The Magic of the FA Cup je izreka koja postoji u engleskom nogometu već nekoliko desetljeća. Ona je usko vezana uz nacionalni kup, FA Cup, koji je najstarije nogometno natjecanje na svijetu. Napravljeno je nekoliko televizijskih emisija koje imaju isto ime kao i ova izreka, a ona je nastala zbog velikog broja iznenađenja koja su se znala desiti u ovom natjecanju. Često bi se dogodilo da bi „David srušio Golijata“, a to je upravo ono što daje čar ovome natjecanju i zbog čega ga Englezi toliko vole.
Dok se magiji Kupa vesele gotovo svi Englezi koji prate nogomet, u Hrvatskoj su emocije prema Kupu skoro dijametralno suprotne, barem što se tiče onih koji se natječu i Hrvatskog nogometnog saveza koji ulaže minimalne napore u organizaciji, a događanja iz ove godine su prebacile sve razine dobrog ukusa.
HNS konstantno povlači loše poteze vezane uz Kup
Sve je počelo s finalom Hrvatskog nogometnog kupa iz prošle sezone gdje su se susreli Rijeka i kasniji osvajač Dinamo. Dok su finala u gotovo svim državama svijeta na jednu utakmicu, HNS je odlučio vratiti stari sistem gdje se finale igra na dvije utakmice. Finale Kupa bi trebao biti spektakl u kojem na jednu utakmicu je sve moguće, a HNS je razvodnio ovaj doživljaj. Vjerojatno glavni razlog ove odluke je da HNS „opere ruke“ od organizacije finala te prebaci odgovornost na klubove. Također vjerojatno žele izbjeći da velike navijačke skupine isti dan dolaze u grad gdje se održava finale, ali to je loša izlika kada pogledamo Kup finala u nekim drugim zemljama koja se bez problema održavaju na jednu utakmicu na neutralnom terenu, iako su navijači osjetno problematičniji nego u Hrvatskoj.
Da stvar bude gora, HNS je pravilo gola u gostima, koje u Europi već godinama ne postoji, ostavio u finalnom dvomeču, a dojam je da su samo prepisali pravilnik iz starih Kup natjecanja pa im je slučajno ostalo ovo staro pravilo.
Bizarnost Kupa se nastavila i ove sezone te je vjerojatno na nikad višoj razini. Odluka o dvomeču u finalu se zadržala, ali barem su ukinuli pogodak u gostima. Međutim, imali smo dvije situacije gdje je Rijeka trebala gostovati kod niželigaša, ali oba puta su susreti ipak održani na Rujevici jer policija nije mogla osigurati domaće terene Neretvanca i Bednje Beletinec. Samo pravilo koje HNS forsira da do četvrtfinala klubovi s nižim koeficijentom moraju biti domaćini nema nikakve logike. Inicijalni cilj je da se omogući niželigašima da zarade neki novac jer će par tisuća ljudi doći na tu jednu utakmicu, ali time se ubija neizvjesnost Kupa. Ove sezone smo na kraju vidjeli i da svi klubovi ne mogu uopće igrati na svojim terenima, a s obzirom na njihove stadione koji često nemaju reflektore, većinom se ti susreti moraju igrati u jako neatraktivnim terminima. Stoga rane faze Kupa često gledamo u terminima kao što su srijeda u 13 sati gdje bi ljudi trebali uzeti slobodan dan na poslu ne samo kako bi otišli pogledati na stadion utakmicu, nego da bi je barem ispred malih ekrana mogli ispratiti.
Kao i Savez, klubove također nije briga za Kup
Već spomenuti susret Rijeke i Bednje Beletinec je odigran 22. listopada te su taj dan također igrali Slavonija i Osijek. Ovo su bile prve odigrane utakmice osmine finala Kupa koje je originalno trebalo trajati preko mjesec dana. HNS je razvukao ovu fazu natjecanja “kao žvaku” te je ona trebala završiti 27. studenog utakmicom Dugopolja i Lokomotive, ali sada će ova osmina finala vjerojatno trajati nestvarna četiri mjeseca.
Naime, danas su predzadnju utakmicu osmine finale trebali igrati Bjelovar i Dinamo u 13:30. Mnogi navijači Dinama su se uputili prema Bjelovaru kako bi pogledali ovu utakmicu te su vjerojatno uzimali slobodne dane na poslu kako bi to mogli. Međutim, 90 minuta prije početka susreta je utakmica odgođena zbog prevelike kiše te je procijenjeno da novi teren u Bjelovaru nije dovoljno dobar za igru.
S obzirom na to da Dinamo igra u Ligi prvaka, trenutačno izgleda da će se ovaj susret odigrati tek u veljači pa će ova već rastegnuta osmina finala trajati još duže. Odluka da se susret odgodi jer uvjeti nisu za igru bi se mogla razumjeti kada bi iste standarde imali u SuperSport HNL-u, ali nemamo. Svi pratitelji hrvatskog nogometa se sjećaju po kakvom terenu su se početkom godine igrale utakmice Gorice i Rijeke. Ti susreti su imali osjetno gore uvjete nego što su današnji u Bjelovaru, ali netko je odlučio da se te utakmice moraju tada odigrati.
S druge strane, u Kupu se stvara dojam da se sve radi opušteno te HNS daje slobodu klubovima da se sami dogovaraju za termine kada će igrati. Stoga smo imali još jednu u nizu situacija koje se samo u Hrvatskoj mogu vidjeti; za vrijeme reprezentativne pauze su susrete osmine finala odigrala četiri prvoligaša. Varaždin je ispao od Gorice, a Slaven je svladao Šibenik.
U tim susretima svi klubovi nisu mogli imati svoje najjače sastave jer su imali nekoliko igrača na reprezentativnim okupljanima, a Slaven je i uvelike rotirao sastav. Na kraju su ipak prošli zbog toga što je stoper Šibenika skrivio penal u posljednjoj minuti susreta, ali to ne umanjuje dojam da hrvatski klubovi ne shvaćaju ozbiljno Kup. Ovo im je idealna prilika da osvoje trofej i osiguraju kvalifikacije za Europu, nešto što kroz prvenstvo nikako ne mogu ostvariti. Umjesto da zbog toga shvate natjecanje ozbiljno, njihov pristup je prilično opušten što je najbolje pokazao Šibenik koji 2023. godine uopće nije poslao zahtjev da dobije licencu za kvalifikacije Konferencijske lige, iako je igrao finale Kupa gdje ga je jedna utakmica dijelila od povijesnog odlaska u Europu.
Hrvatski nogometni kup mora doživjeti promjene
Od finala na dvije utakmice i nepostojanja TV prijenosa u 1/16 finala, do zamjene domaćinstva i odgađanja utakmica koje se u HNL ne bi dogodile, Kup je u 2024. godini prešao sve granice dobrog ukusa. Osim što se natjecanje ne shvaća ozbiljno te se ne razvija kao proizvod, HNS ubija sami smisao Kupa poludirigiranim ždrijebom i nametanjem pravila da slabiji klubovi moraju biti domaćini. Ono što čini Kup zanimljivim je njegova nepredvidljivost i mogućnost da se velikani susretnu u ranijoj fazi, a mali klubovi uz malo sreće mogu dogurati daleko. HNS to svojim pravilima ubija, a njihova „zaštita“ niželigaša ne ide nikome u prilog. Umjesto da daje bolje financijske nagrade, HNS nameće domaćinstvo niželigašima zbog prihoda od ulaznica. Argumenti da je tim klubovima skupo otići na gostovanje protiv prvoligaša ne drže vodu jer ako je amaterski Hereford prije 50 godina mogao putovati preko 400 kilometara do Newcastlea, mogu i naši niželigaši jednom godišnje gostovati negdje.
Kup je natjecanje koje je prilično jednostavnog formata te omogućava neizvjesnost i uzbudljivost, a HNS je u njemu napravio toliko nepotrebnih komplikacija da je od jednostavnog natjecanja napravio turnir koji nažalost – nema smisla.
