Kada bi u ligaškom sistemu imali finale, sinoćnja utakmica između Manchester Cityja i Arsenala bi upravo to bila. Arsenal je prije susreta bio na 75 bodova s 2 utakmice više od „Građana“. Manchester City je ušao u utakmicu sa 70 bodova u 30 odigranih susreta te pobjednik ovog susreta bi postao prilično veliki favorit za osvajanje naslova.
Opta je prije utakmice objavila koliko će šansi koja momčad imati za osvajanje prvenstva ovisno o rezultatu utakmice. Manchester City bi s pobjedom imao čak 91% šanse za naslov prvaka. U slučaju pobjede Arsenala, „Topnici“ bi bili favoriti s 56% šanse. Ako bi utakmica završila neriješeno, City bi bio favorit s visokih 72% šanse za osvajanje titulu. Iz ovih podataka je lako za zaključiti da je Arsenalu na Etihadu igrala samo pobjeda. Arteta je toga bio svjestan te je sukladno toj spoznaji postavio svoju momčad.
Ko se lati mača, od mača će poginuti
Mikel Arteta ima fantastičnu sezonu na klupi Arsenala. Njegova momčad je većinu prvenstva provela na vrhu prvenstvene ljestvice te su to u potpunosti zaslužili. Kroz cijelu sezonu, Arsenal gaji istu igru te je s njom igrao i na Etihadu. Arteta je bio pomoćnik Guardioli na klupi Manchester Cityja te je student njegovog stila igre. Osnovna ideja igre Arsenala je kroz sezonu bila ista kao i kod Manchester Cityja uz par određenih preinaka. Arsenal je igrao u 433 formaciji gdje je lijevog beka igrao Zinchenko koji se u napadačkom dijelu igre uvlači u sredinu uz Parteya i tako čini 3-2 strukturu u izgradnji igre. Granit Xhaka se podiže visoko te se postavlja uz aut liniju ili u lijevi međuprostor, ovisno o tome gdje se nalaze Martinelli i centralni napadač Gabriel Jesus koji se često izvlači na lijevu stranu.
U sredini je još bio kapetan Odegaard te je na desnom krilu započeo standardni prvotimac Saka. Najveća razlika u postavi Arsenala je bio izostanak Salibe. Saliba je bio veliko pojačanje za „Topnike“ ove sezone te je bio srce njihove obrane. Francuz je odličan na lopti te njegove fantastične fizičke predispozicije su omogućavale Arsenalu da pritisne protivničku momčad te postavi posljednju liniju veoma visoko. Saliba se ozlijedio 16.3. protiv Sportinga što je srozalo kvalitetu Arsenalove obrane. Arsenal je do jučerašnje utakmice odigrao 5 utakmica u nizu bez Salibe te u njima primio čak 9 golova. Arteta je na Etihadu nastavio s visoko postavljenom zadnjom linijom unatoč tome što je Holding igrao umjesto Salibe. Manchester City je to objeručke iskoristio.
Guardiola je igrao na slabosti Arsenala
Pep Guardiola je osvojio već 4 Premier Lige te on i njegova momčad imaju iskustva u utrkama za naslov. Manchester City je momčad koja kroz sezonu zna promijeniti nekoliko formacija te svi njeni igrači točno znaju koje uloge su im definirane. City je u posljednje vrijeme u fazi obrane igra 442. Ovu utakmicu su također igrali obrambenu fazu u toj formaciji ali s drugačijim igračima nego inače. Pep je znao koliko su Martinelli, Jesus i Saka opasni te je na teren postavio 4 najbolja obrambena igrača koja su mu bila dostupna. Stoperi su bili Stones i Dias dok je na bekove postavio dva fizički najbolja braniča koja ima u klubu; desnog beka je igrao Walker dok je na suprotnoj strani bio Akanji koji je nominalno stoper. U fazi napada se Pep vratio na starije postavke. U posljednje vrijeme smo mogli vidjeti Manchester City koji napada u 3241 strukturi. U ovome susretu, Manchester City je igrao u 4231 gdje su ključnu ulogu imali centralni napadač Haaland te Kevin De Bruyne koji je igrao na ofenzivnom veznom.
Haaland i De Bruyne: Ubojiti tandem te prevaga na susretu
Manchester City u svojim redovima ima najboljeg centralnog napadača i najboljeg veznog na svijetu: Erling Haaland i Kevin De Bruyne. Haaland je većinu ove sezone proveo u kaznenom prostoru protivnika koji bi se branili u niskom bloku te bi imao malo dodira s loptom po utakmici. Haaland u prosjeku ima 23,6 dodira po utakmici u ligi ove sezone; protiv Arsenala je imao 35 dodira. Haaland je bio fokalna točka u izbjegavanju Arsenalovog presinga. Kad god bi gostujuća momčad visoko pritisla City, lopta bi išla direktno na Haalanda koji bi s lakoćom osvajao duele protiv stopera Arsenala. Kada bi Norvežanin osvojio taj duel, proigrao bi u prostor ili ostavio loptu De Bruyneu te bi City napadao brisani prostor iza obrane Arsenala. Ova utakmica je pokazala da je Haaland i odličan igrač van kaznenog prostora; najbolji strijelac lige je upisao 2 asistencije, 3 ključna dodavanja, 2/2 driblinga te je osvojio 7/9 duela. Zabio je jedan pogodak, ali po broju šansi koje je imao, mogao je komotno zabiti još 2. Njegovu „lošu večer“ pred golom je zato nadoknadio De Bruyne koji je bio igrač utakmice.
De Bruyne je utakmicu počeo na desetci te je njegova uloga bila jednako važna kao i ona od Haalanda. Svaki put kada je Haalanda osvojio duel te okrenuo stopera Arsenala, De Bruyne je bio taj koji je napadao dubinu iza leđa posljednje linije gostiju. Belgijanac se često nudio kao slobodan igrač kada je City pokušao izigrati presing te bi svojim dodavanjima proigravao suigrače u prostor (najčešće Haalanda koji je najbolji napadač na svijetu što se tiče kretanja bez lopte u slobodni prostor). Guardiola je izvadio De Bruynea u 80. minuti koji je tada dobio ovacije cijelog Etihada. Belgijanac je bio igrač utakmice i brojke pokazuju zašto; osim 2 postignuta gola i 1 asistencije, De Bruyne je kreirao 2 velike prilike, imao 1/1 dribling te 3/3 osvojena zračna duela.
Učitelj je školovao učenika te vjerojatno osvojio ligu
Manchester City je u potpunosti nadigrao Arsenal te zasluženo pobijedio. Nakon ove pobjede, statističke kuće daju Cityju oko 91% šansi za osvajanje naslova prvaka. Arteta je pokušao s igrom koja ga je gajila kroz cijelu sezonu osigurati pobjedu na Etihadu. Nažalost po Artetu, s druge strane je stajao njegov „učitelj“ koji je odigrao puno ovakvih utakmice te ima kvalitetniju momčad na raspolaganju. Kada bi sinoćnji sraz filmski opisali, iskoristili bi scenu iz Star Wars-a kada je u borbi „učitelja“ i „učenika“ Obi-Wan Kenobi poručio Anakinu: „I Have the High Ground!“
