Starogrčka mitologija puna je zanimljivih priča, čudesnih likova i još čudesnijih preokreta i završetaka, a imena njihovih bogova vječno su urezana u pamćenju svakog Grka koji se ikada rodio. Ali tri tisuće godina nakon nastanka 12 olimpskih bogova na svijet je došao novi, zadužen za područje za koje stari Grci nisu imali pojma – zadužen za košarku.
Nikos Galis rodio se kao Nikolaos Georgalis u Union Cityu u američkoj saveznoj državi New Jersey, a kako je Amerikancima bilo teško izgovarati njegovo grčko ime, dobio je i Amerikaniziranu verziju – Nick, a kasnije konačno i Nikos Galis. Krenuvši stopama oca Georgisa, prvi sport kojim se Galis počeo baviti bio je boks, ali majka Stella odgovorila ga je od ringa jer ga nije mogla gledati kako nakon svakog treninga dolazi kući pun modrica. Nikos je kao svaki poslušan mladić prihvatio majčine kritike, odlučio se za košarku i definitivno nije pogriješio.
Nakon što je u rodnom gradu završio osnovno srednjoškolsko obrazovanje, Nikosa, tada još Nicka, put vodi na Seton Hall University. Prvu godinu na sveučilištu Galis nije dobio previše minuta pored starijih igrača, ali do posljednje je godine studiranja i igranja na Seton Hallu svoj prosjek poena podigrao sa 3,2 na 27,5 po utakmici (treći u državi iza Jimmy Butlera i Larry Birda) uz fantastičan postotak šuta za jednog beka od gotovo 58 posto. Nakon završetka studiranja 1979. godine Galis se odlučio prijaviti na NBA draft, ali ponajviše ”zahvaljujući” njegovom menadžeru Billu Manonu Galis je izabran tek kao 68. izbor od strane Boston Celticsa. Manon je također vodio brigu o Diani Ross, čija je karijera u to vrijeme bila na vrhuncu, što se odrazilo na situaciju da jednom od ponajboljih sveučilišnih igrača nije dogovorio niti jedan pripremni trening pred draft s bilo kojom od NBA momčadi.
Tadašnji generalni menadžer Celticsa, danas pokojni Red Auerbach, jedini je od svih GM-ova bio voljan ”riskirati” s ne-amerikancem kojeg nije vidio na djelu i izabrao ga tek pred sam kraj drafta. Ipak, u predsezoni je Galis zaradio tešku ozljedu s neizvjesnim datumom oporavka, što je natjeralo Auerbacha da umjesto njega potpiše Geralda Hendersona, a Galisa da svoj košarkaški put nastavi u zemlji svojih predaka – Grčkoj. Popularni Čovjek s cigarom pred kraj je svog života ipak priznao da mu je nepotpisivanje Galisa najveća pogreška koju je u karijeri napravio.
Unatoč interesu velikana Olympiacosa i Panathinaikosa, Galis se odlučio za potpis sa solunskim Arisom, a paralelno s njegovim dolaskom u Grčku, tamošnja košarka počinje svoj nezaustavni uzlet, kako na klupskom, tako na reprezentativnom planu.
Uzlet grčke košarke
U 14 godina igranja u Grčkoj (12 u Arisu te dvije i nešto sitno u Panathinaikosu) Galis je čak 11 puta bio najbolji strijelac prvenstva, svaki puta u Arisovom dresu, a najmanji prosjek poena u 12 solunskih sezona bio mu je 31,4 i to u prvoj europskoj sezoni, dok je najbolji strijelac Kupa prvaka bio čak osam puta. Osim sjajnih individualnih nastupa, Galis je u suradnji s Panagiotisom Giannakisem i Slobodanom Subotićem Žuto-crne poveo do neslućenih visina, osvojivši osam, uz sedam uzastopnih, naslova prvaka Grčke te šest grčkih kupova. Jedini naslov osim ovih osam osvojenih, Aris je slavio daleke 1930. godine, dok trofej osvajača kupa nisu nikad ni prije ni kasnije osvojili.
Što se europskih nastupa tiče, najbolje uspjehe ostvarili su krajem osamdesetih, plasiravši se na tri uzastopna Final foura Kupa europskih prvaka. 1989. su godine polučili najbolji uspjeh osvojivši brončanu kolajnu, dok su se 1988. i 1990. godine (poraz od Jugoplastike u polufinalu) kući vraćali s drvenom medaljom. Zanimljivost je i da je 1982. Godine sveučilište North Carolina stiglo u Grčku odigrati nekoliko prijateljskih utakmica, a u susretu s Arisom upravo je Galisa čuvao veliki Michael Jordan kojem je Nikos utrpao 50 koševa, priznavši nakon utakmice da mu je tada 19-godišnji Jordan tijekom cijelog dvoboja nešto dobacivao i provocirao ga.
Po završetku razočaravajuće sezone 1991/92 uprava Arisa odlučila se na remont momčadi, pa je ispisnicu dobio i Galis, što je spremno dočekao Panathinaikos i brže-bolje ga se dočepao. Galis je i u Ateni nastavio sa sjajnim partijama, odvevši u prvoj sezoni svoj novi klub do naslova u Kupu, dok su sljedeće sezone stigli do trećeg mjesta u Kupu prvaka, što je tada bio najveći europski uspjeh kluba.
Pred početak sezone 1994/95 PAO je u nastojanju da napokon stigne do naslova grčkog prvaka Galisu pridružio Giannakisa i Žarka Paspalja, ali već 18. listopada 1994. došlo je do raspada velike trojke, ali i kraja jedne velike košarkaške karijere. Naime, tadašnji trener Zelenih Kostas Politis odlučio je iz samo njemu poznatih razloga Galisa ne uvrstiti u početnu petorku za utakmicu grčkog prvenstva protiv Ambelokipija, što je Galis doživio kao veliku uvredu, napustivši pritom teren i nikad se više na njega ne vrativši.
Galis je, također s Giannakisom kao suigračem, bio i predvodnik sjajnih nastupa reprezentacije Grčke na prvenstvima Europe krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Na Eurobasketu u svojoj domovini 1987. su godine Grci došli do zlata pobijedivši u finalu veliki SSSR sa 103-101 nakon produžetka, što im je prva medalja nakon bronce osvojene dugih 37 godina prije toga. Upravo je Galis briljirao, kako u finalu postigavši 40 poena, tako i na cijelom turniru prosječno ubacujući čak 37 koševa, što mu je osim titule najboljeg strijelca donijelo i onu za najboljeg igrača turnira.
Sljedeći Eurobasket koji se dvije godine kasnije igrao u bivšoj Jugoslaviji Grcima je donio srebrnu medalju nakon poraza od domaćina u finalu, a Galisu novi naslov najboljeg strijelca prvenstva sa prosjekom od 35,6 ubačaja. Posebno dojmljiva bila je njegova igra u polufinalu sa SSSR-om, kada je ubacio čak 45 od ukupno 81 poena svoje momčadi. Galis je također predvodio strijelce i na Svjetskom prvenstvu 1986. godine s prosjekom od 33,5 poena, uz 53 poena ubačena protiv Paname, a rezultat reprezentacije bilo je deseto mjesto na premijernom Mundobasketu.
Ali, puste brojke, poeni i naslovi nisu ono što Galisa čine bogom grčke košarke. Tome ga čini ono što su upravo ti rezultati koji koje je on sa svojim momčadima ostvarivao učinili za grčku košarku. A učinili su jedan ogroman boom i doveli do pojava jakih grčkih klubova i grčke reprezentacije kakve danas poznajemo, do prvih naslova europskih klupskih prvaka Olympiacosa i Panathinaikosa, do novih medalja Grčke na velikim natjecanjima, do pojave mnoštva talentiranih dječaka koji bi da nije bilo njega vjerojatno izabrali neki drugi sport, općenito do velikih ulaganja u košarku u ovoj mediteranskoj zemlji. A doveli su i do toga da se dvorana njegovog Arisa u njegovom Solunu nazove njegovim imenom još za njegova života, a upravo se to dogodilo 07. svibnja 2013. godine, kada je pod krov te iste dvorane uzdignut i umirovljen Arisov dres s njegovim brojem 6.
Nikos Galis – Mister Europa
Osim nekih već nabrojanih individualnih nagrada, Galis je proglašavan najboljim europskim košarkašem u izboru Euroscara i Mister Europa, (ali to je bila nagrada koja je bila uglavnom Kukočeva), četiri je puta uvrštavan u najbolju momčad Europskog prvenstva, pet puta MVP grčke lige, FIBA-inih najboljih 50 igrača (1991.), 50 najvećih euroligaških igrača (2008.) te među 101 velikana europske košarke (2018.), a 2007. je godine uvršten u FIBA-inu Kuću slavnih. Na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara 2004. godine u Ateni dobio je čast da olimpijsku baklju unese na Olimpijski stadion, prije konačnog paljenja olimpijskog plamena. Našao se na popisu 15 najboljih europskih košarkaša svih vremena.
Najveći Galisov forte bili su poeni nakon prodora, ako to nije prolazilo gledao je asistirati, a tek treća opcija njegovog napada bio je šut. Upravo je ubojit prvi korak i nezaustavljivost prodora dovodilo do velikog broja njegovih poena. Još jedna stvar po kojoj je bio poznat bila je i njegova sjajna finta nakon prodora, što mnogi i danas pokušavaju kopirati.
Pojava Galisa dovela je ne samo do pojave grčke košarke na europskoj i svjetskoj sceni, nego posljedično i do zadržavanja Grčke u vrhu preko dvadeset pet godina, a danas nam je teško i zamisliti u kakvom je stanju grčka košarka bila do njegova dolaska u zemlju njegovih roditelja i tko zna što bi s grčkom košarkom danas bilo da ga je Red Auerbach ipak odlučio – potpisati…
