Katalonija – živopisna pokrajina poznata po svom snažnom identitetu, zanimljivom jeziku, gastronomiji, obali i još mnogočemu. Jedna od prvih asocijacija definitivno je Barcelona, a samim time i nogomet. Osim Barcelone i Espanyola, Katalonija je iznjedrila jedan malen klub iz istoimenog grada – Gironu. S tek nešto više od 100 000 stanovnika i stadionom od 14 624 mjesta, ovaj gradić proživljava svoje najljepše nogometne dane.
Nogomet nije uvijek bio vezan za ovo mjesto. Zapravo, nije sve do prije par godina. Osim što se radi o poznatom turističkom odredištu u blizini Barcelone, Girona je najpoznatija po svojim znamenitostima poput Katedrale Svete Marije, Židovske četvrti, srednjovjekovnih zidina i pitoresknog centra grada. U 90-ima gledanije su bile košarkaške i hokejaške utakmice od nogometnih, no situacija se osjetno promijenila u 2017. godini.
Tada se promijenila struktura vlasti. City Football grupacija postala je vlasnik u udjelu od 43.5%, toliki je udio pripao i agenciji Perea Guardiole – Pepova brata, a navijači drže preostali dio. Girona je ipak jasno odlučila da će zadržati svoj identitet i boje te da neće dodavati City u svoje ime.
Upravo sezone 2017/18 Girona je prvi put u svojoj povijesti završila u najvišem rangu španjolskog nogometa, gdje se zadržala i sljedeće sezone, no u posljednjem kolu nisu uspjeli osigurati opstanak. Povratak je usljedio preko playoffa 2021/2022, a prethodne sezone pokazali su da misle ozbiljno i osigurali respektabilno deseto mjesto.
Ovo ljeto prošli su kroz potpunu rošadu. Napustili su ih bitni igrači poput Oriola Romeua i Huga Buena, no isto tako su se ozbiljno pojačali. Posudili su Erica Garcíu i Pabla Torrea iz Barcelone, Sávia iz Troyesa, a neki od igrača koje su kupili su Artem Dobvik, Yangel Herrera, Jhon Solís, Portu i Daley Blind. Ukratko, bili su iznimno aktivni i osigurali mješavinu mladih i talentiranih te starih i iskusnih igrača.
U prve četiri utakmice osvojili su čak 10 bodova i sada su drugi na tablici iza Real Madrida koji ima savršen start. Jasno da je takav ritam kroz sezonu neodrživ, ali podvlači se pitanje kako je to momčadi Miguela Sancheza pošlo za rukom?
😳 No ha estat un somni. És realitat. 🖼️ pic.twitter.com/q9DF8jejDv
— Girona FC (@GironaFC) September 4, 2023
Ono što bi nogometnim gledateljima na prvu misao bilo intuitivno jest da katalonska momčad vjerojatno gaji jako defenzivan i robustan stil, poput Getafea. Naprotiv, Girona igra zanimljiv i zabavan nogomet s visokim rizikom i visokim potencijalnim dobitkom, pa gledanje njihovih utakmica ne može biti loša odluka.
Sanchezovi odabranici u sve četiri utakmice na papiru su bili prikazani u 4-1-4-1 formaciji, no u praksi je to izgledalo nešto drugačije. Napade su većinski otvarali s tri igrača u zadnjoj liniji, na način da bi Miguel Gutiérrez (lijevi bočni) ulazio u sredinu i postajao pivot skupa s Aleixom Garcíom, ponajboljim igračem momčadi. Arnau Martínez, koji je nominalno desni bek, u takvom bi sustavu postajao desni stoper – njegova uloga može se usporediti s onom Julesa Koundéa u Barceloni protekle sezone. Tri navedena igrača ključ su ovakvog otvaranja igre.
Ovakve postavke u otvaranju igre pokazuju da se radi o vrlo modernom pristupu i taktičkim principima koje podsjećaju na Manchester City, Arsenal, Liverpool i slične. Međutim, tehničke sposobnosti njihovih igrača nisu toliko visoke i oni ovakvu igru koriste iz drugog razloga, a to je da napadnu bočne strane terena sa široko postavljenim krilima. Progresija kroz dodavanja u svojoj trećini iznimno je riskantna i iziskuje visoku razinu tehničke sposobnosti i jasno je da će igrači Girone kroz sezonu griješiti u ovakvim situacijama, kao što već jesu, ali nakon uspješnog izlaska njihov napad postaje veoma opasan. Zadatak ostalih igrača je stajati visoko i opteretiti posljednju suprotničku liniju.
Unatoč naizlgled strogo definiranom sustavu, kretanje unutar njega veoma je fluidno. Iako se spomenuti lijevi bočni Gutiérrez nalazi na poziciji pivota u samom otvaranju igre, on se često mijenja ili s veznjakom ili s krilnim igračem i u napadu se nudi kao overlap opcija. Napadački je potentan i Sanchez želi maksimalno iskoristiti njegove prodore i ubačaje. Drugi bočni, Arnau Martínez nije toliko ofenzivan. Igrač s kojim bi ga se dalo usporediti je Cesar Azpilicueta. Radi se o jako odgovornom, marljivom igraču s dobrim ubačajem, ali Girona prije svega koristi njegovu sigurnost s loptom kao glavnu prednost u izgradnji igre od zadnje linije. Sve ove kvalitete sa samo 20 godina upućuju na to da skori odlazak u veliki europski klub nipošto ne bi bio iznenađenje.
Sustav je također podložan prilagodbama ovisno o protivniku i stanju na terenu. Tako smo dosad vidjeli i da Martínez “glumi” zadnjeg veznog, kao i da se Aleix García spušta među stopere, a bekovi dižu visoko. Kada igraju protiv pragmatičnih ekipa koji stoje u srednjem i niskom bloku, oba stopera se dignu visoko i tada nema potrebe za pridodavanjem još jednog igrača zadnjoj liniji. García je još jedan biser u momčadi. Prošle sezone je igrao s Oriolom Romeuom u paru, koji je bio odgovorniji za defenzivni dio posla, pa je njegovim odlaskom još više obrambenih obveza palo na Aleixa. Ovaj veznjak ima nevjerojatan raspon dodavanja, fantastičan je dodavač dugih lopti, neizmjerno bitan u defenzivnom dijelu i kreaciji.
Podatak koji zorno dočarava stil koji gaji katalonski klub je taj da imaju uvjerljivo najviše dodira u svojoj trećini u cijeloj ligi – njih čak 1013. Gironi se u izgradnji napada ne žuri, oni čekaju protivnički pritisak kako bi mogli napasti prostor na krilima i brzom kombinatorikom došli do kvalitetne situacije. To potvrđuje i činjenica da imaju najmanje udaraca u cijeloj ligi uz Las Palmas, samo 32, ali čak 50% njih išlo je u okvir i dijele šesto mjesto po očekivanim pogocima (bez jedanaesteraca). Kada Girona uspije u svojoj izgradnji igre, ishod su fantastične i atraktivne akcije.
Great example of the “expected action” in dismarking here.
Girona wingers typically drop toward ball when FB/WCB on that side has it.
Suarez (RB, No. 22) overanticipates Savio (LW, No. 16) doing this when Miguel receives —> winger easily gets in behind.pic.twitter.com/5auFLcbe37 https://t.co/tQk0khphiG
— John C. Olsen (@InvrrtedFB) September 9, 2023
Zbog sjajnog razumijevanja i koordinacije, Girona izgleda kao kolektiv u kojem svi imaju bitnu ulogu. Ipak, mora se spomenuti legendarni Christian Stuani. Ovaj 36-godišnjak igra svoju sedmu sezonu u katalonskom klubu i unatoč godinama, odolijeva konkurenciji na poziciji devetke. U prve četiri utakmice zabio je dva pogotka, čime je svoj konto odveo na 118 postignutih golova za Gironu. S druge strane terena nalazi se jednako bitan igrač – vratar Paulo Gazzaniga.
Argentinac je dugo vremena lutao po različitim španjolskim i engleskim klubovima, no u Gironi se napokon skrasio kao prva opcija. U četiri utakmice primio je samo dva gola, a svojim obranama pokazao se krucijalnim dijelom ekipe. Napredna statistika pokazuje da je Gazzaniga dosad “trebao” primiti 3.4. gola po kvaliteti upućenih udaraca, što znači da je trenutno u plusu od 1.4. Njegova duga dodavanja često ciljaju krila i njegovom distribucijom momčad preskače redove i traži prostor kraj aut-linija.
U obrani Sanchezova momčad postavlja se vrlo kompaktno, a pritisak većinski vrše u 4-4-2 strukturi. Velika gustoća između igrača protivnicima otežava napad kroz centralni dio terena, pa ih uglavnom napadaju preko bočnih pozicija, što je i Gironin cilj. Podatak koji to potvrđuje jest taj da je upravo protiv njih upućeno najviše ubačaja – njih čak 96. S obzirom na Gazzaniginu sigurnost kod ubačaja i stasitost obrambene linije, to je rizik s kojim mogu živjeti.
Kao što je rečeno, jasno je da Girona neće kroz cijelu sezonu držati ovakav tempo i da će neizbježno pasti. Ipak, ono što je bitno jest da je ovaj mali klub razvio svoj prepoznatljivi identitet i od njega ne posustaje. Baš kao što i sam grad ima snažan identitet koji se uvelike oslanja na Kataloniju, sada i njihov nogometni klub i protiv tehnički nadmoćnijih protivnika ne odustaje od svojih principa. Baš kao što je Barcelona nekoć isticala svoju posebnost i inzistirala na “svom načinu”, to na puno manjoj, ali opet zavidnoj skali sada rade njihovi susjedi. Sve je to stvorilo lijepu atmosferu i stadion Montilivi pretvorilo u kohezivno svojstvo grada, koje rado posjećuju lokalne obitelji i djeca.
Mješavina iskusnih nogometaša s mladim nadama koje će uskoro zaslužiti veći angažman, pokazala se dobitnom kombinacijom. Možda će Girona nastaviti s oduševljavanjem navijačkog puka diljem svijeta, a možda će ubrzo pasti, no to nije toliko bitno kao činjenica da ovaj simpatični klub usprkos tehničkim ograničenjima prikazuje jako modernu i zabavnu filozofiju igre. Gledatelji se neće razočarati ukoliko se odluče za gledanje njihovih utakmica, a tko zna, možda u ovoj sezoni dodatno podebljaju svoj rekord prema kojem su jedina španjolska ekipa koja protiv Real Madrida ima pozitivan ligaški omjer.
