Nogomet ima svojih dobrih i loših strana, a pored mnogobrojnih dobrih, postoje i one loše i zabrinjavajuće, poput ozljeda. Ono što se dogodilo lijevom beku Hajduka, Dariju Melnjaku, prošlog tjedna, otvorilo je ista pitanja – barem što se HNL-a tiče.
Nekada postoje opravdani uzorci koje znaju igraču napraviti pravi pakao što se tiče nogometne karijere – loša fizička pripremljenost, zamor ili preopterećenost mišića i zglobova, agresivni start protivnika na treningu ili utakmici ili jednostavno – nesreća i peh. Jedan od uzroka koji su neopravdani i nedopustivi jest činjenica da se igrač ozlijedi zbog loših uvjeta, tj. travnjaka koji su u jako lošem stanju.
Zbog lošeg stanja travnjaka u Koprivnici je nastradao Dario Melnjak. Zbog istog razloga je prošle godine na šibenskom Šubićevcu nastradao Boško Šutalo, koji se još uvijek nije uspio vratiti u staru formu. Nameće se pitanje: dokad će se loši travnjaci u HNL-u tolerirati? Koliko još igrača mora teško nastradati zbog uvjeta koji bi trebali biti osnovni dio svakog iole profesionalnog noogmetnog kluba – kvalitetni uvjeti za treniranje i igru.
Kad gledamo po kakvim “pašnjacima” se igra u hrvatskom elitnom rangu, a imajući na umu kako je hrvatska nogometna reprezentacija u relativno kratkom roku bila treća na svijetu i viceprvak svijeta, stvar travnjaka postaje još apsurdnija. Pa kada već imamo dokazane rezultate, nije li logično da se HNS uz klubove dodatno potrudi ponuditi izvanredne uvjete za razvoj svakom igraču.
Nećemo sada ulaziti ni u to je li riječ o “wonderkidu” ili “običnom” igraču, već o tome da za teške ozljede zbog travnjaka praktički nitko ne odgovara. Do kada? Tko će odgovarati što se nekome igraču zbog neodržavanog travnjaka zaustavila karijera? Tko će odgovarati za dugotrajan proces kroz koji igrač mora proći najprije dok se oporavi od ozljede, a zatim dok se vrati u formu, ako se uopće u nju i vrati? Nije se jednostavno nakon takvih ozljeda vratiti u onaj period prije ozljede, a jedna od ključnih uloga u tom procesu oporavka je i onaj dio mentalne snage.
U redu, HNS je bio uložio u travnjake, i to nemale iznose. No, HNS bi se isto tako na nekakav način trebao pobrinuti da ti travnjaci nakon određenog perioda i dalje dobro izgledaju, a ne da nas podsjećaju na pašnjake. Ako se klubovi kažnjavaju zbog izgreda navijača na koje mogu više ili manje utjecati, mogu se itekako i kažnjavati zbog neodržavanja travnjaka, onoga što je u ingerenciji njih ili gradova i općina koji su vlasnici objekata.
HNS je uprihodio popriličnu cifru od posljednja dva svjetska prvenstva uspjesima prvenstveno hrvatskih nogometaša koji su svoju zemlju predstavili na najbolji mogući način. Diljem svijeta se svi dive kako tako mala država može polučiti takve uspjehe. Bio bi red pobrinuti se da se takve lijepe priče i nastave. Realno, Hrvatska je mali, ali kvalitetan bazen igrača te je nužno osigurati najbolje moguće uvjete za sadašnje i buduće generacije. Posjedujemo izniman talent i ogromna šteta bi bila da loši travnjaci loše pogoduju razvoju igrača, s naglaskom na teže ozljede koje se nerijetko događaju zbog takvih uvjeta.
Nakon ozljede već spomenutog Šutala, ugledni liječnik dr. Milan Milošević je objasnio kako promjene terena djeluju i kako dolazi do ozljede: “Promjena terena djeluje na sve zglobove, a pogotovo na gležnjeve i stopalo koji su prvi u kontaktu. Dolazi do drukčijih sila. To je sila koja je odgovorna za prijelom metatarzalnih kostiju, kada dolazi do tog – smicanja. Opterećenje djeluje tako da dođe do paralelnog klizanja jednog dijela kosti u odnosu na drugi zbog čega dolazi do prijeloma.”
Dakle, to je problem kod loših travnjaka i/ili mijenjanja podloge igranja koji utječu na ozljede igrača. Vrijeme je da se HNS počne intezivno baviti takvim problemima. Postoji situacija gdje se konstantno vrti ista priča generalno o lošoj sportskoj infrastrukturi: HNS je uložio u travnjake, pomogao je klubovima sufinanciranjem, igrači su se manje ozljeđivali, igra je bila brža, vizualno je to puno ljepše izgledalo, no što sada kada su se ti travnjaci lošim održavanjem istrošili? Što ćemo sa činjenicom da više od jednog kluba igra na istom stadionu, ili da nakon prve jače kiše neki tereni više izgledaju spremniji za vaterpolo termin nego nogometnu utakmicu.
Na pojedinim stadionima se koliko toliko dobro održava stanje travnjaka, dok na drugima to više izgleda kao da se iz utakmice u utakmicu, iz godine u godinu samo “krpaju” loši dijelovi i pritom se maskira realna slika i stanje potonjih travnatih ploha. Zašto je to tako? Na to pitanje moraju odgovoriti oni koji su ipak stručniji za takve stvari.
Jednom prilikom prije otprilike dvije godine predsjednik HNS-a Marijan Kustić je izjavio “Nastavak naših ulaganja u infrastrukturu značajni je temelj u razvoju hrvatskog nogometa. Drago mi je da će Varaždin, Gorica, Šibenik i Hajduk uskoro dobiti nove hibridne travnjake i da će kvaliteta hrvatskog prvoligaškog nogometa time biti na još višoj razini. Ovo je još jedan dokaz da je Hrvatski nogometni savez uvijek spreman pomoći klubovima i da je ulaganje u bazu temelj uspjeha hrvatskog nogometa.”
To je samo po sebi pohvalno, međutim, ukoliko želimo nastaviti gledati kvalitetniji nogomet i minimaliziranje broja ozljeda zbog loših travnjaka, morao bi postojati nekakav jasan plan osim samo uložiti i postaviti nove travnjake. Trebalo bi se po tom pitanju klubove konkretnije kontrolirati, a eventualno i kažnjavati, ukoliko se klubovi ne trude održavati travnjake. Naravno, nameće se pitanje koliko određeni klubovi i lokalne samouprave koje su u većini slučajeva vlasnici sportskih objekata, imaju financijske mogućnosti ili uopće želje za kvalitetno održavanje travnjaka. No jednostavno, rješenje se mora pronaći.
Priča oko renovacije postojećih i izgradnje novih stadiona je kompleksna, a dok nema većeg priljeva privatnog kapitala kao u slučaju Rijeke i Osijeka ili sredstava i interesa lokalne samouprave, očito je da će se u Hrvatskoj idealni uvjeti za nogomet ipak još neko vrijeme čekati.
Hrvatskim nogometnim objektima, uz poneku iznimku poput osječke Opus Arene ili riječkog privremenog/trajnog rješenja Rujevice, su već odavno spremni za renovaciju, no dok se jedno od najspominjanijih obećanja uopće realizira, potrebno je pobrinuti se za podloge na kojima se igra. Krenimo od toga i osigurajmo uvjete dostojne elitnog ranga hrvatskog nogometa.
