S novom godinom odlučili smo uvesti i neke novitete na naš portal, a jedan od njih je kratka biografija HNL legendi na njihov rođendan, po izboru autora ovoga serijala. Rođen na današnji dan, 5. siječnja 1980. godine, Srđan Andrić ima tu čast da bude prvi igrač kome ćemo posvetiti tekst za njegov rođendan. Većinu svoje karijere proveo je igrajući na poziciji zadnjeg veznog igrača, a osim velike trke, borbenosti i žustrine, krasio ga je snažan udarac te vrlo dobra sposobnost iznošenja lopte iz posljednje linije. Svojom beskompromisnošću postao je i ostao miljenik navijača Hajduka te pravi primjer kapetana, kako na terenu, tako i izvan njega.
Svoje prve nogometne korake Andrić je napravio u rodnome gradu, u NK Dubrovniku, nakon čega prelazi u redove splitskog Hajduka, za kojeg službeni debi u seniorskoj momčadi upisuje 19. veljače 2000. godine u Kranjčevićevoj ulici, gdje je Hajduk s 3:0 u prvenstvenom susretu svladao NK Zagreb. Do konca te sezone Andrić je upisao još osam prvenstvenih nastupa, a u svibnju je s Bilima stigao i do prvog trofeja u karijeri, osvajanjem Kupa. Andrić je u prvoj utakmici finala igranoj na Poljudu ušao u igru u 70. minuti, a Hajduk je slavio s 2:0, dok u uzvratu na Maksimiru, gdje je Dinamo upisao pirovu 1:0 pobjedu, nije sudjelovao.
Sljedeće sezone Andrić se standardizirao kao vrlo bitan igrač s klupe te na kraju iste okusio slast osvajanja naslova prvaka, upisavši pritom 19 prvenstvenih nastupa. Uslijedile su kvalifikacije za Ligu prvaka te legendarni dvomeč s Mallorcom, u kojima je Andrić startao u početnoj postavi. Na žalost, Hajduk je ispao nakon produžetaka, a mjesec dana potom i od poljske Wisłe u 1. kolu tadašnjeg Kupa UEFA-e. Ta sezona bila je jedina Andrićeva bez trofeja u njegovom prvom mandatu u Hajduku. U prvenstvu je Hajduk u završnici izgubio bitku s iznenađujućim prvakom Zagrebom, dok su u Kupu ispali od Varteksa u četvrtfinalu.
Drugi naslov u Kupu Andrić je zato slavio već sljedeće sezone, svladavši u finalu jedinog drugoligaša koji se ikada našao u finalu Kupa Hrvatske – puljski Uljanik, dok je prvenstvo Hajduk završio na drugom mjestu. Odlaskom Stipe Pletikose u ukrajinski Šahtar to ljeto 2003. godine Andrić postaje kapetanom Hajduka te predvodi momčad do nove titule prvaka, s dva boda ispred Dinama, potvrđenu domaćom pobjedom nad Varteksom od 2:0 u posljednjem kolu.
Bio je to i posljednji dotadašnji Andrićev nastup u Hajduku, budući da je s prvim danom srpnja 2004. godine i službeno postao igrač grčkog velikana Panathinaikosa. Za atenski je klub potpisao kao slobodan igrač, budući da mu je istekao ugovor s Hajdukom, a u novom klubu dočekali su ga sunarodnjaci Mario Galinović i Silvio Marić, kao i dobro poznato HNL ime Dumitru Mitu. Međutim, tri sezone i svega 41 nastup kasnije, Andrić se vraća među Bile.
Drugi njegov mandat u Hajduku nije obilovao trofejima. Osvojen je tek Kup 2010. godine uz dva poraza u finalima, a iste jeseni Hajduk je posljednji puta igrao skupine nekog europskog natjecanja te je Andrić u skupini Europa lige upisao dva nastupa. U pet sezona drugog mandata u Hajduku, Andrić je upisao 130 službenih utakmica, većinu njih predvodivši momčad s kapetanskom trakom oko ruke. U ljeto 2012. godine odlazi u klub iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Al-Wahda SC, u kojem godinu dana kasnije završava svoju igračku karijeru.
Ukupno je u Hajduku skupio 266 nastupa i 31 pogodak, od čega su 199 nastupa i 26 pogodaka stigli u HNL-u. Andrić je bio redovnim članom mladih reprezentativnih selekcija Hrvatske, a upisao je i dva nastupa za seniorsku vrstu, oba u prijateljskim susretima. Prvi je bio 27. ožujka 2002. godine protiv Slovenije u Maksimiru, koji je završen rezultatom 0:0, dok je drugi odigran 9. veljače 2003. godine na Šubićevcu, gdje je Andrić bio i strijelac u 2:2 remiju protiv Makedonije.
