Nova sezona hrvatskog futsala (SuperSport HMNL) kuca na vrata, a ljubitelje ovoga dvoranskog sporta čeka možda i najnapetija sezona svih vremena. To je zasigurno velika stvar, ne samo zbog zanimljivosti lige, već i zbog ubrzanog rasta kojeg naša futsal scena prolazi zadnjih godina. Plod tog rasta su i velik broj klubova koji su jako kratkom roku došli do elitnoga ranga i ostvarili povijesne uspjehe, a to se najbolje vidi u primjerima Futsal Dinama i Olmissuma koji su pokorili domaća natjecanja posljednje tri godine.
Stoga, nije čudno da se velike promjene u sastavima događaju svake godine, no ovo ljeto je bilo očita i velika prekretnica za mnoge ekipe koje su doživjele znatan preobražaj. Naravno, neki su se promijenili na bolje, neki na lošije, ali činjenica ostaje da je raspodjela snaga, barem na papiru, u nikad većem balansu. Sve to znači samo jedno: čeka nas najzanimljivija sezona Supersport HMNL-a u povijesti.
To naravno ne znači da su protekle sezone bile nezanimljive, pogotovo prošla. U njoj je Dinamo do naslova prvaka došao nakon majstorice protiv Olmissuma u seriji koja se vrlo lako mogla prelomiti na drugu stranu, a tu je još i finale kupa koje je odlučeno tek serijom kaznenih udaraca iz kojih je kao pobjednik izašao Futsal Pula, što samo dodatno pokazuje koliki bi iskorak bio da iduća sezona bude najbolja ikad. Puno faktora je prethodilo tim uspjesima, a još više onima koji tek slijede pa vrijedi i osvrnuti se na stanje u hrvatskom futsal svijetu.
Nova lica na sceni
Za razliku od Lige 10 u velikom nogometu u kojoj samo jedna ekipa ispada, odnosno jedna ulazi svake sezone, u futsalu deveto mjesto vodi u Ligu za popunu u kojoj sudjeluju po četiri ekipe što daje dodatni motiv niželigašima da gađaju na vrh i znatno utječe na dinamiku i razinu zanimljivosti u HMNL-a.
Takav sustav ove godine podario nam je dva nova prvoligaša, vinkovačku Aureliu Futsal i HMNK Rijeku koje će tražiti brzu afirmaciju u stabilne klubove koji su sposobni samostalno se održavati i ostvarivati ozbiljne rezultate.
Putevi ovih dviju ekipa u elitni rang bili su osjetno drugačiji, ali rezultati su bili od jednakoga povijesnog značaja. Priča Aurelie je zaista posebna jer u prošlogodišnjoj momčadi je čak 11 od 14 igrača prošlo njihovu akademiju. Kad se tome doda da su promociju izborili u dvomeču protiv Vrgorca, dugogodišnjeg prvoligaša koji se u prijašnjim sezonama borio i za trofeje, onda njihove dvije pobjede nakon produžetaka i kaznenih udaraca dobivaju na posebnoj težini.
Ekipu predvodi Kristian Šoštar, 27-godišnji trener koji je također i član stručnog stožera hrvatske malonogometne reprezentacije, a za mladog stratega je najvažnije bilo očuvati okosnicu momčadi što je klub na kraju i ostvario. Brazilski dvojac Caio i Gustavinho produžili su vjernost klubu nakon sezone u kojoj su kolektivno postigli 29 golova, a jednako tako važna vijest bila je ta da je ponajbolji igrač Romeo Sušac potpisao novi ugovor do 2027. godine.
Kao pojačanja klubu su se priključili mladi mađarski pivot Milan Kiss i slovački reprezentativac Sebastian Baču koji igra poziciju lijevog beka i iza sebe ima iskustvo igranja Lige prvaka. Sa domaće scene stigao je još i Matej Perović iz dubrovačkog Squarea te mnogima poznato lice sa velikih terena, Petar Rubić, koji se nakon epizoda u Cibaliji, Istri, Rudešu i Hrvatskom Dragovoljcu odlučio za promjenu sporta. Klub iz Vinkovaca si je time stvorio odličnu podlogu za dobru sezonu u kojoj, naravno, prije svega ciljaju na opstanak, ali jako je realan scenarij da ih vidimo u „playoffu“ gdje sigurno svakome mogu zapapriti život.
S druge strane, priča koju Rijeka ima iza sebe jednako je fascinantna. Klub nije ni četiri godine star, a već su dosegli mjesto među deset najboljih. Nakon dominantne sezone u 1. HMNL u kojoj su imali samo jedan poraz (onaj u posljednjem kolu kad više nije bilo ni bitno), momčad s Kvarnera pred sobom ima novi izazov, a za njega su se itekako pripremili.
Osim Miloša Rajdukovića, roster je u ostao na okupu, a u njega su dodana još i velika pojačanja u vidu tri reprezentativca Slovenije: Tea Turka, Maxa Veselog i Žige Čeha, a stigao je i srpski reprezentativac Đorđe Rošić s iskustvom igranja u Ligi prvaka. U klubu sigurno razmišljaju s dozom opreza i ne žele se zaletjeti po pitanju ambicija bez obzira na rapidan uspon, ali ova ekipa je u najmanju „dark horse“ za napad na titulu, a u tome će im sigurno pomoći jaka podrška riječke Armade s tribina.
Ostaje još za vidjeti kako će Aurelia i Rijeka ući u sezonu i prilagoditi se zahtjevnom ritmu, ali za ligu je sigurno veliki plus imati dva novopečena prvoligaša koje se ne može u startu otpisati i koja mogu daleko dogurati na proljeće.
I stabilni lako postanu nestabilni
Dok jedni hrabro koračaju u budućnost, drugi se bore s pitanjem vlastite egzistencije, a to su primarno Crnica i Square. Velike promjene pogodile su svakoga, ali izgleda da su samo u Šibeniku i Dubrovniku bile negativne.
Crnica je po pitanju rezultata u postepenom padu zadnjih nekoliko sezona, što se vidi prije svega po poretku u kojemu svake godine padaju poziciju za pozicijom dok se bodovni konto topi. Valja uzeti u obzir da nisu imali uspjeha boljeg od četvrtfinala još od 2021. godine.
Klub su ljetos napustili Jure Copić, Žarko Luketin, Saša Babić, Nenad Knežević, Joaquin Picconi te Danjel Knežević, dok se pojačanja uglavnom sastoje od, za širu javnost, anonimaca koji su dosadašnje periode karijere provodili u niželigašima i/ili velikom nogometu.
Najveća nada za pozitivnu sezonu Šibenčana stigla je u obliku Antonia Repića koji je prijašnjih godina bio jedan od nositelja igre Torcide i koji iza sebe ima bogato iskustvo. Oko njega će se zasigurno igra graditi, ali upitno je hoće li to biti dovoljno. Pred Crnicom je grčevita borba za opstanak u kojoj će klub morati nadati da su pogodili sa ostalim pridošlicama u ekipi.
Kod Squarea situacija nije puno bolja što se najbolje vidi kada se usporede momčadi prošle i ove sezone. Marin Jukić je napustio mjesto trenera u klubu, a zamijenio ga je legendarni hrvatski vratar Ivo Jukić koji pred sobom ima težak zadatak. Osim ranije spomenutoga Perovića koji je pojačao Aureliu, klub su još napustili Marko Kuraja, Guilherme Dos Santos, Lassi Lintula i Djaelson Cavalcante Alves Filho.
Tektonske promjene u klubu zaokružene su dolascima brazilskog dueta Dudua i Pope te finskim reprezentativcem Jukkom Kytoliem. Ostatak ekipe će, osim senatora Mare Đuraša i Zorana Primića, činiti mladi igrači iz dubrovačkog podneblja, a kao i kod Crnice dosta njih nema pravog iskustva te prelaze s velikog nogometa.
Square smo već vidjeli u akciji u Superkupu protekloga vikenda gdje su upisali dva, doduše tijesna, poraza. Dubrovčani su se iskazali svojom borbenošću, no evidentno je da se u većini utakmica neće moći nadigravati s protivnicima te da će uvelike ovisiti o kapetanu Đurašu na pivotu i Kytoli kao posljednjem igraču dok ekipa ne nađe svoj pravi ritam.
Ponekad je manje više
Blage iznimke u ovom prijelaznom roku su Futsal Dinamo i Futsal Pula koji su, u usporedbi s ostalima, prošli znatno manje promjena u svojim sastavima, a to bi upravo mogla biti njihova najveća prednost.
Aktualni prvak Hrvatske se oprostio od Luke Perića, Kristijana Postružina i Tonia Vučkovića, a na njihovo mjesto došli su Matej Horvat, Patrik Pasariček, Lovro Cigler te Luka Čop. Nakon dva uzastopna naslova prvaka Hrvatske, klub je dosegnuo nevjerojatne visine, a ambicije su samo još više porasle.
Pred Plavima je i novi nastup u Ligi Prvaka u skupini kojoj je domaćin aktualni europski prvak Palma Futsal koja će biti najveći izazov za Dinamo do sada. Prednost u odnosu na prošlogodišnji nastup u elitnom europskom natjecanju je ta što iz ove grupe tri najbolje ekipe prolaze dalje, a s obzirom na to da su ostali protivnici slovenski Dobovec i rumunjski United Galati, Dinamo bi trebao osigurati iduću fazu natjecanja. Tada, uz malo sreće da dobije domaćinstvo, Futsal Dinamo ima će priliku napasti Final 4 što je i sam trener Matija Đulvat naglasio kao cilj.
Što se tiče domaćeg prvenstva, Zagrepčani imaju priliku osvojiti treću titulu u nizu što bi bilo veoma posebno dostignuće. Posljednji klub kojemu je to pošlo za nogomet bio je bivši zagrebački Nacional u periodu od 2015. do 2017. godine. Ako je suditi prema nastupima u Superkupu, igra Dinama je vidno drugačija u odnosu na protekle dvije sezone. Bez Perića i Postružina igra je puno protočnija i naginje se više na brzu kombinatoriku, a vrijeme će pokazati je li to pravi put.
U svakom slučaju, Futsal Dinamo ostaje među glavnim pretendentima za naslov prvaka, ravno uz bok Futsal Puli. Puležani su od početka svog prvoligaškog mandata krenuli s velikim ulaganjima te već u prvoj sezoni stigli do finala u kojem su poraženi od makarskog Novog Vremena.
To je do dan danas, što se ligaških natjecanja tiče, ostao najveći uspjeh kluba, koji je kroz naredne godine izgradio jaku bazu igrača koju ima i sada. Braća Moravac, Chus, David Mataja, Niko Vukmir i Florijan Cindrić produžili su vjernost svome klubu koji je na taj sjajan popis imena dodao internacionalna pojačanja u obliku Stevea Bednalia, Wendella, Kelwina i Jasona Garcie.
Klub su međuvremenu napustili Arthur, Gozi i Franco Grillo koji su svi redom igrači enormne kvalitete, ali dobro razrađena klupska politika omogućila je treneru Alvaru Martinezu da ima samo slatkih briga oko biranja početne petorke. Puležani su u Superkupu završili treći uz pojedine oscilacije u svojoj igri kroz dvije utakmice, ali neupitno je da će se s odmakom sezone samo dizati i dizati.
Od prosječnih do ponajboljih
Osijek i Torcida su dvije ekipe iz donjeg dijela tablice prošle sezone koje su se, u odnosu na proteklu sezonu, najviše pojačale. Tu se dakako najviše ističe Torcida koja je potresla ligu dovođenjem dvojice lidera hrvatske futsal reprezentacije, Franca Jelovčića i Daria Marinovića.
Uz njih, ekipi su se pridružili Nikola Pavić iz Crnice, Jakov Hrstić iz Olmissuma te trener Marin Jukić, a u klub se još i vratio Alen Marić.
Na čelu s kapetanom Mijom Mišerdom, Torcida će loviti svoj najbolji uspjeh u HMNL-u ove sezone, a kad se uzme u obzir da su prošle sezone namučili Dinamo u četvrtfinalu bez ovih pojačanja sigurno je da će se splitski klub naći u samom vrhu poretka i u borbi za naslov.
Jasno, i njima će trebati nešto vremena. Jelovčić i Marinović su sve do prije nekoliko dana igrali na Svjetskom prvenstvu u Uzbekistanu te su propustili glavni dio priprema, a nije ni zanemarivo to što Repić više nije član kluba. Forma Torcide imat će svoju blagu uzlaznu putanju kroz sezonu, ali sigurno je da će s ovoliko kvalitete biti neugodan protivnik protiv svake ekipe.
Što se Osijeka tiče, nakon dvije uzastopne sezone kao osmoplasirana ekipa prvenstva, klub se ustalio i stabilizirao u najvišem rangu, a to su iskoristili kao poticaj za unaprjeđenje kluba. Osim novih sponzora, u klub je stigao i talijanski strateg Carmine Tarantino. Tarantino je dobio zadatak ukomponirati zvučna pojačanja u već čvrsti kostur ekipe i stvoriti konkurenta za naslov.
Većina igrača produžila je ugovore s klubom, a među njima i kapetan Andrej Pandurević. Prinove u ekipi su slovenski dvojac Jeremy Bukovec i Nejc Hozjan, talijanski vratar Riccardo Ditano, Brazilac Matheus Dener, Brazilac s azerbajdžanskom putovnicom Everton Cardoso Gallo te povratnik Gordan Duvančić iz Squarea.
Koncentracija kvalitete u klubu skočila je praktički preko noći, a Osijek se ima pravo nadati prolasku dalje od četvrtfinala. Nakon toga, mogućnosti su razne, no Bijelo-plavi će gotovo sigurno biti nepoželjan suparnik za druge konkurente.
Život nakon Sekulića
Viceprvak Olmissum otvorio je sezonu naslovom Superkupa te je tako savršeno započeo eru bez Antonia Sekulića. Najbolji hrvatski pivot bio je centralna točka oko koje se gradila igra, a s 27 golova protekle sezone pogurao je Olmissum do vodstva od 3:2 u finalnoj seriji i doveo ih na korak do treće titule prvaka. Sudbina je ipak imala druge planove, a 25-godišnji Brođanin karijeru nastavlja u RSC Anderlechtu gdje će loviti nove uspjehe u Ligi prvaka.
Olmissum će imati nimalo lagan zadatak prilagodbe i zadržavanja statusa favorita za vrh, ali ipak imaju asa u rukavu za taj pothvat, a njegovo ime je Frane Despotović. Svoje umijeće kao trener pokazao je tako što je s Futsal Pulom dogurao do finala u prvoj sezoni te prošle godine u doigravanju gdje je svojom pripremom utakmica izvukao maksimum iz svoje ekipe.
Osim Sekulića, momčad su napustili i Jakov Hrstić, Jeremy Bukovec, Iiro Vanha, Manuel Rejala te Nikola Čizmić, a kao pojačanja su stigli Jure Copić, David Barbarić, Mate Vrdoljak, Uroš Đurić te Bruno Petry Branco. Uz senatore Duje Kusturu, Vinka Rozgu, Josipa Jurlinu i Bruna Žilića ekipa će brzo postići stabilnost, ali gdje će se Olmissum naći u jakosnom poretku, za sada ostaje enigma.
Superkup je pokazao prije svega da obrana Omišana izgleda solidno i organizirano te će to biti glavna podloga za daljnji napredak, ali i dalje netko treba nadomjestiti silne golove kojih se Sekulić nazabijao. Olmissum, kako stvari stoje, to rješenje nema u jednom igraču, a sudeći po utakmicama u Superkupu najopasnije što će imati u svom arsenalu je tercet Jurlina-Žilić-Barbarić. Branco i Copić su dva nova pivota, a za njihov puni doprinos igri trebat će vremena.
Olmissum u Ligi prvaka igra protiv kosovarske Prishtine 01, koja je ujedno i domaćin, te portugalske Brage i češkog Plzena, a iz te skupine također prolaze tri najbolje ekipe. Bez obzira na sve promjene u igračkom kadru, bilo bi pravo iznenađenje da Olmissum ne prođe dalje te je ovo idealna prilika da ponovo imamo dva hrvatska kluba među 16 najboljih.
Stari lisac za nove pobjede
Novo Vrijeme je protekle godine stagniralo u punom smislu te riječi, a to potvrđuje i podatak da po prvi put u svojoj povijesti nisu došli dalje četvrtfinala prvenstva. To je bio okidač za lavinu promjena podno Biokova ove sezone, a vjerojatno najvažnija od njih bila je povratak trenera Ivana Božovića.
Srpski stručnjak posjeduje široku paletu znanja te životopis pun velikih uspjeha, a među njima i naslov prvaka i pobjednika kupa s Novim Vremenom u sezoni 2021./2022.. Pred njim je rudarski posao jer momčad koju je zatekao nema poveznice s onom koju je on napustio prije nešto više od godinu dana.
Klub se oprostio od svojih legendi Marina Musinova, Jakše Hercega, Vedrana Kazarića te Mate Vukovića, a odlascima su se još pridružili i David Barbarić, Dominik Čičić i Jakov Mudronja. Pola rostera je otišlo, a pola produžilo ugovore, među njima i Toni Jelavić koji će ostati okosnica ove momčadi.
Velika pojačanja za klub stigla su u obliku francuskog reprezentativnog dvojca kojeg čine Arthur i Nicolas Menendez. Doduše, s obzirom da je Francuska na mundijalu dogurala sve do utakmice za broncu, niti oni nisu prošli pune pripreme te će trebati vremena za uigravanje.
Popis pojačanja proširio se dolaskom nove jedinice kluba, Lukom Pavlovićem te povratkom Vlade Andrijaševića. Kadarska križaljka kompletirana je dolascima slovenskog reprezentativca Klemena Duščaka i Ukrajinca Tarasa Korolyshyna.
Nakon svih ovih rekonstrukcija ostaje samo posložiti sve na svoje mjesto, a srećom po Makarane boljeg čovjeka za to od Božovića teško mogu naći. Novo Vrijeme goropadno je zakoračilo prema povratku na staze ne tako davne slavne te su svojim prisustvom dodatno zakuhali vrući lonac konkurenata za naslov prvaka.
Za Ofenzivu piše: Marino Durdov
