Finale prije finala, tko prođe osvojit će, samo su neke od fraza koje su se spominjale uoči četvrtfinalnog susreta Lige prvaka između izabranika Pepa Guardiole i Thomasa Tuchela. I to s razlogom, jer Manchester City i Bayern su prije ovog dvoboja bili prvi i drugi favorit za osvajanje ovog natjecanja. Bila je ovo najbitnija utakmica sezone i za jedne i za druge. Ni Cityjev ni Bayernov uspjeh se neće mjeriti po osvajanju domaćih prvenstava već po rezultatu koji ostvare među europskom elitom.
Uoči susreta definitivno je veći pritisak bio na Pepu Guardioli, pogotovo onaj mentalni. Zlobnici će reći da se samo čekalo što će ovoga puta iskemijati u sastavu u odnosu na prethodne utakmice. I djelomično se dočekalo. Guardiola je promijenio neke stvari specifično za ovaj susret, razlika je u tome što su te promjene bile manje drastične nego u nekim prijašnjim slučajevima.
Guardioline sitne preinake
Manchester City je u fazi napada stajao, sada već standardno, u formaciji 3-2-2-3. U svim prethodnim slučajevima desni bek (najčešće Stones) je bio taj koji je ulazio u sredinu i pridruživao se Rodriju na poziciji zadnjeg veznog. Ovoga puta je taj dio bio identičan, međutim razlika je bila u postavljanju u fazi obrane. Guardiolina momčad branila se u 4-4-2 gdje je Akanji zauzeo mjesto desnog beka (označen strelicom) dok je Stones zauzeo mjesto središnjeg braniča.
Oba bočna igrača iz zadnje četvorke, i Akanji i Ake, odigrali su obrambeno odlične utakmice. Akanji je utakmicu završio sa sedam oduzetih lopti, tri presječene lopte te je osvojio devet od ukupno 14 duela u koje je ušao. S druge strane, Ake je imao šest otklonjenih opasnosti, tri oduzete lopte je osvojio šest od ukupno osam duela. Tako su vrlo uspješno neutralizirali ofenzivne igrače Bayerna koji su, uz PSG, najbolji u kategoriji uspješnih driblinga među svim klubovima Lige petice ove sezone.
Pet je više od četiri
U fazi napada City je imao brojčanu superiornost u svojoj formaciji 3-2 u izgradnji te je uvijek jedan od igrača bio otvoren za dodavanje. Bilo to jedan od bočnih stopera ili jedan od dvojca Stones – Rodri. Krilni igrači Bayerna stajali su dosta usko u fazi obrane baš iz razloga kako bi zatvorili sredinu terena što je pak otvaralo prostor za primanje lopte uz lijevu ili desnu aut liniju.
Prednja četvorka Bayerna jednostavno nije mogla napraviti puno u pritisku na Cityevu petorku u prvoj fazi izgradnje napada. Bilo to da su izašli u visoki pritisak ili pak čekali u nekakvom srednjem bloku, nije bilo pretjerane razlike.
Mentalni sklop
City je odlično otvorio utakmicu i taman kada se činilo kako Bayern možda počinje loviti konce Rodri je u 27. minuti zabio prekrasan pogodak slabijom nogom. To mu je bio ujedno i prvi zgoditak u Ligi prvaka u 44. nastupu. Bayern je tako na odmor otišao u rezultatskom minusu no bili su itekako živi i prisutni u utakmici.
U drugom poluvremenu Leroy Sane je s nekoliko opasnih udaraca nagovijestio nastavak tvrdnje. Međutim, u istom periodu u Bayernovoj obrani dogodio se kolaps, niz individualnih grešaka, na čelu s Upamecanom. Tada to City nije uspio iskoristiti ali zato je u 70. minuti kada već spomenuti neshvatljivo griješi, a Bernardo Silva okrunjuje svoju odličnu predstavu te zabija za povećanje vodstva i 2:0.
Spomenuti strijelac upao je u sastav umjesto Mahreza te definitivno ispunio očekivanja, dapače, i više od toga.
Nakon niza grešaka u posljednjoj liniji pad samopouzdanja bio je vidljiv golim okom. Posljednjoj liniji Bavaraca više se nije pretjerano igrala ova utakmica. Nakon toga, potvrda utakmice stigla je samo šest minuta kasnije kada je Stones dobro skočio u šesnaestercu i uposlio Haalanda koji zabija za 3:0 i samo još jednom u nizu potvrđuje svoju genijalnost. Inače, ovo mu je bio 45. pogodak u svim natjecanjima ove sezone te je tako postao igrač iz Premier Lige s najviše golova u jednoj sezoni u povijesti.
Nekad je manje stvarno više
City je ciljano pritiskao i napadao lijevu stranu Bayernove obrane, ponajviše Alphonsa Daviesa koji je odigrao poprilično lošu utakmicu. Isto tako, neutralizirali su ofenzivne igrače Bayerna koji su svi od reda odlični dribleri i vrlo opasni u situacijama 1 na 1. Sve preinake za ovu utakmicu, ma koliko one bile sitne za Guardiolin standard, prošle su praktički besprijekorno. Kada na to nadodamo indisponiranost Bayernove zadnje linije i individualne greške koje su radili, zbilja je bilo teško očekivati puno drugačiji rezultat od ovoga.
Pep ima uigrane mehanizme, svatko zna što kada i gdje treba raditi na terenu te potrebe za ekstremnim promjenama nije ni bilo. Međutim, potrebe nije bilo ni u prijašnjim sezonama kada je znao kemijati puno više nego sada. Manuel Akanji na beku u fazi obrane i uvrštavanje Bernarda Silve u početnu postavu definitivno nisu neke radikalne promjene, pogotovo za Guardiolu. Ali, Pep je opet kemijao, doduše, puno manje nego prije. Rezultat je očigledan.
Za Ofenzivu piše: Daor Klun
