Hrvatska je u Davis kupu ispala od Belgije koja u Varaždin nije došla u najboljem sastavu i usput smo upisali poraz u parovima koji nam je uvijek bio forte u reprezentativnim nadmetanjima. Kada bismo tako gledali na stvari, zaključili bismo kako hrvatski tenis nema blistavu budućnost.
Realnost je potpuno drugačija. Između ostalog, ni mi nismo došli u najboljem sastavu. Prvi reket Hrvatske, Borna Ćorić, u to vrijeme je igrao ATP Montpellier. Borna Gojo, majstor Davis kupa, cijelu sezonu vuče ozljedu leđa. Nije bilo ni Dine Prižmića, također zbog ozljede, a Marin Čilić se tek vraća i nije se moglo očekivati da će on sav teret moći staviti na svoja leđa. U idealnoj situaciji, sa svim našim adutima, ovakva Belgija teško da bi mogla uzeti više od jednog boda u srazu s nama.
Top 50 potencijali
Svi su se nakon Prižmićevog meča s Novakom Đokovićem raspričali o mladom Splićaninu i to s pravom. Dino već neko vrijeme ostvaruje izvrsne rezultate na turnirima, bilo da se radi o turnirima Challenger razine ili pak o turnirima više klase kao što su 250-ice, 500-tice ili Grand Slamovi. Neupitno je da će Prižmić u skorije vrijeme dospjeti do razine najboljih 100. Sigurno je prerano za pričati budući da je riječ o 18-godišnjaku, ali za očekivati je da će njegova karijera biti slična onoj Borne Ćorića, ako ne i bolja, a takva karijera u hrvatskim okvirima sigurno nije za zanemariti.
Naš drugi tenisač u naletu koji je široj javnosti postao poznat tek lani nakon što je napokon zaredao nekoliko dobrih turnira je Duje Ajduković. On je neko vrijeme vukao ozljedu leđa koja ga je sputavala u tome da se probije na način na koji se od njega očekivalo. Splićanin, koji je od ranih početaka karijere bio pod paskom Ivana Ljubičića je u začecima dobivao velike pohvale od Novaka Đokovića pa je lijepo za vidjeti da se napokon približio granici 100 najboljih tenisača. Njegov stil igre obećava, budući da je to stil koji ne nudi puno neforsiranih grešaka, a opet nije pasivan te sa svojim backhandom nerijetko pogađa kutove kojih se ne bi posramili ni najbolji. Duje je, čini se, napokon preskočio mučenje Challenger razine i sada može mirno nastaviti pohod prema vrhu. Kakav će taj vrh biti, teško je za predvidjeti, ali po onome što pokazuje u zadnje vrijeme, top 50 bi bio minimum.
Borna Gojo nije naša nada u usponu. On je već neko vrijeme na teniskoj sceni iako je tek lani pred kraj godine probio željenu top 100 granicu. Probio ju je na US Openu kada je kao nagradu zaradio meč s prvim tenisačem svijeta, Novakom Đokovićem. Nažalost, Borna je zbog ozljede nakon US Opena odigrao malo turnira pa je njegov napredak stao. On se kao i Ajduković dugo mučio s prelaskom granice Challengera. Challengeri su nemilosrdni turniri jer je svaki meč na njima takav da svi „ginu“ za poene i jedno manje opuštanje vas može koštati.
Za Bornu smo znali da je kapacitet za velike stvari svaki put kada bismo ga gledali u Davis kupu. Njegove partije protiv Alexeia Popyrina, Dušana Lajovića, Lorenza Sonega, a kasnije i protiv Francesa Tiafoe i Tallona Griekspoora pokazuju kakav je njegov najbolji tenis. Svi ovi protivnici su igrači iz društva 40 najboljih, bilo da su sada tamo ili da su nekada bili tamo, a to su svakako mjesta na koja Borna Gojo u budućnosti mora ciljati. Njegov američki stil tenisa baziran na moćnom servisu i ubojitom forehandu sigurno je dovoljan za dostizanje spomenute razine.
Mlade nade iz prikrajka
Osim gore navedenih potencijala koji su već dostigli razinu profesionalnog tenisa, Hrvatska može računati na još mladih nada. Najviše se među njima ističu Matej Dodig, Luka Mikrut i wimbledonski pobjednik Mili Poljičak.
Za očekivati je bilo da će se od ove trojice najbrže probiti Mili Poljičak. Međutim, on je trenutno najlošije pozicioniran, izvan najboljih 800. Mili neko vrijeme ima problema s rezultatima u pojedinačnoj kategoriji dok je u parovima jako dobar. Paralela koja bi se mogla povući je ona s Matom Pavićem koji se rano odvojio u parovima te se brzo opredijelio za njih. Koliko vidimo, Mili se još ne odlučuje na taj potez te se čini kako će i dalje pokušati karijeru graditi u pojedinačnoj konkurenciji. Njegov tenis je elegantan i moderan te se sigurno u njegovoj igri krije potencijal za najbolja mjesta u tenisu.
Matej Dodig i Luka Mikrut, iako nisu na juniorskoj razini dostizali uspjehe slične Poljičku, u seniorskoj karijeri bilježe dobre rezultate. Dodig redovito na ITF turnirima dolazi do završnica, a ima i četiri titule. Luka Mikrut, iako stariji, ima tri titule manje, ali zato u parovima ima šest naslova te mu karijera isto više naginje prema karijeri parova. Međutim, može se očekivati i karijera u stilu Ivana Dodiga gdje bi paralelno igrao i jednu i drugu konkurenciju.
Veterani su tu da pomognu
Sve naše nade imaju od koga učiti. Naš tenis je oduvijek u svjetskom vrhu što pokazuju i rezultati. Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig, Nikola Mektić, Mate Pavić, svi oni mogu naše mlade nade usmjeriti na pravi put. Svi oni putem Davis kupa mogu pomoći da se opet vratimo na svjetski vrh na kojem smo već dva puta bili. Naša teniska budućnost je svakako u dobrim rukama i svi ljubitelji tenisa u Hrvatskoj mogu s veseljem pratiti napredak naših tenisača.
Kako savez može pomoći?
Hrvatski teniski savez u prošlosti nije donosio dobre odluke u podršci našim tenisačima i tenisačicama. Postoje primjeri gdje naši tenisači odlaze igrati za druge saveze. Ajla Tomljanović i Bernarda Pera odlučile su se braniti boje Australije i Sjedinjenih Američkih Država.
Kako se to ne bi ponavljalo potrebno je više razvojnih turnira u Hrvatskoj. Teško se uspoređivati s velesilama kao što su Francuska, SAD, Španjolska, Italija i slične zemlje, ali svakako je potrebno omogućiti našim mladim igračima platformu na kojoj se mogu razvijati, a i skupljati bodove. Zadnjih par godina se stanje popravilo budući da više ne postoji jaz između Futuresa i ATP turnira. Sada u Hrvatskoj imamo i dva stalna Challenger turnira, u Zadru i u Splitu. Jedan je bio i u Zagrebu 2022., ali objašnjenje nestanka tog turnira nismo dobili. I dalje je to daleko od onoga što naš savez može ponuditi. Jako je teško razvijati tenisače ako po turniru možete podijeliti tri pozivnice, a treća se redovno daje stranom tenisaču. Uz povećanje broja turnira Challenger razine u Hrvatskoj potrebno je pravednije dijeliti pozivnice. ATP Umag ima pravedan način raspodjele gdje kroz četiri turnira najbolji igrač dobije pozivnicu, ali nažalost samo za kvalifikacije. Svejedno bi se takav pristup trebao iskoristiti i za Challengere jer bi se tako osiguralo da oni najbolji dobiju priliku za skupljanje bodova.
Pravo vrijeme za kvalitetnu reakciju savez ima već u ožujku. Početkom ožujka kreću tri turnira Futures razine u Istri i na Kvarneru koji će se odigrati u Poreču, Rovinju i Opatiji. Za te turnire pozivnice neće biti presudne za razvoj jer naši najveći talenti već imaju dovoljno dobar ranking za direktan ulazak u glavni ždrijeb, ali za turnir koji kreće 18.3. savez bi trebao pametno raspodijeliti pozivnice. Za Challenger u Zadru je potrebno da sve tri pozivnice odu u ruke naših najboljih nada koji nemaju dovoljno dobar ranking za glavni ždrijeb. To bi u ovom trenutku bili Matej Dodig, Mili Poljičak i Luka Mikrut. Njih trojica svakako svojim nastupima zaslužuju te pozivnice i jedan dobar rezultat na Challenger razini bi im sigurno olakšao napredak, što novčano, što bodovno.
Sada je vrijeme u kojem ćemo moći vidjeti prati li savez sa svojim odlukama talent koji je prisutan u Hrvatskoj. Dobiju li sva trojica Hrvata pozivnicu za turnir u Zadru moći ćemo reći da HTS ide u pravom smjeru. Moći ćemo u toj situaciji reći kako savez pomno prati nastupe naših na turnirima i sa zadovoljstvom ćemo pratiti i čekati da jedan od Hrvata preuzme teniski vrh!
