Ljetne pripreme su završene i došlo je vrijeme da Hajduk krene s bitnim obavezama i uđe u puni ritam utakmica na dva fronta. Klub u Azerbajdžanu očekuje otvaranje europske kampanje koja predstavlja jedan od vrhunaca sezone, iako se odvija na samom početku. Pitanje europskog nogometa na Poljudu je pitanje egzistencije i kompetitivnosti jer bi eventualna jesen u Europi znatno olakšala financijsko poslovanje kluba te ga postavila na bolju putanju za budućnost.
Europske skupine već 15 godina nisu došle u Split, a razlozi za takav podbačaj nisu slučajni. Razlozi su često slični, a nisu znatno drugačiji ni ove sezone jer, po tko zna koji put, Hajduk na europsko putovanje kreće nestabilan i nespreman.
Nakon što je Gennaro Gattuso napustio klupu na kraju prošle sezone, Gonzalo Garcia doveden je kao strateg koji bi trebao stabilizirati momčad i dati joj novi, dugoročniji smjer. Takvo povjerenje je dobio jer se dvaput dokazao na klupi Istre, gdje je uz iznadprosječne rezultate uspio uspostaviti i prepoznatljivu igru s filozofijom koju su na Poljudu smatrali prikladnom za svoju viziju budućnosti. Garcijina nogometna filozofija temelji se na metodičnom otvaranju igre iz zadnje linije s ciljem kontrole utakmica kroz posjed i navlačenja pritiska kako bi se oslobodio prostor iza protivničkih leđa.
S obzirom na to da se glavni aspekt Garcijine filozofije temelji na otvaranju igre, logično je da nisko pozicionirani veznjaci imaju velike odgovornosti i zadaće u posjedu. To se vidjelo odmah u prvoj pripremnoj utakmici, trenerov rukopis i naglasak koji je stavio na uigravanje prve faze na početku priprema. Bekovi su hvatali konce niske invertirane uloge koja nudi bolju prevencijsku obranu i otvara nove linije dodavanja, primarno na usamljenu šesticu. Stoperi su pak svojom inteligencijom i tehničkim kvalitetama trebali povesti momčad jer oni su ti koji su najviše na lopti, a samim time postaju možda i najvažniji igrači u fazi posjeda.
Unazadio se temelj momčadi
Tehnički najkvalitetniji stoper kluba Josip Elez pušten je po isteku ugovora, a tu poziciju je na početku priprema zauzeo već uigrani prošlogodišnji dvojac Filip Uremović – Dominik Prpić. To su dva igrača koja profilno odgovaraju takvom nogometu, i po agresivnosti i po tehničkoj kvaliteti. Činilo se to tad kao stabilan temelj zadnje linije od kojeg će bar jedan ostati dok će klub na tržištu pojačati konkurenciju i dubinu u skladu s novim zahtjevima.
No, nakon mjesec dana u kojima je prva linija uigravala razne tehničko-taktičke detalje, sve se promijenilo. Prpić, ljevak vrhunskih kvaliteta na lopti, je napustio klub u transferu koji je označen kao spas financijske situacije kluba. Uskoro će i Uremović napustiti Poljud za relativno mali iznos u usporedbi s njegovom važnošću za klub, primarno liderskoj i obrambenoj, ali i s podcijenjenim sposobnostima za tehnički zahtjevan nogomet.
U međuvremenu, klub nije doveo nikog na ionako deficitarnu poziciju stopera, i sve to u kombinaciji rezultiralo je s ovim što klub ima danas – ulazak u sezonu s neplanski neuigranom obranom od koje se očekuje najviše zahtjeva u igri i najveći ritam. Jedina prirodna seniorska opcija u ovom trenutku je Zvonimir Šarlija, igrač na kojeg se teško može osloniti u posjedu. Tu su još Marino Skelin i Branimir Mlačić, nedokazani juniorski dvojac s ni blizu dovoljno iskustva koje je klubu potrebno da bi premostio mentalnu barijeru koju zasigurno stvara dugogodišnji izostanak iz europskih natjecanja.
Uz poziciju stopera, veliki problem u izgradnji i općenitom balansu predstavlja i pozicija šestice. Mihael Žaper je pretrpio tešku ozljedu koljena u veljači 2024. te od tog trenutka nije odigrao ni minute natjecateljskog nogometa. Pod Gattusom nije mogao dobiti minutažu ni nakon odrađenih zimskih priprema u sezoni u kojoj je takav tip igrača jako nedostajao momčadi. Ovog ljeta je opet odradio pripreme, ali ni sad u generalki protiv LASK-a nije nastupio u prvom sastavu kao jedino prirodno rješenje na svojoj poziciji.
Čak i kad bi Žaper uhvatio nekakav ritam, ne bi bilo mudro imati samo jednu opciju na ključnoj poziciji, pogotovo kad je riječ o igraču koji je proveo godinu i pol izvan terena. Klub uporno ignorira deficitarnu poziciju šestice dugi niz prijelaznih rokova te tako koči potencijal ostalih veznjaka i cijele momčadi. Bez šestice je momčad fizički inferiornija, a to se najbolje moglo vidjeti prošle sezone kada Ivan Rakitić i Filip Krovinović nisu mogli pratiti fizički ritam kao tandem u sredini terena.
Nedostatak šestice također tjera sve Hajdukove osmice da igraju van pozicije u uloge u kojima moraju biti povučenije nego što bi htjeli. To se dosad primarno odnosilo na Krovinovića i Rokasa Pukštasa čiji su izraženi napadački potencijali znatno ograničeni zbog veće pozicijske odgovornosti koje imaju, a sad se tom popisu pridružio i Adrion Pajaziti. Mladi Albanac je bio taj koji je protiv LASK-a stao na ispražnjenu poziciju šestice. On također nije igrač za fiksnu rolu kakva uloga zadnjeg veznog jest jer to samo ograničava dinamiku koju može donijeti iz slobodnije uloge. Svi navedeni igrači vole slobodnije kretanje po linijama veznog reda i osigurača iza njih koji će preuzimati najveći dio zahtjeva u pozicijskoj odgovornosti i balansu između prve dvije linije.
Dakle, na šestici i obrani se temelji cijela ideja Garcijinog 4-3-3 sustava. Oni su ti koji moraju znati sve zamisli i cijelu organizaciju igre, a klub je na tim pozicijama Garciji ostavio neuigrane, nespremne, neprilagođene i tehnički inferiorne igrače.
“Kad?” je bitno koliko i “što?”
I opet, glavni problem svega je trenutak. Ako se transferi Prpića i Uremovića u klubu vide kao dobra financijska prilika koja će omogućiti stabilnije poslovanja i raspodjelu financijskog kolača na više igrača koji će također odgovarati Garcijinom nogometu, to je ideja koja zaslužuje vrijeme prije konačnog suda. No, problem ovakvih drastičnih promjena je što se ponavljaju u dijelu sezone u kojem bi klub trebao biti na maksimumu jer ima jedinu priliku za ostvarivanje financijskog iskoraka.
Možda Goran Vučević ima plan koji će nakon nekog vremena donijeti dugoročniju pozitivu za klub, i igračku i financijsku. No, za takve stvari je potrebno strpljenje koje nije karakteristično za rad u Hajduku. Ne smije se Garcijin potpis negativno ocjenjivati na ovom teškom prvom koraku, pogotovo ne među nadređenima u klubu, jer oni su ti koji su stvaraju ovakve turbulencije. Hajduk sebi ne smije dopuštati situacije u kojima se prečesto najveće izmjene preklapaju sa najbitnijim dijelom sezone, europskim utakmicama koje bi trebale klubu osigurati egzistenciju i financijski rast na veću razinu.
Za Ofenzivu piše: Duje Granić
