Na otvaranju nove sezone Premier lige sastali su se aktualni prvaci prvog i drugog ranga engleskog nogometa, Manchester City i Burnley. Građani su poveli već u četvrtoj minuti golom Erlinga Haalanda da bi Norvežanin poduplao vodstvo samo pola sata kasnije. City je do kraja susreta zabio još jedan na račun Rodrija, a usprkos uvjerljivom rezultatu ostaje dojam da je Burnley odigrao solidnu utakmicu u kojoj je dokazao zašto je bio toliko dominantan u Championshipu. Ipak, prava bi istina bila da je ovo sastavu Pepa Guardiole bila tek jedna u nizu utakmica koju su završili bez ikakvih poteškoća, dok razlog za (nepostojeću) neizvjesnost upravo leži u atipičnom načinu na koji je City srušio Burnley.
Haaland je lanjske sezone izgledao nezaustavljivo. Zabio je rekordnih 36 prvenstvenih pogodaka, momčad je osvojila tripletu, ali svejedno njegovo uklapanje u roster nije izgledalo savršeno. Bilježio je zanemarivi broj dodira, u potpunosti se razlikovao od svih napadača s kojima je Guardiola dotad radio, nitko kao on nije toliko malo surađivao u izgradnji napada i dodavačkoj igri. Jedini mu je zadatak bio pronaći način kako doći na kraj suigračevih dodavanja i potom pospremiti te lopte u protivničku mrežu, što je radio najbolje na svijetu. No Haalandove izvanredne fizičke predispozicije nude mu da bude mnogo više od toga, 194 centimetara visine i tijelo koje je besprijekorno razvijeno daju mu ulogu favorita u svakom ravnopravnom duelu s velikom većinom braniča, što otvara bitnu opciju igre kroz zrak koju je očigledno prepoznao i španjolski strateg.
U svojoj prvoj sezoni u Premier ligi Haaland je prosječno imao 24,8 dodira na utakmici, za dva manje nego protiv Burnleyja. Unatoč na prvu slabijem sudjelovanju u igri, Norvežanin je bio sveprisutan na terenu i konstantno pružao prijetnju po suparnički gol. Da postoji, najzorniji bi prikaz svakako omogućio podatak koliko je vremena 23-godišnjak proveo u prvom planu režisera susreta. Laički se može zaključiti da je ta brojka znatno veća nego što je bila u duelu s Arsenalom u sklopu Community Shielda kada je norveški reprezentativac skupio svega 13 dodira i – za njega puno važnije – niti jedan udarac. Ključ za navedeni paradoks leži u rukama Pepa Guardiole koji je ponovno redefinirao igru svoje momčadi i dodao novu alatku u švicarski nož zvan Manchester City.
Burnley predvođen Vincentom Kompanyjem u prethodnoj je kampanji igrao među najdominantnijim nogometom u posljednjih nekoliko godina drugog razreda, zasluživši nadimak “Manchester City Championshipa“. Kompaktno su držali posjed lopte i opravdano je stajao upitnik iznad stila igre koji će upogoniti u Premier ligi s obzirom da su preko noći prešli od jednog od najjačih rostera lige do donjeg doma ljestvice u istoj kategoriji. Belgijski stručnjak, koji je 11 godina proveo u Cityju i jedan period upravo pod Guardiolinom trenerskom palicom, nije se zadovoljio ulogom promatrača i odlučio se na agresivan pristup u fazi obrane. Možda je termin “agresivan” prejak, ali Burnley je kao novopečeni prvoligaš protiv Cityja odigrao znatno aktivniji dio igre bez lopte nego većina momčadi u recentnijoj povijesti.
Primarna im je ideja bila zatvoriti trojku s kojom City uvijek otvara svoje napade. U samim začetcima, spomenutu su trojku činili Ederson, Nathan Ake i Manuel Akanji, dok u kasnijim fazama igre kada bi se lopta uspješno prenijela do centra Edersona bi zamijenio Rodri koji se spuštao između stopera. Ponekad je i Kyle Walker znao ostajati nisko da bi se Španjolac mogao podići, ali kada su Guardiolini sastavi u pitanju, važnije su uloge nego individualci koji uglavnom pokrivaju široliki raspon pozicija na terenu. Osovina s Rodrijem unutra upisala je sveukupno 310 dodira što je ogromna brojka, međutim nisu pronašli formulu za probiti prednji blok Burnleyja koji je pokazao fascinirajuću dozu discipline i razumijevanja igre.
Kompanyjeva je momčad igrala pritisak čovjek-na-čovjeka gdje se istaknula devetka Zeki Amdouni koji je uspješno sjekao linije dodavanja i usmjeravao pokušaje Građana. Time su zatvorili sredinu terena zbog čega je ostala odsječena druga Cityjeva linija Rico Lewis-Rodri, što je rezultiralo spuštanjem potonjeg, a i Bernarda Silve i Matea Kovačića po izlasku Kevina de Bruynea. Ovakav sustav branjenja nije bitno drugačiji od mehanizama kojima je Arsenal ugušio aktualne prvake Engleske tek tjedan dana ranije. Tada je Kovačić također bio neutraliziran uslijed popunjene sredine terena, a zasluge su u toj utakmici išle Declanu Riceu čiji su visoki izlasci na suparničkog pivota na strani lopte potpuno izbacili iz ritma okomite pokušaje Plavaca.
Ipak, Pep ne bi bio Pep da nije opet smislio način kako se prilagoditi protivničkim taktikama. Ovaj je put dio domaće zadaće prepisao od mladog kolege Roberta De Zerbija čiji su timovi postali poznati koristeći takav sustav igre. Naravno, radi se o postavci u kojoj defenzivna linija navlači suparnika u pritisak, pritom prazneći sredinu terena da bi se brzom promjenom dovela lopta u suparničku polovicu gdje momčad ima brojčani višak i time si osigurala osvajanje druge lopte, otvorivši si ranije veliku površinu brisanog prostora za polukontre.
City je povlašten jer na raspolaganju ima Haalanda koji osvajanje duela čini puno lakšim, a usto ga se može koristiti i kao metu za duge lopte koje idu iza protivničke obrane. Ekipa iz Manchestera je lani po utakmici slala 36 dugih lopti, protiv Burnleyja ta je brojka narasla na čak 62 (Burnley je kao “underdog”, za usporedbu, napucao samo 51 loptu)! Ederson je upisao 57% točnosti dugih dodavanja što je itekako fenomenalna brojka, a i dokazao da osobine modernih golmana (i igre) nisu isključivo kratki pasovi pod pritiskom. Osim njega, Rodri je isto uputio šest dalekometražnih pasova (od kojih pet točnih!), ali ostatak ih momčadi nije ispratio zbog čega je Burnley došao u nekoliko obećavajućih prilika po oduzetoj lopti nakon Cityjevog pretjeranog forsiranja po tlu.
Atmosfera je pred start Premier lige bila da je ovo najranjiviji City otkako su zagospodarili Otokom. Zanemarajući posrtaj u Community Shieldu gdje uistinu nisu bili bolji sastav, Građani su s Guardiolom na čelu i dalje lovina, ponajviše na račun 52-godišnjeg stručnjaka koji iznova uspijeva pronalaziti načine kako zaobići suparničke zamke.
Ambiciozni protivnici kojih ne nedostaje ove sezone morat će ispočetka tražiti nove mane Cityju koji se nastavlja pojačavati i kroz prijelazni rok dovevši ponajboljeg mladog igrača Joška Gvardiola koji je i debitirao protiv Burnleyja. Švicarski je nožić sada postao bogatiji za još jedan stil igre koji možda nije prvo što čovjeku padne na pamet kada pomisli o taktički ispoliranom nogometu, ali iznimno je efikasan u pravim uvjetima i City se neće posramiti odigrati nominalno “prljavije” kako bi nastavio svoju dominaciju.
