Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva. Rečenica je to koja se nije imala prilike izgovoriti punih 16 godina i svjetske smotre u – Hrvatskoj. Naši su reprezentativci u polufinalu svladali moćnu Francusku s 31:28 i plasirali se u peto svjetsko finale u hrvatskoj povijesti.
U rukometnom „El Clasicu“ Hrvatska je konačno uspjela naplatiti neke stare dugove i svladati Francuze u gorućoj zagrebačkoj Areni. Bio je to 38. ogled ovih dviju reprezentacija i 15. pobjeda naše momčadi. Francuska je, tako, u četvrtom turniru zaredom ostala bez mogućnosti osvajanja svjetskog zlata što joj se nije dogodilo još od 1993. godine.
U fantastičnoj utakmici, Hrvatska je nevjerojatnom snagom, energijom i željom parirala jednoj od najboljih reprezentacija svijeta. Osobito je upečatljivo bilo prvo poluvrijeme u kojem su naši rukometaši velikim koracima grabili k veličanstvenom finalu, dok su Francuzi skupljali dojmove i pokušavali razaznati što ih je snašlo.
U genijalnoj predstavi prevagu je ponovno odnijela nevjerojatna obrambena rola. Agresivna i čvrsta obrana bila je temelj u današnjem susretu, a donijela je i nekoliko lakih golova iz brzih tranzicija. Postavljanje Dagura Sigurðssona na čelo reprezentacije bila je jedna od boljih odluka vladajućih. Islanđanin je u našu prepoznatljivu emociju ugradio dozu smirenosti, osobito u ključnim trenucima, discipliniranosti i izravnosti.
Hrvatska je pobijedila savršenim izdanjem u prvom dijelu
Hrvatska je odigrala savršeno prvo poluvrijeme. U obrani je izašla u 5-1 zoni s Markom Mamićem na prednjem. Francuska jednostavno nije imala rješenja za naš sustav. Naši su reprezentativci igrali agresivno, čvrsto i pokretljivo. Brzo su i visoko izlazili u faulove, sprječavali brze centre, a osobito je dojmljiv bio povratnički trk i pravovremenost izmjena na relaciji obrana-napad. Hrvatska je upravo zahvaljujući tome anulirala najjače francusko oružje u vidu brzih tranzicija po osvojenoj lopti.
Naši su rukometaši vrlo rijetko griješili ili promašivali udarce, što je Francuze tjeralo na napade na punu zonu. Kad god bi im se ukazala priliku za munjeviti odgovor, Francuska je to kažnjavala pa su u prvih 30 minuta zabili tri od tri takve šanse.
U ofenzivnim akcijama na postavljenu obranu, Tricolori su ostali bez vanjskog šuta. Od 11 postignutih golova, tek dva su došla izvana. Sjajna predstava hrvatskog defanzivnog bedema ošamutila je Francuze i ostavila ih bezidejnima. Tome svjedoči i podatak da je naš vratar Dominik Kuzmanović zaustavio pet udaraca u prvom dijelu, dok je francuski dvojac skupio šest obrana. Iako je Kuzmanović na predah otišao s manjim učinkom, Hrvatska je imala sedam golova prednosti i ukupno deset udaraca više, što dovoljno govori o obrambenom savršenstvu kojeg su naši igrači jučer odigrali.
U napadu, Hrvatska je kopirala epizodu Egipta protiv Francuza u četvrtfinalu. Egipćani su u utorak Francuskoj zabili 13 pogodaka s vanjske linije, dok su jučer naši rukometaši u prvom poluvremenu postigli devet takvih zgoditaka. Dakle, polovicu od ukupnog broja na odmoru. Po tri su gola inkasirali Mateo Maraš, Ivan Martinović i Zvonimir Srna. Uz jednostavna križanja i dobro postavljenog bloka, Hrvatska je bušila francusku mrežu. Visoki odraz i šut preko bloka u ne-golmansku stranu za vrhunsku realizaciju.
U odličnom je izdanju bio i Marin Jelinić koji je dva pogotka zabio s krila, dok je tri pridodao iz kontri. Hrvatska je jednostavno pronalazila odgovore, a imala je i sreću s odbijenim loptama koje su se često vratile nama u posjed.
Francuska je klupa u prvom dijelu morala reagirati s čak dvije minute odmora, što se na prvenstvu još nije dogodilo. Na odmor su na kraju otišli s -7 (18:11), a to im se nije dogodilo ni u jednom od 28 dosad odigranih polufinala. Sumarno, prvo poluvrijeme bila je jedna od najboljih hrvatskih izvedbi ikada. Načeti ozljedama, izudarani i izmučeni, ali iznimno borbeni, hrabri i motivirani.
„Lovica“ po terenu
Francuska se u nastavku probudila, a Hrvatska nije mogla zadržati ritam iz prvog dijela. Laktarenje, neprestani prekidi, pomalo bahati Francuzi i neujednačen sudački kriterij prema kojem je u finalu morala biti Francuska. Sve je to obilježilo drugih 30 minuta koji su djelovali kao vječnost.
Tricolori su već krajem prvog poluvremenu izašli u 5-1 obranu, dok su se u drugom opredijelili i za 3-3 zonu. Iako je to u jednom trenutku izgledalo kao igranje „lovica“ po terenu, Francuska je izvadila sva moguća rješenja u nadi za pronalaskom „čarobnog napitka“ koji bi im donio preokret. Francuzi su s 5-1 obranom usporili naš napad. Hrvatska je odgovorila prebrojavanjem i stvaranjem viška za krila, odnosno Jelinića i Filipa Glavaša, a individualnu kvalitetu pokazali su Martinović i Tin Lučin koji su prolascima jedan na jedan pronašli put do mreže.
Kad je Francuska izašla u 3-3 obranu, koja se rijetko viđa u današnjem rukometu, Sigurðsson je još jednom dokazao kako se zna prilagoditi raznim situacijama. U tom je periodu u igru uveo brze igrače koji su se mogli nadtrčavati s Francuzima. Vanjsku liniju činili su Srna-Martinović-Luka Lovre Klarica. U jednom trenu Hrvatska je zaigrala i bez krilnih pozicija, s četiri vanjska igrača i dva pivota.
U 3-3 zoni, prednja trojica odvlače suparničke vanjske igrače na nekih 15-ak metara od gola, dok zadnja trojica čuvaju liniju na osam, devet metara. Hrvatskoj je za takvu obranu trebala trkačka snaga, utrčavanja s krila i izvlačenje pivota koji traži loptu i/ili radi blok je jednom od prednje trojice. Kad su naši rukometaši uspjeli pribjeći na devet metara, obično je uslijedio šut izvana ili prolazak, a upravo su to donijeli Srna i Martinović.
U obrambenom dijelu, Hrvatska se najviše mučila sa zaustavljanjem francuskog diva Dike Mema. U nastavku, igrač Barcelone postigao je šest pogodaka, a osobito je ubojit bio njegov šut izvana. U svakom slučaju, Francuzi su pronašli ritam u napadu, brzo su odgovarali i postepeno topili hrvatsku prednost.
Međutim, već toliko opjevani Kuzmanović ponovno se ukazao na vratima i svojim bravurama, kojih je u konačnici skupio 15, odveo Hrvatsku do pobjede. Osobito je dojmljiva bila reakcija iz 54. minute kada je Kuzmanović s klupe sprintao do svog gola i sjajno zaustavio pokušaj Ludovica Fabregasa da na pogodak Igora Karačića reagira brzim izvođenjem centra na prazan gol. Bio je to moment koji je, vrlo lako moguće, srušio francuske nade i zaključio susret.
Vodstvo koje su naši reprezentativci stekli u prvom poluvremenu pokazalo se ključnim. Mukotrpna borba, velika hrabrost i požrtvovnost do samog kraja najbliži su opis jučerašnjeg izdanja hrvatskih rukometaša.
Utakmica generacije za veliko finale
Bila je ovo utakmica generacije, utakmica za kapetana Domagoja Duvnjaka koji je odigrao posljednji dvoboj u reprezentativnom dresu pred domaćom publikom. Slijedi put u Oslo gdje Hrvatsku u nedjelju od 18 sati čeka veliko finale. Protivnika će doznati poslije večerašnjeg ogleda Danske i Portugala. Bit će to filmski kraj za hrvatskog kapetana koji reprezentaciju, kao pravi lider, napušta s medaljom. Ta medalja bit će nit vodilja njegovim nasljednicima u idućim godinama.
