Bogata povijest NBA lige, koja traje od davne 1949. godine, ponudila je nebrojene legendarne igrače i dinastije raznih franšiza. Iako su one uvijek u prvom planu, iza njih uvijek stoji jedan mozak operacije koji ustroji cijeli orkestar. Uloga trenera, kao i u svakom sportu, neizmjerno je važna kako bi se izvukao maksimum iz svakoga. Phil Jackson, Pat Riley i Red Auerbach samo su neka od najvećih trenerskih imena u povijesti lige koja su obilježila brojne ere, ali jedno se ističe iznad svih ostalih.
Gregg Popovich, koji je držao trenersku palicu gotovo 30 godina u San Antonio Spursima, oprostio se od trenerskog posla početkom mjeseca. Nakon velikih zdravstvenih problema preuzet će ulogu predsjednika košarkaških operacija kluba. Time će zatvoriti ciklus koji je započeo u prošlome stoljeću te u kojem je tad mladu franšizu pretvorio u jedan od simbola čitave lige. Na svom dugom putu postao je uzor svim sadašnjim i budućim trenerima lige te je i sam postao najbolji u povijesti.
Karizmatičan profesor s jednostavnom filozofijom igre
Početak njegove trenerske karijere možda i najbolje opisuje njegov mentalitet rada. Tada je generalni menadžer Spursa otpustio trenera Boba Hilla, a za zamjenika je odabrao ni manje ni više nego samog sebe. Bez imalo straha i briga oko mišljenja drugih, odlučio je pokazati što zna. Navijači San Antonia, blago rečeno, mogu biti zadovoljni takvom iznenadnom odlukom. Njegova prva sezona na klupi je, ponajviše zbog pustih ozljeda, bila jedna od najlošijih u povijesti kluba. Za to su u konačnici bili nagrađeni prvim izborom na draftu koji je postao Tim Duncan.
Na krilima njega i Davida Robinsona Coach Pop je stvorio pobjedničku formulu i započeo dugotrajnu dominaciju Spursa na zapadu. Kao vrlo pragmatičan i prilagodljiv trener, nije se nikada zamarao modernim trendovima te je uvijek pratio svoju filozofiju igre. Ranih 2000-ih je zbog toga bio i kritiziran od drugih navijača zbog predefenzivnog pristupa svoje momčadi te zbog „prljavih” igrača na rosteru. To je bila samo površna slika momčadi koja je u svoj DNK ugradila čiste osnove košarkaške igre i na njima izgradila carstvo.
S odmakom vremena to je postajalo sve izraženije. Razvojem Tonyja Parkera i Manua Ginobilija San Antonio je počeo igrati jedan od najljepših stilova igre u povijesti sporta. Čista nesebičnost, brz protok lopte, potraga za igračem viška i lagani šutevi bilo je sve što je bilo potrebno za funkcionirajući napad. Obrana se također igrala čistom inteligencijom i ničim više. Osim korištenja fizički najboljih aduta na pravim mjestima, Popovich je uvijek znao napraviti onu malu taktičku promjenu kojom bi poremetio planove protivnika.
Gregg Popovich revolutionized NBA offenses with the Spurs awesome motion offense. Flowing from early post-ups into Motion Strong/Weak with counters for every type of defense, it became the most unguardable system in the NBA.
— Coach Gibson Pyper (@HalfCourtHoops) May 3, 2025
20 Minutes Of Spurs Motion Offense: pic.twitter.com/YOy9LYbJo2
No, taktika dovodi do samo određenog dijela. Važno je i uvijek ostati motiviran te imati pravu mentalnu podršku iza sebe. Za to je potreban i dobar odnos koji je Popovich tijekom čitave karijere gradio s igračima. On je vjerovao u njih, a oni u njega. Uvijek direktan i jednostavan, uz pravu dozu sarkazma i cinizma, bio je pravi karizmatik čije se poznavanje igre prostiralo na sve dimenzije košarke.
Bio je alfa i omega jedne ubojite i pobjeda željne skupine individualaca koja je u njemu vidjela vođu. Vidjela je i odgovor na sva pitanja i izlaz iz svih problema. Kada je trebalo ostati hladne glave i pronaći snagu za ići dalje, Popovich je bio tu. Bio je trener i profesor igračima, ali je bio i njihov prijatelj koji je izvlačio ono najbolje iz njih.
Renome uspjeha priča sam za sebe
Teško je uopće započeti s nabrajanjem svih Popovichevih postignuća. Tri puta je u svojoj karijeri izabran za trenera godine, ima najviše pobjeda u regularnoj sezoni u povijesti te, kombinirano s doigravanjem, također najviše u povijesti. 22 uzastopne sezone uveo je Spurse u doigravanje, a u svakoj od svojih punih sezona na klupi imao je pozitivan omjer pobjeda i poraza u sezoni. Postao je sinonim za dugotrajnost i uspjehe.
Svih pet naslova prvaka u svojoj povijesti San Antonio je osvojio pod Popovichevim mandatom i to u tri različita desetljeća. Samo jedan poraz je upisao u finalu, i to protiv Miami Heata 2012. godine, u seriji koja je bila na svega nekoliko sekundi do osiguravanja novog naslova prvaka. Svoj doprinos je u starijim danima dao i reprezentaciji SAD-a koju je odveo do zlata na Olimpijskim igrama u Tokiju.
Congratulations to Spurs legend Gregg Popovich on an illustrious career 🙌
— ClutchPoints (@ClutchPoints) May 2, 2025
1,422 regular season wins (NBA record)
170 playoff wins (3rd all-time)
22 consecutive playoff appearances (NBA record)
5x NBA Champion
3x NBA Coach of the Year
Olympic Gold Medalist
Basketball Hall of… pic.twitter.com/ZnErWUokvd
Gregg Popovich je San Antonio, San Antonio je Gregg Popovich
Spoj Popovicha i Spursa je savršen. Kao jedan od tri teksaška grada, San Antonio dobiva daleko manje pažnje od Dallasa i Houstona, što ga čini idealnom sredinom za rad. Naravno, s time pati i marketing i mogućnost stvaranja globalne atrakcije, ali time se Spursi nikada nisu zamarali. Uvijek su sami imali jasnu politiku dovođenja igrača koji su spremni napraviti iskorak u igri i prilagoditi se pobjedničkoj mašini, dok su dramu preplaćenih zvijezda i nepotrebno jaka svjetla pozornice koju oni nose sa sobom izbjegavali.
U takvom okruženju je Popovich kroz svoju karijeru uspio trenirati čak sedam igrača koji su ušli u Kuću slavnih (Hall of Fame). Uz Robinsona, Duncana, Parkera i Ginobilija tu su i Dominique Wilkins, Tracy McGrady i Pau Gasol. Jednog dana kada se Kawhi Leonard umirovi, i on će vjerojatno završiti na toj listi, što znači da će čak pet od tih osam igrača biti oni koje je San Antonio dobio preko drafta i pretvorio u velike igrače.
Takav stalni razvoj igrača bio je okosnica svih uspjeha. Popovich je tome znao dodati i pravi miks „pomoćnih” igrača na parketu koji su u ključnim trenucima radili potrebnu razliku. U osvajanju prve titule to je bilo krilo Sean Elliott, 2000-ih to su bili bek Brent Barry i krilo Bruce Bowen, dok su kod osvajanja posljednje titule bili važni šuter Danny Green i krilni centar Boris Diaw. Naglasak je konstantno bio na balansu i svestranosti u momčadi, a upravo to je Popovich i postigao.
Iza sebe ostavlja trenersku karijeru koje su dostojne samo najveći. Upravo ta rasprava o najvećem treneru svih vremena često odlazi u nedogled zbog silnih uspjeha ostalih trenera, ali ona o tome tko je najbolji ima sažetiju fabulu. Popovich je u jednoj franšizi napravio što nitko nije prije njega, a teško će ga i nadmašiti. Držati tako visoku razinu funkcioniranja na tako dobar način može samo genijalac koji ima sport u malom prstu. Popovich je taj genije, taj maestro i taj doktor košarke koji zaslužuje posebno mjesto na tronu kao najbolji trener u povijesti NBA lige. Jednom rečenicom: Gregg Popovich je San Antonio, San Antonio je Gregg Popovich.
