Ostao je zapamćen kao jedan od najboljih HNL golgetera na prijelazu tisućljeća, s 85 pogodaka je deseti najbolji HNL strijelac svih vremena, jedini je nogometaš koji je u jednoj HNL utakmici postigao šest pogodaka, tek jedan od trojice koji je od samostalnosti za neki hrvatski klub u Europi postigao četiri pogotka na jednoj utakmici te je prvi igrač Slaven Belupa koji je, dok je nosio njihov dres, navukao i onaj reprezentativni te kao njihov član postigao i prvi reprezentativni pogodak. On je Marijo Dodik, a rodio se na današnji dan 1974. godine u Sarajevu.
U hrvatski nogomet Dodik je stigao u siječnju 1999. godine, bez prevelike pompe, nakon što je ranije uspješno nosio dres matičnog Željezničara i belgijskog Mechelena te neuspješne avanture u turskom Sakaryasporu. Koprivnica je bila njegova prva destinacija, a Slaven Belupo klub u kojem će ući u legendu.
Debi među Farmaceutima Dodik je upisao već u prvom susretu proljetnog dijela prvenstva, u domaćem porazu 2:1 od Dinama. Tu sezonu 1998./1999. klub je završio na sedmom mjestu HNL-a, dok je sljedeća bila puno uspješnija te je Dodik s 13 pogodaka u 32 nastupa pomogao klubu plasirati se na peto mjesto ljestvice, čime su izborili povijesni plasman u neko europsko natjecanje. Bio je to Intertoto kup, a momčad Slaven Belupa je nakon izbacivanja sjevernoirskog Glenavona i poljskog kluba Zagłębie iz Lubina, kojem je Dodik zabio svoj europski prvijenac, ispao od češke Sigme u trećem kolu. Tu sezonu 2000./2001. koprivnički je klub ponovio uspjeh i plasirao se na peto mjesto završne HNL ljestvice, a Dodik ušao u povijesne knjige svojim podvigom.
Naime, u susretu protiv Varteksa 21. listopada 2000. godine, Dodik je postigao šest pogodaka u 7:1 pobjedi i tako postao jedini igrač u povijesti HNL-a kojem je to pošlo za rukom, odnosno nogom i glavom. Zanimljivo, na suparničkoj klupi sjedio je Ivan Katalinić, kod kojeg je Dodik netom prije potpisa za Slaven Belupo bio na probi u Hajduku, ali je Kate procijenio da nije dovoljno dobar za splitski klub. Šest golova iz te utakmice je bilo više od trećine pogodaka koje je postigao te sezone, koju je završio sa 16 golova u 32 prvenstvena nastupa. Klub je sa novim petim mjestom ponovno izborio ulazak u Intertoto kup.
Ta epizoda u ovom bivšem europskom klupskom natjecanju ostati će upamćena po četiri pogotka koja je Dodik postigao ciparskom Anorthosisu u domaćoj 7:0 pobjedi, dok je isti broj pogodaka postigao i u cijeloj toj HNL sezoni u 22 nastupa. Također, u listopadu te 2001. godine postigao je i reprezentativni prvijenac, u pobjedi Bosne i Hercegovine nad Lihtenštajnom od 5:0 u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji. To mu je bio i jedini reprezentativni pogodak u četiri nastupa, od čega je tri puta nastupio kao član Slaven Belupa, a tim pogotkom postao je ujedno i prvi igrač koprivničkog kluba koji je zabio pogodak za neku reprezentaciju, ali i prvi nogometaš koji je obukao dres neke reprezentacije dok je bio igrač Slaven Belupa.
Dodik je i u idućih pet sezona nosio dres Farmaceuta, a u njima je klub još tri puta izborio plasman u Intertoto kup, u kojem je Dodik ukupno nastupio 22 puta, pri čemu je čak 15 puta tresao suparničke mreže. U HNL-u je dres Slaven Belupa navukao 226 puta te postigao 76 pogodaka, čime je i dalje najbolji europski i prvoligaški strijelac u povijesti kluba. U ljeto 2007. godine ipak je došlo vrijeme za promjenu sredine, a Dodik se odlučio na odlazak u vinkovačku Cibaliju. Ta sezona mu i nije bila toliko plodonosna, budući da se u 28 prvoligaških nastupa tek pet puta upisao u strijelce.
S 34 godine na leđima Dodik se po isteku vinkovačke sezone mislio nastaviti s prvoligaškim nogometom ili se okušati u nižim ligama, ali ponuda zaprešićkog Intera ipak ga je još jednu sezonu ostavila na HNL travnjacima. I sjajno je Dodik ušao u sezonu, postigavši četiri pogotka u prvih šest nastupa te je teško itko tada mogao zamisliti da će mu onaj postignut vrataru Zadra Antoniju Ježini za 2:0 u pobjedi 3:1 tog 31. kolovoza 2008. godine biti i posljednji u prvoligaškoj karijeri. Do kraja te sezone upisao je dakle još 11 nastupa bez učinka, a posljednja dva došla su protiv bivših mu klubova – Slaven Belupa te protiv Cibalije 26. travnja 2009. godine. Ukupno je u HNL-u odigrao 271 utakmicu uz već spomenutih 85 pogodaka.
To nije bio i kraj Dodikovog nogoloptanja, budući da je do 2015. godine harao niželigaškim terenima, noseći pritom dres jednog slovenskog te čak 10 hrvatskih klubova, a zadnji nastup imao je u 42. godini u dresu GOŠK-a iz Gotalova 3. svibnja 2015. godine u 2. županijskoj ligi Koprivničko-križevačke županije. Po svršetku igračke karijere Dodik se posvetio onoj trenerskoj, a od rujna 2023. godine radi kao pomoćni trener u prvoj momčadi Slaven Belupa.
