Prva asocijacija na slavnu momčad iz Katalonije različita je ovisno o tome koga pitate. Odgovori će biti različiti: titule, tiki-taka, Lionel Messi, Pep Guardiola, a nekim starijima sigurno igrači poput Ronaldinha, Hriste Stoičkova ili Johanna Cruyffa. Svima njima bismo rekli – ne – prva asocijacija moraju biti samo dvije riječi: La Masia.
Svaki poznavatelj nogometa koji je svjestan što je to nogometna lopta, zna za La Masiu, planetarno poznatu školu nogometa iz Barcelone. Ova škola je dala bezbroj talenata, igrača koji su dominirali na svakoj razini na kojoj su igrali. Naravno, “mali Argentinac” s osam Zlatnih lopti je “poster boy” ove škole nogometa, ali da je La Masia muzej, eksponati bi se prostirali stotinama metara.
Samo neki od njih su: Lionel Messi, Xavi Hernández, Andrés Iniesta, Carles Puyol, Sergio Busquets, Jordi Alba, Pep Guardiola, Ansu Fati, Gavi, Pedro, Gerard Piqué… Ono što također vrijedi istaknuti jest to da je La Masia jedina nogometna škola koja je dala top tri igrača u svjetskom nogometu za jednu sezonu. To se dogodilo 2010. godine, kada je Lionel Messi osvojio Zlatnu loptu, a iza njega su ostali Xavi i Iniesta. Ne škodi ni spomenuti da je u jednom susretu 2012. godine u jednom trenutku na terenu Blaugrane bila jedanaestorka isključivo iz La Masije – Víctor Valdés, Martín Montoya, Gerard Piqué, Carles Puyol, Jordi Alba, Sergio Busquets, Xavi, Cesc Fàbregas, Pedro, Lionel Messi i Cristian Tello.
Zašto vam sve ovo govorimo? Zato što danas Barcelona treba La Masiju više nego ikada, a ova škola odgovara, i to više nego što li je itko očekivao!
Naime, situacija u glavnom gradu Katalonije je poznata. Barcelona grca u dugovima, a za sve je kriva izrazito loša transfer politika u prethodnih nekoliko godina. Ako pogledate samo najveća tri transfera u povijesti kluba, to su igrači koji su, u najmanju ruku, razočarali. Coutinho je plaćen 135 milijuna eura, kao i Ousmane Dembélé, dok je za Antoinea Griezmanna izdvojeno 120 milijuna eura. Za tri nogometaša je Barcelona, sada se može reći, “bacila” čak 390 milijuna eura, a za to je dobila 63 pogotka u 13 kumulativnih sezona ovog trojca.
Da stvar bude gora, Dembélé je otišao za 50, Griezmann za 40, dok je Coutinho otišao za 19,5 milijuna eura. Ukupno, samo od transfera, vraćeno je jedva preko 100 milijuna za uloženih 400 milijuna (ne računajući plaće, bonuse i slično).
Osim ovih odluka, napravljen je i niz drugih koje su, u najmanju ruku, upitne. Miralem Pjanić je doveden za 60 milijuna eura, Malcom za 41 milijun, Paulinho za 40 milijuna, André Gomes za 37 milijuna, Clément Lenglet za 35,9 milijuna i lista ide dalje. Veliki dio specifično ovog novca je bačen “niz rijeku”, osim možda transfera Pjanića, koji je bio neka vrsta dogovora s Juventusom (koji je platio Arthura Barceloni oko 70 milijuna eura).
To je Barcelonu dovelo do ozbiljnih financijskih problema, što ih je natjeralo da se više oslone na svoju školu. La Masia je, kao da je spremno čekala sve ove godine, odmah izbacila nekoliko fantastičnih igrača koji sada čine okosnicu igre Barcelone.
Alejandro Balde je igrač koji je 2011. godine, kao osmogodišnjak, stigao u školu Barcelone. Nekih 11 godina kasnije, zaigrao je u utakmici drugog kola Primere u sezoni 2022/23 protiv Real Sociedada, i već te sezone postao je standardni član prve postave, a samim time i osvajač La Lige. S pozicije lijevog bočnog uspio je stići do jednog pogotka, sedam asistencija i čak 3.110 odigranih minuta u svim natjecanjima. Krasi ga fantastična ofenzivna igra, dok na defenzivi mora još malo poraditi. Ipak, Balde je 20. listopada napunio tek 20 godina i on je sigurno budućnost ovog kluba.
Još jedan igrač koji impresionira je Lamine Yamal. Ono što iznenađuje kod ovog mladića je nevjerojatna zrelost za igrača koji ima tek 16 godina. Pojavio se u 14 utakmica ove sezone, postigao jedan pogodak i podijelio tri asistencije. Naravno, “pomogle” su i ozljede drugih igrača, pa je tako Yamal sigurno dobio više minuta nego što je trebao (trenutno je na 723), ali to je odlično za njegovo samopouzdanje. Ipak, ne treba se zalijetati – Ansu Fati je imao sličnu priču, a sada je dosta ispod očekivane razine.
Yamal je svakako najbolji 16-godišnjak kojeg svjetski nogomet trenutno ima, oko toga teško može biti diskusije. Najiskusniji među novim nadama La Masie je Gavi. Ovaj 19-godišnjak je od 2021. godine standardan član Blaugrane, a od 2015. godine je u sistemu Barce. Što je još impresivnije, sa samo 19 godina je čak 25 puta predstavljao Španjolsku, uključujući i četiri starta na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Istini za volju, osnovne statistike Gavija vas neće zadovoljiti, ali on je dokaz kako La Masia zna proizvesti i igrače koji ne moraju “umirati u ljepoti”, već znaju i iritirati. On je definitivno igrač koji zna dobrano iznervirati bilo koga na terenu. I pored toga, postoji određena elegancija s kojom on igra nogomet, što je pečat La Masie koji ide uz njegovu “ludu glavu”.
Ova tri igrača, kao i mnogi drugi koji će postupno dolaziti u ekipu Barcelone iz La Masie, imala su savršen tajming dolaska u prvu momčad. Uz nekoliko jeftinih i besplatnih transfera, nova uprava Blaugrane predvođena predsjednikom Joanom Laportom je uspjela, što se narodski kaže, napraviti “od g***** pitu” i to pitu koja je prethodne sezone osvojila La Ligu, prvu za Barcelonu od 2019. godine.
Da se razumijemo, ovo nije Barcelona pod Guardiolom koja će dominirati na sva tri fronta. Za takvu vrstu igre potrebne su ozbiljne renovacije, koje opet zahtijevaju novac. Taj novac, uz sve što je Laporta uradio (famozne ekonomske poluge), ne postoji. Barem ne trenutno. Zbog toga, ovu Barcu treba gledati kao tranzicijsku ekipu, ali u tranzicijama se obično ne osvajaju titule. Eh, baš u tome je ljepota i sigurnost ovakve nogometne škole kao što je La Masia. Čak i kroz najgori ekonomski period za momčad i kroz sve optužbe i ismijavanja rivala i cjelokupne nogometne javnosti, ova Barcelona može osvojiti titulu. Na pogon La Masie.
To je čast i privilegija samo jednog kluba na svijetu. Možemo se samo nadati da to ovoga puta neće prokockati.
Za Ofenzivu piše: Nihad Žunić
