Kada je početkom 2024. godine svijetom odjeknula vijest da Lewis Hamilton napušta Mercedes i prelazi u Ferrari, bila je to novost koju je malo tko očekivao. O takvoj se mogućnosti špekuliralo, a najintenzivnije tijekom VN Monaka 2023. godine, kada je Charles Leclerc na službenoj press konferenciji upitan o mogućoj suradnji sa sedmerostrukim svjetskim prvakom.
No, priče su nakon toga utihnule, Hamilton je krajem kolovoza potpisao novi, dvogodišnji ugovor s Mercedesom, i sve je vodilo ka tome da će u bolidu Srebrnih strijela dočekati kraj trenutačne generacije bolida, a možda i karijere.
Baš zbog tog novog ugovora je objava da prelazi u Ferrari došla kao veliko iznenađenje svima. Taj početak veljače 2024. godine bilo je razdoblje kada smo dobili nekoliko velikih vijesti. Dan prije službeno je objavljeno da je Formula 1 odbila Andretti u njihovoj namjeri da uđu u sport kao jedanaesta ekipa. Tada sam smatrao kako je početak novinarskih šuškanja o Hamiltonu u Ferrariju tek diverzija s glavne, po mnogima, sramotne vijesti o odbijanju Andrettija.
Ipak, nije trebalo čekati niti 24 sata od početka prvih šuškanja do službene potvrde da Sir Lewis Hamilton seli u Maranello.
Sezona puna uspona i padova
Tajming odluke o promjeni tima na prvu je bio dosta čudan. Nije uobičajeno da se ovakvi transferi obznanjivaju pred početak sezone, te da vozač nakon toga još cijelu godinu vozi za “stari” tim. Razlog ovakve odluke je klauzula u ugovoru s Mercedesom po kojoj je Britanac, ako želi napustiti tim godinu dana prije isteka ugovora, tu odluku morao obznaniti timu prije početka prethodne sezone.
Hamilton je poznat po tome da zna “pustiti nogu s papučice gasa” kada nema motiv gurati svoj bolid do krajnjih granica. Mnogi će reći da je upravo tako izgubio titulu 2016. godine. Naime, nakon što je matematički osigurao naslov godinu dana prije toga, ostatak sezone je odvozio ne previše agresivno, što je donijelo priliku Nicu Rosbergu da zareda nekoliko pobjeda. Tu dobru formu je prenio i u svoju šampionsku sezonu kada je upisao četiri pobjede u prve četiri utrke. To Hamiltonu nije ostavilo mjesta za pogrešku u ostatku sezone, te je eksplozija motora u Maleziji bila dovoljna da ostane bez titule te godine.
No, vratimo se u današnji kontekst ove priče. Činjenica da je već potpisao za Ferrari, ostavila je pitanje motiva za sezonu 2024. U prvih osam utrka sezone, Hamilton je upisao dva šesta mjesta kao najbolji rezultat. Nedostatak motiva, zub vremena ili Mercedesov loš bolid? Teško je reći. Opravdava ga donekle činjenica da niti George Russell nije bio puno bolji, pa je lošu formu lako svaliti na (ne)kvalitetu bolida.
Kasnije je Hamilton podignuo formu, a njegove najbolje utrke su potvrdile sumnje u najveću slabost Mercedesa. Naime, Srebrne strijele su imale velikih problema s pregrijavanjem bolida. Stoga ne čudi da je Hamilton svoje najbolje utrke odrezao na Silverstoneu (pobjeda u kišnoj utrci) te u Las Vegasu gdje je startao s 9. pozicije te došao do drugog mjesta u noćnoj utrci po niskim temperaturama.
U Ferrariju to može biti problem
Manjak konzistentnosti je nešto što je obilježilo proteklu sezonu sedmerostrukog prvaka. Čak niti na Interlagosu, jednoj od njegovih najdražih staza, po kiši, nije uspio zabilježiti rezultat bolji od 10. mjesta. O razlozima takvih oscilacija možemo samo nagađati. A to bi mu, ako se nastavi, moglo donijeti velike probleme u Ferrariju.
Jer, tamo ga čeka Charles Leclerc. Ako ćemo tražiti jednu riječ kojom bismo opisali prošlu sezonu iz perspektive Monežanina, to je – konzistentnost. U 24 utrke tijekom 2024. godine, Leclerc je čak 21 put utrku završio na jednom od TOP 5 mjesta. Preostale tri utrke obilježili su problemi, s bolidom ili sa strategijom. Nitko drugi tijekom sezone nije imao toliko Top 5 rezultata. Maxu Verstappenu je to za rukom pošlo 19, a Landu Norrisu 18 puta.
Iza Leclerca je najzrelija sezona do sada. Iako je 2024. godine sezonu završio na trećem mjestu u prvenstvenom poretku, jednu poziciju lošije nego 2022., pokazao je napredak u nekim ključnim segmentima.
Upravljanje potrošnjom guma jedan je od tih segmenata. Pobjeda u Monzi je krunski dokaz te tvrdnje. Iako je McLaren imao brži bolid, Ferrari i Leclerc su strategijom, jedinim zaustavljanjem, dok su svi ostali dva puta stajali u boksu, došli do pobjede na domaćem terenu. Treba istaknuti i utrku u Saudijskoj Arabiji, drugoj utrci sezone, kada je Red Bull još uvijek slovio za ekipu koja ima dominantan bolid. Leclerc je tada, odličnim upravljanjem utrkom, u posljednjem krugu uspio upisati najbrži krug utrke, te time osvojiti dodatan bod.
Druga velika snaga vozača koji je proizašao iz Ferrarijeve akademije je brzina u jednom krugu. U kontekstu kvalifikacija, kada vam treba samo jedan brz krug, Leclerc je vjerojatno najbolji vozač na gridu. Barem je takvu reputaciju stekao u posljednje tri godine.
A baš su te dvije stvari, brzina kvalifikacijskog kruga i upravljanje potrošnjom guma, bile izražene kvalitete Lewisa Hamiltona u eri njegove dominacije.
Cilj je samo jedan
Dolazak Lewisa Hamiltona u Ferrari je blockbuster transfer neusporediv s bilo kojim drugim u svijetu automoto sporta. Njegova prva, a sada već i legendarna fotografija ispred sjedišta tima u Maranellu, na Instagramu ima 5,6 milijuna lajkova. To ju čini “najlajkanijom” fotografijom povezanom s Formulom 1 ikad.
No, ovaj transfer je isto tako i ispunjenje dječačkih snova. Voziti za Ferrari je san svih vozača, pa je tako bio i dječački san Lewisa Hamiltona. Osvojiti titulu s Ferrarijem je nešto još posebnije. Titula u timu iz Maranella vrijedi više nego titula u bilo kojem drugom timu.
Iako je Hamilton sanjao o vožnji za Ferrari, ne treba se zavaravati pa misliti da je samim potpisom ispunio svoj cilj. On nije došao samo da bi se mogao zvati vozačem Ferrarija ili da bi ispunio dječačku želju.
Lewis Hamilton je u došao u Ferrari kako bi jednom zauvijek uklesao svoje ime na automobilistički Mount Rushmore. Da bi to uspio, prvi kojeg mora pobijediti je njegov momčadski kolega. A upravo bi mu to mogla biti najveća prepreka.
