Rukometna reprezentacija Hrvatske slavila je i u trećoj pripremnoj utakmici pet dana prije početka Svjetskog prvenstva kojem je domaćin, uz Dansku i Norvešku. Nakon što su u Poreču svladali Italiju (36:20) i u Varaždinu Sjevernu Makedoniju (27:25), jučer su naši rukometaši u Zagrebu s uvjerljivih 33:25 pobijedili Sloveniju koja je nominalno najkvalitetnija od izabranih protivnika.
Izabranici Dagura Sigurðssona sjajno su ušli u dvoboj, preuzeli inicijativu i brzo se odlijepili na +4 (5:1). Prvo ime u domaćim redovima u početnim minutama svakako je bio Ivan Martinović koji je fenomenalnim šutovima izvana rasparao protivničku mrežu podsjećajući pritom na Francuza Diku Mema, igrča Barcelone i jednog od najboljih desnih vanjskih šutera unatrag nekoliko godina.
Nevjerojatno učinkovita Hrvatska
Posebno se mora istaknuti i agresivnu i pokretljivu obranu koja je Slovence ostavljala bezidejnima, a što ih je, pak, navodilo na udarce van linije devet metara. Vratar Dominik Kuzmanović sigurno je zaustavljao takve pokušaje, a iskazao se i u nekoliko situacija kada je Slovenija uspjela probiti hrvatsku obranu.
Takav odnos snaga na terenu rezultirao je vodstvom od nevjerojatnih deset pogodaka razlike već u 20. minuti (15:5). Sve je funkcioniralo savršeno, zabijalo se iz kontri, na prazni gol, iz (polu)razrađenih akcija, a susret je u tim trenucima počeo sličiti ogledu protiv Španjolske u prvom kolu Europskog prvenstva prošle godine kada je Hrvatska pobijedila s visokih 39:29 uz nevjerojatnu uspješnost realizacije od 93%.
Ovakve primisli ubrzo je zaustavio slovenski golman Urban Lesjak koji je svojim intervencijama dopustio Hrvatskoj tek jedan gol u posljednjih deset minuta prvog dijela. Skidao je zicere, šutove izvana, kao i sedmerac Mariju Šoštariću. Slovenci su se u tom dijelu utakmice uspjeli stabilizirati, iskoristiti igrača više i smanjiti rezultat koji je na predahu iznosio 16:9. U završnici prvog dijela Hrvati su ostali bez Leona Šušnje, važnog obrambenog diva koji je nespretno zahvatio Domena Makuca i zasluženo zaradio izravni crveni karton.
Samouvjereno i u nastavku
U nastavku je vladao ujednačeni ritam u kojem je Hrvatska održavala vodstvo. Iako su se Slovenci u 37. minuti primakli na -6 (20:14), naši su rukometaši odgovorili serijom 4:0 kojom su četiri minute kasnije ponovno pobjegli na deset golova razlike. Nekima je možda u tim trenucima kroz glavu proletjela 2017. godina kada je između ove dvije reprezentacije odigrana jedna od najluđih utakmica u povijesti Svjetskih prvenstava. Hrvati su, naime, 20 minuta prije kraja ogleda za brončanu medalju imali sigurnih 24:16, u 52. minuti +5 (29:24), a Slovenija je rijetko viđenom serijom 7:1 preokrenula rezultat i uzela broncu pobjedom 31:30.
Opisani rasplet jučer ipak nije doživljen, već je Hrvatska mirno čuvala prednost koja je u dva navrata otišla i do najvećih +11 (26:15, 27:16). U posljednjim minutama priliku su dobili i igrači s manjom minutažom, a ishod od 33:25 djeluje pravedno. Valja pohvaliti i igrače koje su ušli u završnici i samouvjereno zaključili dvoboj. Između ostalih, istaknuli su se Josip Šimić s tri, Mateo Maraš s dva i Ivano Pavlović s jednim golom.
Ključ je u obrani
Ono što u većini susreta donosi prevagu upravo je obrambena faza. Sigurðsson je Hrvatsku postavio u kompaktnu 6-0 zonu koja omogućuje gustu strukturu, ali i traži izrazitu koheziju i brzu pokretljivost igrača. S obzirom da Slovenci gaje moderni rukomet s brzim prijenosom lopte i pretežito nižim igračima na vanjskim pozicijama, takva obrana djeluje kao logičan izbor. Prvi je cilj bio zaustaviti protok lopte kod suparnika naglim izlascima u faul, što je Hrvatska fenomenalno radila gotovo čitavi susret.
Bezidejnost u redovima Slovenije rezultat je upravo agresivnosti Hrvatske koja je protivnike tjerala na pasivne napade, a samim time i neizrađene šutove izvana. Kuzmanović je na golu jedva dočekao takve poklone. Omogućilo je to našim rukometašima brzo otvaranje u vidu kontri i polukontri, a to su i iskorištavali zabivši trećinu takvih pogodaka u prvom dijelu.
U nastavku je Hrvatska usporila tempo pri osvojenom posjedu, posvetivši se više pokušajima na postavljenu obranu gostiju. Naša je obrambena struktura i u drugom poluvremenu bila postojana, bez pojavljivanja crnih rupa. Slovenci su tek jednom zabili tri pogotka u nizu, a u ključnim su se trenucima ponovno aktivirali Kuzmanović i Ivan Pešić. Ipak, bez obzira koliko bi bilo sjajno izdržati 60 minuta u punoj zoni bez pojave umora, isti je učinio svoje pa su Slovenci u nastavku postigli 16 golova, najviše prolascima jedan na jedan, spuštanjem lopte na pivota, odnosno „na crtu“, ili prebrojavanjem do krila. Klasični su to odgovori na 6-0 obranu.
U konačnici, od 25 postignutih pogodaka, svega ih je dva došlo udarcem izvana. Broj primljenih zgoditaka može svakako veseliti hrvatske navijače, osobito u vidu da se nisu dopuštali tzv. „laki golovi“ na nepostavljenu obranu. Premda se u modernom rukometu teži k što bržem postizanju golova, Hrvatska je oduvijek gajila što čvršćoj obrani koju je večeras na fantastični način prezentirala, uz pratnju vratarskog dvojca koji je u svakom dvoboju u stanju isporučiti barem deset obrana.
Učinkoviti napad i raspoloženi bombarderi
Hrvati se u napadu nisu mučili. Simultanka Martinovića s devet postignutih pogodaka stavlja na njega najvažniju rolu u ofenzivnim zadaćama. Imati ovakvog šutera u momčadi, koji može praktički ni iz čega opaliti i skinuti paučinu sa spojke, dobitak je za svaku reprezentaciju. Ono što je posebno upečatljivo kod igrača Rhein-Neckar Löwena jest bespoštedno preuzimanje rizika u važnim trenucima u kojima se ne libi uzeti šut, pogotovo u prijetnji oduzimanja lopte prilikom pasivnih napada.
Iako su Slovenci utakmicu također započeli u 6-0 obrani, tzv. „punoj zoni“, vanjska linija Domagoj Duvnjak – Luka Cindrić (Zvonimir Srna) – Martinović pronašla je rješenje u stvaranju prostora za vanjski šut uz sjajnu realizaciju istog u prvom dijelu. Upravo je u tome važnost posjedovanja bombardera koji iz takvih prilika mogu postizati golove, a jučer su, uz Martinovića, Srna i Duvnjak sudjelovali s ukupno pet pogodaka. Kasnije im se pridružio i Maraš dodavši dva.
Problem je nastao kada se Slovenija zarotirala u 3-2-1 strukturu pri kojoj do izražaja dolazi sposobnost protivnika u kreiranju brzih akcija i kombinatorika u vidu pronalaženja rupa u protivničkoj defanzivi. Hrvatska je u tom periodu, od sredine drugog dijela, zabijala samo iz kontri, što dodatno naznačuje važnost dobre obrane kojom su omogućeni brzi izlasci i laki golovi. Dakako, valja spomenuti i Lesjaka koji je u tim trenucima zaustavio nekoliko velikih prilika prilikom prolaska naših igrača.
S obzirom da nas je zadnjih godina u napadu „krasila“ neprestana igra na pivota, što je u jednom trenutku postalo izrazito zamorno za gledati, učinkovitost već toliko opjevanih vanjskih šutova djeluje osvježavajuće. S obzirom da je u istom periodu drastično pala i uloga krilnih pozicija u našoj reprezentaciji, veseli činjenica kako su jučer krila zabila ukupno osam golova djelujući nedohvatljivo u istrčavanju kontranapada.
Spustimo se na zemlju
Iako je jučerašnji dojam probudio nadu među navijačkim pukom, realnost je takva da je to bila prijateljska utakmica u kojoj se, shvatljivo, neće izlagati sve što se pripremalo za nadolazeću veliku smotru. Tome u prilog ide i podatak da će se Hrvati i Slovenci ponovno sresti kroz desetak dana, u drugom krugu Svjetskog prvenstva te je bilo za očekivati da momčadi neće izvaditi najjače adute u dvoboju prijateljskog karaktera.
Ipak, s druge strane, Slovenija je aktualni olimpijski polufinalist koji je porazio Hrvatsku u grupnoj fazi u Parizu. Uoči prvenstva, definitivno je ohrabrujuće pobijediti favoriziranog suparnika.
