Bilo je to 21. rujna 2020. godine kada je sada bivši hrvatski reprezentativni veznjak Ivan Rakitić donio najtežu odluku u karijeri – oproštaj od reprezentativnog dresa nakon 106 odigranih utakmica, 15 postignutih golova i osvojenog srebra sa Svjetskog prvenstva u Rusiji. Međutim, prije nekoliko dana je izjavio kako su ga zvali da se vrati u reprezentaciju te kako je spreman ponovo obući reprezentativni dres, ali nada se da za to neće biti potrebe.
Nema sumnje da je riječ o igraču koji spada među najbolje veznjake svijeta. Pa i veliki José Mourinho je imao same riječi hvale za njega te je tvrdio kako je Rakitić za njega najpodcjenjeniji igrač svijeta, uostalom htio ga je dovesti pod svoje okrilje dok je još bio menadžer Manchester Uniteda. Nameće se pitanje je li Hrvatskoj potreban? Odgovor je ne.
Nedavno se 34-godišnji Toni Kroos vratio u reprezentaciju Njemačke uoči predstojećeg Europskog prvenstva, stoga su neki zaključili; ako može Kroos, može i Rakitić. Ipak, postoji tu jedna bitna razlika. Njemačka u posljednje vrijeme ne pruža dobre predstave, stoga veznjak Real Madrida predstavlja slamku spasa kako bi se pred svojim navijačima na Europskom prvenstvu potencijalno omogućio što bolji rezultat. Rakitić je nakon oproštaja od reprezentativnog dresa izjavio kako je uvjeren da Hrvatska ima i dalje sjajnu momčad te da ju čeka svjetla budućnost. Ispostavilo se da je bio u pravu. Oprostio se prije četiri godine te je nakon toga Hrvatska uspjela doći do bronce na Svjetskom prvenstvu u Kataru i finala UEFA Lige Nacija.
Osim toga, sam Rakitić je rekao kako ne razmišlja o povratku u reprezentaciju zbog poštovanja prema igračima koji su izborili Europsko prvenstvo kroz kvalifikacije. Vrlo pošteno od njega. Hrvatska je kroz kvalifikacijski ciklus prošla rutinski, bilo je manje rezultatske krize no to se uspješno predbrodilo. Izbornik Zlatko Dalić na raspolaganju ima zaista dovoljan broj veznjaka te nema potrebe zvati Rakitića koji je član Al Shababa u prvoj ligi Saudijske Arabije, a ona sama po sebi i nije toliko kvalitetna koliko ju neki pokušavaju prikazati nogometnoj javnosti.
Uostalom, Marcelo Brozović također igra u Saudijskoj Arabiji te u posljednje vrijeme u dresu reprezentacije nije bio u onoj formi na koju smo navikli, no na njega Dalić još može računati i nadati se da neće potpuno izgubiti formu jer je ključan kotačić veznog reda uz neizostavnog Luku Modrića koji će imati svoj “Last Dance” na velikom natjecanju za reprezentaciju i Matea Kovačića. Kada Brozović nije na nivou, hrvatska igra znatno pati. Njega su Turska i Wales uspjeli zatvoriti nedavno u kvalifikacijskom ciklusu te je Hrvatska bila poražena. Nije bio u formi u Ligi Nacija 2020. godine te na Europskom prvenstvu odigranom 2021. godine kada je Hrvatska igrala pod Dalićem najgori nogomet. Upisali smo visoke poraze od u Ligi Nacija od Portugala (4:1), Francuske (4:2) te smo se na Europskom prvenstvu oprostili od natjecanja u osmini finala porazom od Španjolske (5:3) kada također nije bio na nivou.
Rakitić možda nije bio najbrži igrač, no uvijek ga je krasila tehnička sposobnost u posjedu lopte, svaki njegov odlazak naprijed je bio svrhovit, znao je brzo promijeniti tempo i bio je obrambeno odgovoran, ali kako su godine prolazile, postao je još sporijim igračem, a Hrvatska na raspolaganju osim već spomenutih, ima Lovru Majera, Nikolu Vlašića, Martina Baturinu, Luku Sučića, Marija Pašalića i Luku Ivanušeca. Niz igrača koji redovito nastupa u svojim klubovima te su to vijesti koje zasigurno raduju izbornika Dalića i to je ono što je Hrvatskoj potrebno.
Već je spomenuto u tekstu kako se Rakitić nada da nećemo imati potrebe za njegovim povratkom u reprezentaciju, a nadamo se i mi da će Dalić uoči Europskog prvenstva imati što više zdravih igrača koji će biti u formi te da neće biti potrebe ga vraćati u reprezentaciju. Igrači koji su izborili Europsko prvenstvo su pokazali da se može računati na njih. Zaslužuju biti na popisu putnika za Njemačku, a nije upitno da će “Raketa” vatreno podržavati naše igrače bilo to sa tribina ili ispred TV ekrana.
Rakitić je prekjučer proslavio svoj 36. rođendan, pa se možemo ovom prilikom zajedno s njim prisjetiti njegove veličanstvene karijere. Postao je legenda Seville s kojom je osvojio dva puta Europsku ligu, u dresu Barcelone je četiri puta bio prvak Španjolske i osvajač španjolskog Kupa Kralja, po jednom je podigao trofej Lige prvaka, UEFA Super Kupa te FIFA Svjetskog klupskog prvenstva, dok je sa Hrvatskom doživio krunu karijere osvojivši srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
Nikada se neće zaboraviti hladnokrvni jedanaesterci protiv Danske i Rusije na Svjetskom prvenstvu koji su nas gurali naprijed na povijesnom putu i uspjehu. Njegovoj nogometnoj karijeri se bliži kraj te je prije prošle godine u jednom dijelu intervjua za španjolski AS rekao kako želi biti trener izvjavivši sljedeće: “Želim imati trenersku licencu i već sam u kontaktu s Hrvatskim nogometnim savezom“. Našem Ivanu se možemo samo zahvaliti za sve i poželjeti da možda jednog dana Hrvatsku uspješno vodi s trenerske klupe.
