Još je točno mjesec dana ostalo do početka Svjetskog klupskog nogometnog prvenstva. Tog 14. lipnja u 20 sati po tamošnjem vremenu (15. lipnja u dva ujutro po hrvatskom), smotru će otvoriti dvoboj Al Ahlyja i Inter Miamija na Hard Rock stadionu upravo u Miamiju. Jedan od najboljih nogometaša u povijesti Lionel Messi istrčat će te večeri u dresu svog američkog kluba i odigrati prvu, povijesnu utakmicu u novom formatu natjecanja.
Svjetsko klupsko prvenstvo dosad se svake godine održavalo u prosincu kada bi se najbolje momčadi sa svakog kontinenta nadmetale za titulu prvaka svijeta. Otkad je Interkontinentalni kup zamijenilo Svjetsko klupsko prvenstvo, još 2005. godine, pobjednici su uglavnom bili europski klubovi, tj. aktualni osvajači Lige prvaka. FIFA je promjenu formata i prelazak na sustav po principu reprezentativnog Mundijala htjela uvesti još 2021. godine. Tada je Kina bila proglašena domaćinom turnira, no kompletno je natjecanje je otkazano zbog pandemije.
Ove će godine, dakle, na prvenstvu sudjelovati 32 kluba iz šest konfederacija diljem planeta. Turnir su osigurali klubovi pobjednici kontinentalnih natjecanja uz dodatak onih koji su ostvarili najbolji koeficijent u četverogodišnjem razdoblju. UEFA je dobila 12 mjesta, južnoamerički CONMEBOL šest, azijski AFC, afrički CAF i sjevernoamerički CONCACAF po četiri mjesta, dok je Oceaniji pripalo jedno. Momčadi su smještene u osam skupina po četiri tima. Prolazak u nokaut fazu osigurat će dvije prvoplasirane ekipe u svakoj grupi.
Međutim, bilo je komplikacija i kod odabira ekipa koje će igrati. U skupini D je inicijalno trebao biti meksički Club León koji je diskvalificiran zbog vlasničke struksture, a i dalje nije u potpounosit poznato tko će igrati umjesto njega. FIFA je tek ovaj mjesec objavila da će Los Angeles FC i Club America razigravati za plasman.
(Ne)atraktivne utakmice i (ne)atraktivne cijene
U jednoj skupini ždrijeb je maksimalno mogao spojiti dva europska kluba, s time da oni nisu smjeli dolaziti iz iste zemlje. Prema tome, tek četiri grupe sadrže dvije UEFA-ine momčadi. Među njima, najatraktivniji par čine Atletico Madrid i PSG koji su smješteni u skupinu B. K njima su izvučeni i brazilski Botafogo i američki Seattle. Realno gledajući, nogometne fanove diljem svijeta neće privući dvoboj Botafoga i Seattlea. Osim njihovih navijača, susret će možda zainteresirati još nekolicinu fanatika, ali to je zanemariv broj. Slična situacija je u svakoj grupi, a FIFA je opravdanje pronašla u činjenici da želi globalizirati nogomet i dovući ga u svaki kutak svijeta, što je moto koji ponavljaju i kroz iznošenje planova za ekspanziju Svjetskog prvenstva u reprezentativnom nogometu.
Međutim, što je ta ista FIFA učinila nogometnim zaljubljenicima u vidu cijena ulaznica za utakmice? Svjetska krovna nogometna organizacija je prije tri mjeseca drastično smanjila cijene karata. Zašto? Interes je bio toliko malen, a cijene toliko visoke da je FIFA jednostavno morala reagirati. Primjerice, susreti polufinala sada se mogu gledati i za 126 eura, naspram prvotno predviđenih 473. Za finale je najjeftinija ulaznica ranije koštala 802 eura, dok se nakon smanjena cijena karta može pronaći za nešto prihvatljivijih 270. Usporedbe radi, najpovoljnija ulaznica za finale Svjetskog prvenstva u Katru stajala je 185 eura, značajno manje.
FIFA je svo to sniženje cijena, dakako, opravdala željom da nagradi najvjernije fanove. U grupnoj se fazi najjeftinije ulaznice mogu pronaći i za 27 eura (jeftinije od nekih HNL ulaznica), no za one neatraktivne oglede u neatraktivnim terminima (po tamošnjem vremenu). Navijači Manchester Cityja, primjerice, morat će izdvojiti minimalno 54 eura (u najslabijoj kategoriji stadiona) ukoliko će htjeti pratiti svoje miljenike na globalnom eventu, i to na onim slabijim okršajima. Daily Mail je na početku prodaje karata, još u prosincu, izračunao da bi navijači Bayerna, ako bi pratili svaku utakmicu Bavaraca uključujući i finale, morali izdvojiti minimalno 1700 eura samo na ulaznice.
FIFA je zapravo „kupila“ natjecanje
Organizacija na čelu koje stoji Gianni Infantino prilično se „isprsila“ po pitanju financijskih nagrada koje će se podijeliti sudionicima. Naime, ukupni nagradni fond je pozamašan, a iznosi čak milijardu dolara, odnosno nešto više od 900 milijuna eura. Naravno, FIFA time nije htjela „kupiti“ klubove koji su se već počeli buniti oko pretrpanog rasporeda, poput one sage s Real Madridom, već je htjela, ponovno, nagraditi momčadi koje su unatrag četiri godine ostvarivali sjajne rezultate na svojim kontinentalnim natjecanjima.
Pobjednik Svjetskog klupskog prvenstva kući će otići bogatiji za 112,5 milijuna eura. Primjerice, ako Inter ove sezone osvoji Ligu prvaka ukupno će zaraditi oko 145 milijuna eura. Međutim, valja naglasiti kako će Inter odigrati dvostruko više utakmica (15) najelitnijeg klupskog natjecanja, nego će ih odigrati svjetski prvak na Mundijalu (7).
FIFA je također objavila kako očekuje ukupnu dobit od oko dvije milijarde dolara, no, prema rečenom, u svoj džep neće pospremiti niti centa. Dapače, ostatak će zarade raspodijeliti u razvoj klupskog nogometa diljem svijeta. Infantinova želja je zapravo pridobiti i klupski nogomet pod okrilje FIFA-e. Dok se krovna organizacija dosad bavila tek reprezentativnim turnirima svjetske razine, uz prijašnji format Svjetskog klupskog prvenstva, vrijeme je da Infantino i ekipa preuzmu i ono što im nikada nije pripadalo.
Iako se ideja provođenja nadmetanja među najboljim svjetskim klubovima u svrhu dobivanja svjetskog prvaka čini interesantnom, pomalo je degutantan način na koji je FIFA prisvojila klupski nogomet. Zapravo, samo se potvrđuje „da je novac ključ koji otvara sva vrata“, a narodu samo daj „kruha i igara“. Korak je to naprijed k propasti nogometa koji će se uskoro zaista „igrati samo zbog para“.
Ima li nade za prvenstvo?
No, vratimo se malo i na same terene. Turnir bi u poodmakloj fazi mogao i privući gledateljstvo. Ukoliko se poklope primamljivi parovi, nogometni bi se zaljubljenici mogli prisiliti probuditi usred noći (govoreći za Europu) i ispratiti spektakl ako bi, recimo, igrali Real Madrid i Manchester City. Hoće li to privući i same navijači da kupe ulaznice, zakažu letove i uplate nekoliko dana Amerike, ostaje za vidjeti.
Odluka FIFA-e da premijerno izdanje stave u SAD jest, u najmanju ruku, riskantna. SAD je veliko tržište i marketinški mamac, ali ona “prava” nogometna publika nalazi se u Europi kojoj termini utakmica nisu pretjerano prihvatljivi. Infantino je htio pripremiti teren za iduću godinu i najveći nogometni događaj i spreman je učiniti sve da kompletna slika bude dobra. Ipak, na kraju svega, ostaje dojam da se sve “gura na silu”, a to bi moglo koštati FIFA-u i natjecanje pretvoriti u debakl.
U svakom slučaju, nekakve ekstaze, iščekivanja i uzbuđenja oko Svjetskog klupskog prvenstva nema. Naravno, nije ni približno usporedivo s reprezentativnim prvenstvima u kojima se osjeća drugačiji naboj kada momčadi predstavljaju svoje države, svoj narod. Bit će zanimljivo vidjeti i kakvu će prestiž sa sobom odnijeti svjetski prvak, hoće li se titula razmatrati u nekim velikim okvirima i hoće li se uzeti u obzir pri odabiru Zlatne lopte.
U Hrvatskoj će gledatelji sve prijenose moći pratiti na programima Arena sporta, a FIFA je za tu svrhu sklopila sporazum i s DAZN-om koji će besplatno emitirati svaku utakmicu.
Konačno, nogomet u kakvog smo se zaljubili kao djeca polako, ali sigurno odlazi u povijest. Zapravo, odlazi već jako dugo, ali ovo je možda kraj iliti krah svega romantičarskog što novci dosad nisu uspjeli pokvariti.
