Mjesec je studeni 2018. godine i Borna Ćorić stiže do 12. mjesta i rankinga karijere. Čini se kako će talentirani Zagrepčanin zagrabiti prema samom vrhu, no događa se pad u igri i Ćorić ne dohvaća TOP 10. Okrećemo sat sedam godina u budućnost i vidimo Zagrepčanina koji vraća formu i ponovno napada vrh.
Nekoliko ozljeda je Zagrepčanin imao iza sebe, a posebno velika dogodila se 2021. godine kada je zbog operacije ramena propustio polovicu sezone. Oporavak je bio dugotrajan te se na teniske terene vratio tek u ožujku 2022. godine.
Te godine je postao igrač s najnižim rankingom koji se okitio titulom na nekom Masters turniru. Bilo je to u Cincinnatiju, gradu u kojem Hrvatska ima čak dva osvajača u pojedinačnoj konkurenciji. Turnir u Ohiju nagovijestio je povratak Ćorića, no nije se uspio probiti do željenog mjesta među deset najboljih na svijetu.
Osim što nije izborio mjesto u TOP 10 uslijedio je i pad u njegovoj igri koji se posebno osjetio prošle godine. Sezonu je završio na rubu 100 najboljih, a nakon što nije obranio finale Montpelliera pao je sve do 145. pozicije.
Međutim, u tom trenutku se nešto u igri Zagrepčanina promijenilo. On je svojoj boljoj igri pripisao odmor nakon Australian Opena, ali čini se kako je tu posrijedi i nešto drugo. Na Challenger turnirima ostvario je nevjerojatne rezultate čak i za igrača njegovog renomea.
Kroz Lugano se prošetao bez izgubljenog servis gema, a samim time i bez izgubljenog seta. Ono što čini njegov turnir još uvjerljivijim je što u niti jednom setu nije izgubio više od četiri gema. Iako je u Švicarskoj porazio tek jednog TOP 100 igrača, Raphaela Collignona (ATP – 98.), Ćorić je pokazao da vrijedi više nego što mu ranking govori.
I drugi dvoranski turnir u nizu je osvojio, ovaj put u francuskom Thionvilleu, a na putu do naslova ipak je bio nešto manje uvjerljiv. Najviše mu je zaprijetio Alibek Kačmazov koji mu je osvojio i set. Iako je izgubio set protiv nešto lošijeg protivnika, Ćorić je na zemljanu sezonu otišao kao rubni TOP 100 igrač.
Pauza koju je uzeo kao pripremu za Zadar Open pokazala se ključnom te je i u Dalmaciji odigrao sjajan turnir. Iako s Damirom Džumhurom nije odigrao cijeli meč jer mu je bosanskohercegovački tenisač predao meč, veseli njegova predstava protiv igrača koji je stigao na turnir u sličnoj formi.
Svoj turnir je okrunio zaustavivši Valentina Royera koji na zemlji poraz nije imao još od rujna 2024. godine.
Što je to drugačije u Ćorićevoj igri i može li parirati onim najboljima?
Po završetku turnira u Zadru Ćorić je odletio u Napulj gdje je trebao saznati svoju pravu razinu. Challenger turniri iz serije 75 koje je osvojio dobri su za samopouzdanje, ali dva TOP 100 igrača koja je porazio na putu do tri titule ne mogu otkriti može li Ćorić doći do najviše razine.
No, Challenger na jugu Italije bi to mogao otkriti. Već u prvom kolu slavio je protiv Francuza koji ga je lani porazio. Harolda Mayota rutinski je pobijedio te je pokazao da je ipak nešto drugačije u njegovoj igri. Nema više grešaka u udarcima s kojima se ni ne pokušava napasti. Pametno gradi poene te u igri Zagrepčanina ima i varijacija. Nerijetko se odlučuje na kraćenje loptice, a nije mu stran niti izlazak na mrežu.
Problem izlazaka na mrežu kod Ćorića je i dalje taj što mu volej nije na pravoj razini. U Zadru je imao problema s čvrstim volejima dok je na onima za koje treba imati “osjećaj” bio sjajan. Međutim, samo izlaženje na mrežu već je korak naprijed u njegovoj igri.
Što se tiče ostalih udaraca, Ćorić i dalje ima jedno ubojito oružje. Naravno, to je njegova backhand paralela koja i dalje muči njegove protivnike. Nije samo paralela s te strane ubojita. Njegov udarac s tog krila sjajno je istreniran te zvuk loptice kad je Ćorić udari backhandom bude “pravi” teniski. No, to se ne može reći za njegov forehand.
Gledavši mečeve Ćorića uživo od četvrtfinala pa sve do finala u Zadru uočio sam znatno drugačiji zvuk kada loptica bude udarena prirodnijim teniskim udarcem. Loptica s njegovog forehanda često proizvede zvuk sličan onome kada ju udarite s vrhom reketa. Osim toga, rijetko kada Zagrepčanin izravno završava poene s tog krila, ali to je problem koji je bio poznat i u ranijoj fazi Ćorićeve karijere.
Ono što ipak veseli je Ćorićeva kontrola igre. Osim prvog seta protiv Royera u finalu, Zagrepčanin je u svakom meču kontrolirao poene te nije bio pasivan. Njegova potrošnja tako se svela na minimum i protivnici su bili ti koji su se umarali, a ne Ćorić. Kroz čitavu karijeru je Zagrepčanin bio poznat po tome što će sa svakim igrati podjednake mečeve, no njegov drugačiji stil mu sada omogućuje veću dominaciju.
Kada uz to ubacimo i njegov, sve bolji, početni udarac, Ćorić bi mogao sve češće dolaziti do lakih pobjeda.
Ulazi li Zagrepčanin u svoj prime?
Prema istraživanju Sports Analytics Berkeley Group tenisači svoj vrhunac dosežu u srednjim 20-ima, odnosno tada većina tenisača ostvaruje svoj najbolji ATP ranking. Međutim, ATP ranking nekada ne mora biti pravo mjerilo, a isto tako ni godine.
Nekada rangiranje bude nerealno pa se često dogodi da igrači izvan TOP 100 lakoćom dobiju igrače unutar 50 najboljih. Većina toga ovisi o formi, podlozi, a nebrojeno puta i o samom osjećaju igrača. Slično je i kod godina tenisača.
Velika je razlika kada ste došli do profesionalne razine. Uzmimo za primjer Tallona Griekspoora, 28-godišnjeg Nizozemca koji se relativno nedavno kroz Challenger razinu probio do teniskog vrha. Njegov teniski vrhunac kasniji je od npr. onog Felixa Auger-Aliassimea koji je kao 14-godišnjak stupio na tenisku scenu.
Otegotna okolnost za Ćorića u ovom slučaju je što njegova karijera više sliči kanadskoj zvijezdi, no postoji i olakotna okolnost. Iako se Zagrepčanin rano pojavio u tenisu, njegova karijera bila je ispresijecana ozljedama. To ne zvuči najbolje, no kad uzmemo u obzir da je samo kratko vrijeme proveo van terena zbog kroničnih ozljeda u tenisu (koljeno i leđa) situacija je obećavajuća za Ćorića.
Ukoliko je njegovo rame sanirano i počne primjenjivati ofenzivniji stil tenisa, Ćorić bi mogao ući u najbolje razdoblje svog tenisa. Europska zemljana turneja prvi je pravi test njegovoj igri, a u drugom kolu Napulja mu na putu stoji legendarni Stan Wawrinka. Iako je na zalasku karijere, Švicarac bi mogao biti pravi lakmus test za Zagrepčanina.
