Iako je Manchester United i dalje daleko od slavnih dana kada ih je predvodio Sir Alex Ferguson, krvna slika kluba ipak djeluje nešto bolje nego li u prethodnim godinama. Ako ništa, barem mogu reći da su osvojili trofej nakon 6 godina čekanja. One posljednje im je donio Jose Mourinho u sezoni 2016./2017., Europa ligu i Liga kup, a ovaj potonji su osvojili ponovno prošle sezone s Erikom ten Hagom na mjestu trenera.
Uz navedeni trofej, treće mjesto te povratak u Ligu prvaka, kao i finale FA kupa, su bili dovoljni da navijači ostanu uz Nizozemca vjerujući kako ih on može držati na vrhu engleskog, ali i europskog nogometa. Ipak, za tako nešto nije potreban samo trener, već i kvalitetan kadar, a United se tu nalazi u jedinstvenom problemu.
United je sam sebi zakomplicirao prijelazni rok
Naime, United je već prijašnjim transferima sam sebi vezao ruke na nekoliko pozicija. Primjerice, kupovina krilnih napadača ne dolazi u obzir dok su u klubu Marcus Rashford, Jadon Sancho, Antony, Alejandro Garnacho, Anthony Elanga, Facundo Pellistri pa čak i Mason Greenwood čija je sudbina u klubu još nepoznata. Unitedu bi dobro došla kvalitetnija konkurencija na tim pozicijama, no već je toliko novaca potrošeno na Antonya i Sancha da se takve nove kupovine neće dogoditi.
Slična stvar je i na drugim pozicijama. Na desnom beku su Aaron Wan-Bissaka i Diogo Dalot, dok su na lijevom Luke Shaw i Tyrell Malacia. Definitivno se može bolje, no nije prioritet. U sredini se nalaze Bruno Fernandes, Casemiro, Mason Mount, Christian Eriksen, Fred, Scott McTominay i Donny van de Beek, dok su stoperi Lisandro Martinez, Raphael Varane, Harry Maguire, Victor Lindelof, Eric Bailly te odnedavno i Jonny Evans.
Čak i da netko, poput Maguirea, bude prodan, United neće krenuti u paničnu kupovinu za zamjenom. Igrači koje ima u kadru nisu savršeni, međutim na dvije pozicije su ipak potpuno deficitarni, a s obzirom na navode da klub trenutno ne raspolaže s puno novaca te da se opasno bori financijskim fair-play odredbama, teško je očekivati da će ikakav posao osim dovođenja golmana i napadača biti ostvaren ovog ljeta. Prvi problem su riješili kupovinom Andrea Onane od kojeg boljeg golmana nisu mogli dobiti. Preostaje još problem napadača.
Izgledna, ali ne i najbolja opcija
Sudeći prema nedavnim medijskim natpisima, najizgledniji ulazni transfer se čini onaj Rasmusa Hojlunda. Oko mladog Danca se stvorila pompa zbog sličnosti s Erlingom Haalandom. Oboje su Skandinavci, oboje su plavi, slične su visine, a i sličnog prezimena. I uistinu, rade neke slične stvari na terenu.
Hojlundov stil igre se svodi na dominiranje centralnim dijelom terena svojom brzinom i snagom. Za razliku od nekih drugih napadača, mladi Danac nema tendenciju traženja prostora na bočnim pozicijama, već čistom silom želi odnijeti svog protivnika. To se vidi i na njegovim brojkama.
Malo je centralnih napadača u Europi koji pokušavaju češće predriblati protivnika od Hojlunda. Kada prima loptu na 18 do 20 metara od gola, Danac skoro nikada ne traži udarac s ruba kaznenog prostora, već će se češće pokušati strmoglavo zajuriti u taj prostor i pri tom odnijeti sve defenzivce pred sobom. Njegovi udarci redovito idu u okvir te su iz dobrih pozicija, s obzirom da mu taj naum zabijanja u 16 metara često bude uspješan.
I kada je bez lopte, Hojlund će raditi istu stvar. Njegove su kretnje većinom jednostavne, no zbog fizičkih predispozicija i strahovite radne navike ga je jako teško čuvati. Pozitivna stvar je i njegova raznovrsnost u 16 metara. Iako primarno puca lijevom nogom, 25% udaraca je uputio desnom, dok je 22% puta pucao glavom.
Dvadesetogodišnjak je ozbiljan potencijal i Unitedu će dobro doći, no problem je cijena koju je izvisila Atalanta. United bi trebao platiti nekih 70 milijuna eura za Danca koji ipak nije toliko kompletan proizvod. Hojlund unatoč svojim predispozicijama ima dosta niski postotak osvojenih zračnih duela, nije naročito uspješan u presingu, njegov broj golova unutar 90 minuta je niži od očekivanog broja golova te je njegova kombinatorika sa suigračima dosta upitne kvalitete. Unatoč tim problemima, Hojlund bi bio unaprjeđenje nad onime što United ima, no cifra koja se spominje se čini previsokom.
Ako već ne može Kane, najbolja opcija je Kolo Muani
Kada bi tražili najidealniji scenarij za Manchester United, u svakom kontekstu bi to bio dolazak Harryja Kanea. Međutim, čini se da klub trenutno ne raspolaže financijama kojim ga može platiti. Iako nije jeftin te bi United morao možda i prodati nekoga kako bi ga doveo, od ponuđenog na tržištu bi Unitedu najbolja opija bio Randal Kolo Muani.
Iako je Kolo Muani drugačiji igrač od Hojlunda, one stvari koje radi kao on, radi efikasnije. Radi se o jednom od najboljih driblera među svim napadačima u Europi te o fizički nevjerojatno teškom igraču za čuvanje. Njegov broj uspješnih ulazaka u kazneni prostor te broj uspješno predriblanih igrača po utakmici dolazi blizu onom Kyliana Mbappea što govori dovoljno. Iako može biti uspješniji u duelu, pogotovo u zraku, i dalje su te brojke bolje od onih Hojlunda što ga čini jednostavno kompletnijim igračem.
Uz brzinu, tehniku i dribling, Kolo Muani zabija nešto više golova nego li je njegov broj očekivanih golova, no ono što ga odvaja od ostalih je njegova nesebičnost i vizija. Prošle sezone je u Bundesligi upisao 11 asistencija čime je bio drugi najbolji asistent lige, a po broju kombiniranih golova i asistencija je zauzeo uvjerljivo prvo mjesto s 26 takvih doprinosa, 4 više od idućeg Musiale.
Kolo Muani nije savršen igrač, a možda najveća mana mu je nešto niži volumen udaraca nego li što ga ima prosječni europski napadač. Zna mu se dogoditi da traži proigravanje u poziciji u kojoj se udarac čini kao logičnija opcija, no dojam je da se u tom segmentu može popraviti.
Bilo kako bilo, čak i da ga United mora platiti iznosom od 100 milijuna eura, u usporedbi s Hojlundom, više se isplati dati toliko za njega, nego li 30 milijuna manje za Danca. United bi dobio gotov proizvod, poprilično polivalentnog napadača koji bi mogao dobro kombinirati s postojećim kadrom.
Najjeftinija opcija je prošlogodišnja želja
Ukoliko se ispostavi da United ne može platiti igrače kalibra Kolo Muanija, morat će tražiti jeftiniju opciju, a jedna takva se nalazi u Ajaxu. Brian Brobbey je još na početku prošle sezone bio želja Erika ten Haga jer je nizozemski stručnjak radio s njim. U sezoni 21/22 kada ga je Leipzig posudio u Ajax je Brobbey zabio 7 golova u 11 ligaških nastupa. Dovoljno da sadašnji trener Uniteda razmisli o njemu kao opciji.
Navodno je ponuda i postojala, no Brobbey je to odbio jer ga je Ajax tada htio otkupiti od Leipziga, a njemu se to činio kao logičniji korak u karijeri. Iako mu je prošle sezone efikasnost bila nešto niža nego li kada je bio na posudbi, Brobbey je u ligi bio najbolji strijelac Ajaxa.
S njime bi United dobio nešto drugačije nego li s prethodna dva primjera, što potencijalno ne bi bilo loše. Naime, Brobbey je izuzetno dobar igrač bez lopte. Njegov osjećaj za prostor te snalaženje unutar 16 metara je na najvišoj mogućoj razini kada ga uspoređujemo s napadačima u najboljim ligama Europe. Dobar dokaz tome je i broj ostvarenih dodira u kaznenom prostoru. Niti jedan igrač u najjačih 8 liga u Europi nije imao više takvih dodira od Brobbeya. Pokazao je sposobnost zabijanja s obje noge i glavom te se čini kao prototip tap-in poachera.
Međutim, Brobbey je u nekoliko navrata pokazao i sposobnost razigravanja suigrača na krilu što bi Unitedu jako dobro došlo. Brobbey doduše to nije radio često te je u principu na samom dnu poretka napadača ako gledamo volumen njegovih progresivnih dodavanja. No, kada se na ista odlučuje ona ne samo da su precizna, već guraju suigrače u velike prilike. Dosta je zanimljivo da napadač koji izgleda kao da se može uspješno spustiti i proigrati suigrače to ne radi dovoljno često, no možda neočekivanost tog poteza ga ujedno čini i uspješnim.
United u svakom slučaju mora tijekom ovog prijelaznog roka dovesti napadača jer si jednostavno ne mogu dopustiti još jednu sezonu s Martialom kao jedinim igračem na toj poziciji. Ruke su im vezane što se tiče potencijalnih transfera na ostalim pozicijama te bi prioretiziranje kakvog Sofyana Amrabata ili nekog sličnog jednostavno bio krivi potez dok se ne riješe balasta u ekipi. Postoji i nekoliko igrača koji nisu ovdje analizirani, a spomenuti su kao potencijalne kupovine, kao primjerice Goncalo Ramos i Ollie Watkins, što također ima rezona. Izbora na tržištu ima, sada ostaje samo da shvate što žele i koliko mogu potrošiti.
