Royale Union Saint-Gilloise ove sezone okrunio se naslovom belgijskog prvaka. Prošle sezone titula mu je pobjegla za jedan bod, baš kao i pretprošle. Četiri boda dijelila su ga od naslova u sezoni 2021./22. pa biste, u slučaju da prvi put čitate o ovom klubu, pomislili da se Royale USG kontinuirano nalazi u vrhu i da je tradicionalno među najjačim klubovima. Međutim, on je spomenute 2021./22. tek ušao u prvu ligu i to nakon dugih 48 godina.
Momčad iz Bruxellesa nije pod vlasništvom arapskih milijardera, ruskih oligarha ili američkih biznismena koji bjesomučno pumpaju novac u klub. Dapače, Royale USG bio je momčad koja najmanje izdvaja na plaće u cijeloj belgijskoj ligi kada je ušla u prvi rang. U klubu, očito, nešto rade jako dobro, no o konkretnom poslovnom procesu bit će govora kasnije. Za sada je dovoljno fokusirati se na jednog pojedinca čiji će primjer jako dobro objasniti Unionov način rada.
Franjo Ivanović sjajno ilustrira Unionov način rada
Franjo Ivanović ove je sezone zabio 20 golova i podijelio pet asistencija za belgijski klub. Više od njega imao je samo Promise David s 22 gola i četiri asistencije. Upravo je ovaj dvojac činio ubitačan tandem koji je Unionu donio prvu titulu još od 1935., a obojica su došla prošlog ljeta. Union je estonskom Kaljuu platio 600.000 eura za Davida, a Rijeci 4 milijuna eura. S obzirom na to da je Hrvat u klubu s Rujevice zabio 16 golova u 51 utakmici, mnogi su vidjeli ovo kao izuzetnu prodaju.
Ivanović u Rijeci nije bio golgeter. Fokus je uvijek bio na krilima poput Marka Pjace i Marca Pašalića te ofenzivcima poput Nike Jankovića i Tonija Fruka. Momčad je tada bila opremljena pucačima koji su imali velik volumen pokušaja s distance, a fokus je uvijek bio na kreaciju udaraca za njih. Ivanović je tu bio prilično odsječen kao usamljeni napadač pa njegove egzekucijske sposobnosti nisu dolazile do izražaja. Što je onda Union u njemu vidio?
Napadač je pokazao sijaset različitih vještina koje se traže u modernom nogometu. Bio je udarna igla u Rijekinom pritisku, a zbog iznimnih fizikalija imao je moć ponavljanja. Zbog dobre duel-igre i link-up sposobnosti, bio je idealan za tadašnji Sopićev sustav kao čovjek koji je omogućio ostalim ofenzivcima da zasjaju. Union je u njemu vidio sirovi potencijal koji ima puno mjesta za napredak, a u pravom sustavu mogao bi doći do visina koje su u HNL-u, nominalno slabijoj ligi, bile nezamislive. Belgijski klub toliko mu je vjerovao da mu nije bio problem financirati 7. najskuplji izlazni transfer u Rijekinoj povijesti, iako se radi o napadaču koji je u tom trenutku imao 16 seniorskih golova.
Brighton je ključ u Unionovoj priči
Sada dolazimo do dijela koji Union radi najbolje. Tajna njegova uspjeha je u fantastičnom skautingu i vrhunskom poslovanju. Glavni Unionov investitor je vlasnik Brighton & Hove Albiona Tony Bloom, a klubom upravlja njegov sugrađanin iz Brightona Alex Muzio. Suvišno je i govoriti, klub s engleskog juga vjerojatno je najbolje vođen klub u cijeloj Premier ligi uz Brentford, a svojim je poslovnim procesima u potpunosti revolucionarizirao nogomet.
Bloom je u Union implementirao analitiku i skautske mreže koje koristi u Brightonu pa ne čudi što je klub tako brzo došao na belgijski tron. Sve ono što Brighton radi u Premier ligi, Union jednako uspješno radi na nižoj razini. Union je savršeno svjestan svog statusa “kluba prodavača”, no to radi iznimno efikasno i s fantastičnim nadomještanjem izgubljenog talenta. Dakle, ako Muzio dovede nekog igrača, jasno je da se u njemu krije nešto posebno.
Primjera je zaista mnogo. Deniz Undav došao je bez odštete iz 3. njemačke lige, a potom je igrao za Brighton i pokorio Bundesligu u Stuttgartu. Victor Boniface plaćen je šest milijuna eura, a nakon jedne sezone otišao je u Bayer Leverkusen za 22,6 milijuna eura, pokazavši se punim pogotkom u osvajanju titule. Istu sudbinu slijedili su Mohamed Amoura, Dante Vanzeir i mnogi drugi, a sve ukazuje na to da će tim putem ići i Ivanović.
Ivanoviću odgovara ovaj tip nogometa
Unionov trener Sébastien Pocognoli udijelio je Ivanoviću ulogu koja mu puno više odgovara nego ona u Rijeci. Uglavnom igra kao jedan od dvojice napadača ili kao lijeva “desetka” u formaciji 3-4-2-1. U Unionovom sustavu Ivanović ima veliku ulogu u svakoj fazi, počevši od obrambene. Hrvatski napadač nije skrivao koliko je bilo teško prilagoditi se na zahtjeve žustre i brze belgijske lige:
Moram reći da je belgijska liga bolja i kvalitetnija od hrvatske. Kao prvo fizički — to su ‘zvijeri’ tamo. Ja sam tamo došao dva dana prije utakmice s Anderlechtom. Sjedio sam na klupi i nisam mogao vjerovati, mi smo njih ubili. Utakmica je završila 0-0, ali ja sam razmišljao ‘gdje sam ja ovo došao?’ Teško je procijeniti kad izvana gledaš. Velika razlika je u individualnoj kvaliteti. Ja sam u Rijeci, primjerice, išao u visoki presing i napadao golmana, a u Belgiji kada ideš u visoki presing, ispadneš u dva dodavanja i nema te.
Franjo Ivanović za Podcast Inkubator
Što se napadačkog dijela tiče, Ivanović je i tu jako uključen. Union je momčad u kojoj ofenzivni igrači itekako sudjeluju u igri; dopušteno im je kretanje između linija, važni su u kombinatorici i stvaranju slobodnog prostora, a to hrvatskom napadaču jako paše. Sve se to savršeno ogleda na njegovom individualnom profilu, a kada se brojke stave na stol, jasno je da hrvatska zaista nema takvog napadača, niti ga je imala dugi niz godina.
Ako se Ivanovićeve brojke usporede s napadačima iz 14 “sljedećih” najboljih svjetskih liga (dakle, ne uključujući lige Petice), on se nalazi među (minimalno) najboljih 15 posto u sljedećim rubrikama: golovi, očekivani golovi, asistencije, progresivna dodavanja, progresivna iznošenja, driblinzi, primljena progresivna dodavanja i dodiri u šesnaestercu. Posebno je impresivno što je među najboljih jedan posto u driblinzima i iznošenjima, a to je potpuno atipično za hrvatske napadače.
Što se obrambenog dijela tiče, Ivanović prednjači u startovima (najboljih pet posto), blokiranim udarcima (dva posto) i ono posebno indikativno za moderan nogomet — među najboljih četiri posto po startovima u drugoj i trećoj trećini terena. Sjajna napadačka igra i uključenost u pritisak i obranu pokazuju da se ovdje zaista radi o “punom paketu”. Igrač koji ima sličan profil na većoj razini je Viktor Gyökeres pa ne trebaju čuditi glasine da Sporting želi Ivanovića kao nasljednika sjajnog Šveđanina.
Ivanović je neizbrušeni dijamant
Vrijedi nadodati, Ivanović je daleko od gotovog igrača. Trenutačno je pravi primjer neizbrušenog dijamanta na kojem se itekako da raditi. Donošenje odluka i završnica daju se popraviti, a osobito igra u zraku u kojoj je prilično loš s obzirom na visinu od 185 centimetara.
Međutim, činjenica da s 21 godinom na leđima Ivanović ima neke zaista rijetke sposobnosti je impresivna. Gotovo pa je jednako dobar s obje noge (ove sezone ima sedam golova desnom nogom iz igre, a devet lijevom nogom, iako je nominalno dešnjak), brz je s loptom u nogama i sposoban konstantno napadati prostor. Kada uz to dodamo kombinatoriku, ulaženje u prilike, postizanje golova i obrambenu radišnost, dojam je da Zlatko Dalić na raspolaganju ima fantastičnog igrača. No, ono što je još važnije — on Vatrenima donosi nešto novo i nepredvidivo.
Ante Budimir je klasični target-man s briljantnom igrom glavom i snalaženjem pred golom, Andreja Kramarića teško je svrstati pod društvo klasičnih devetki jer se radi o igraču koji spaja linije i sudjeluje u izgradnji igre napadajući gol iz drugog plana. Bruno Petković fantastičan je u spuštanju i povezivanju linija, osvajanju duela, dok je Igor Matanović fizički potentan s lakoćom ulazaka u prilike, no još uvijek prilično sirov. Čak i Marko Livaja, koji je van konkurencije, predstavlja drugačiji tip igrača sa sjajnim kreatorskim sposobnostima, vrhunskom kontrolom i završnicom, no slabijom moći ponavljanja i obrambenom ulogom.
Ivanović još uvijek nije gotov proizvod. No, kad hrvatski napadač sa samo 21 godinom jednako efikasno dribla, iznosi loptu, pritišće i zabija, onda govorimo o potpuno jedinstvenom profilu za naše standarde. Hrvatska reprezentacija već godinama traži modernog napadača koji ne mora kompromitirati svoje vještine kako bi se uklopio. Možda ga konačno ima — samo ga još nije do kraja prepoznala.
