Najveća klupska nogometna pozornica tijekom cijele svoje povijesti svoj brend gradi oko utakmica koje se same pišu u povijest, a u tjedan dana su dvije takve pružile iste momčadi.
Inter i Barcelona su podigli cijeli nogometni svijet na noge nakon prve utakmice polufinala Lige prvaka koja je okončana rezultatom 3:3. Katalonci su u toj utakmici bili u ulozi lovca, čime su se dobro pripremili i za uzvrat.
Nerazzurri su još jednom prodali iluziju da je protiv Barcelone lako igrati, samo da bi u svega par minuta pali u totalni kaos i paniku. Mnogo toga je vezalo ove dvije momčadi u protekle dvije utakmice, pogotovo njihova vjera u povratak i pobjedu, ali na kraju se gleda samo ona bitna razlika – rezultatska. Inter je, pomilovan dijelom i onom nužnom srećom u nogometu, dobio novu priliku boriti se za tron Europe.
Prvo poluvrijeme bilo je kao iz snova za Inter
Tko god traži odgovore na pitanja o tome kako parirati Barceloni, dovoljno mu je proučiti prvih 45 minuta uzvrata protiv Intera. U pravom talijanskom duhu, Simone Inzaghi držao se svojih standardnih postulata. Inter je izašao na teren u očekivanoj formaciji 3-5-2, s kojom je dvije stvari radio jako dobro u prvome dijelu.
Prema natrag su ostavljali minimalno prostora za Barcelonu koja je stalno pokušavala slomiti linije ubacivanjem igrača u međuprostor. Trojica stopera i petorica veznjaka i bekova ispred njih držali su školski formiranu i organiziranu liniju koja je funkcionirala kao švicarski sat. Najviše se tu napatio Raphinha koji je ostao nevidljiv u prvome dijelu. Stalno se nalazio ili u trokutu ili u kvadratu domaćih igrača te je ostao odsječen.
Yann Bisseck, Francesco Acerbi i Alessandro Bastoni kombinirano su imali 19 otklonjenih opasnosti, a zajedničkim snagama su skupili i sedam oduzetih lopti te šest presijecanja. S takvim pristupom jasno je zašto je Barcelona ostala na samo jednom udarcu u okvir tijekom čitavog poluvremena.
Što se napada tiče, tu je Inter koristio još jedan od svojih standardnih automatizama. Dok su Lautaro Martinez i Marcus Thuram bili stalna opasnost koja je privlačila punu pažnju stopera, bekove su razvlačili Federico Dimarco i Denzel Dumfries. Time je mnogo prostora ostalo između zadnje linije gostiju, u koji su utrčavali Nicolo Barella i Henrikh Mkhitaryan kako bi stvorili razliku.
Inter se nije bojao ostati ofenzivan i bez lopte u napadu. Na taj način su i prisilili Barcelonu na pogrešku kod prvoga gola, a onda u dva dodavanja odradili cijeli posao i stigli u prednost preko Martineza. Strah da će Argentinac propustiti ovaj susret zbog ozljede bio je opravdan, ali on se vratio i svoju vrijednost opravdao pogotkom i izborenim kaznenim udarcem koji je Hakan Çalhanoğlu realizirao u sudačkoj nadoknadi prvoga dijela.
Barcelona je dočekala i iskoristila rupe u obrani
Svemu dobrome dođe kraj, pa tako i igri talijanskog sastava. Drugo poluvrijeme nastavilo se u sličnom ritmu, sve do 54. minute. Tada ubačaj Gerarda Martina nakon odbijene lopte dolazi do, od svih ljudi, Erica Garcije koji šalje loptu pod same rašlje. Praktički iz ničega, Barcelona se vratila u život, a Inter je izgubio svoj fokus.
Samo šest minuta kasnije izjednačenje je na semaforu. Martin šalje novi ubačaj s lijeve strane, a obrana Intera odlazi na spavanje i zaboravlja Danija Olma koji se sam poput duha našao na petercu i glavom pogodio za 2:2. Cijelo poluvrijeme mukotrpnog rada tako je palo u vodu u svega šest minuta. Još važnije, Barcelona je dobila prostor za disanje koji je očekivano najbolje koristio Lamine Yamal.
Krilni napadač bio je neupitno prvo ime susreta. Nije direktno sudjelovao ni kod jednog pogotka, a dojam je kao da je za sve sam zaslužan. S 14 uspješnih driblinga, 23 osvojena duela, pet udaraca u okvir i tri pogođena ubačaja izmučio je obranu Intera do maksimuma. Kako je utakmica odmicala kraju, svi su postajali sve umorniji, osim naravno Yamala koji je onda još više dominirao.
Iako njegove lopte nisu htjele u gol unatoč dominaciji, jedna Raphinina jest. Do tada anonimni Brazilac iskoristio je novu pogrešku domaće obrane koja ga je zaboravila, a on je vlastiti odbijanac predivnim udarcem plasirao u malu mrežu. Igrala se tada 87. minuta, Barcelona je bila puna elana i na pragu prvog finala nakon 10 godina, no ipak se nešto još pitalo i Inter koji se izvlačio iz rupe koju si je sam iskopao.
Sommer, Acerbi i Frattesi sada su upisani u legendu
Kada se sve činilo izgubljenim, ukazao se Acerbi u trećoj minuti nadoknade i postigao svoj prvi pogodak u Ligi prvaka. S 37 godina na leđima vjerojatno nije mogao izabrati bolji trenutak za svoj prvijenac. Novu asistenciju upisao je Dumfries kojemu je to bilo peto sudjelovanje kod pogotka u ovom polufinalu.
Momentum kod Katalonaca kao da je splasnuo nakon toga, a to je naplatio Davide Frattesi koji je postigao pogodak prevage u 99. minuti susreta. Još jedan pogodak koji iza sebe nema preveliku filozofiju bit će potencijalno jedan od najvećih u klupskoj povijesti. Thuram se izmigoljio po desnoj strani, odigrao dodavanje za Mehdija Taremija koji je onda odložio loptu za Frattesija. Ostalo je povijest.
Trebalo je nakon toga preživjeti idućih 20 minuta. Sve karte je Barcelona bacila u napad, ali uzalud na kraju zbog jednog čovjeka. Yann Sommer pretvorio se u superheroja u samoj završnici te je došao do brojke od čak sedam obrana. Pet njih bilo je unutar 16 metara, a imao je i tri boksanja te dvije uhvaćene visoke lopte. On i jedna vratnicu koju je Yamal pogodio bili su konačna razlika ovih klubova koja je Talijane odvela do finala u Münchenu.
Ako mogu Barcelonu, mogu svakoga
Inter je prošao svoj najteži ispit. Protiv svih ostalih klubova u Ligi prvaka ove sezone držali su konstantu i uspješno nametali svoj stil igre. Barcelona je, očekivano, bila nešto drugo. U 210 minuta nogometa prošli su sve uspone i padove, izvukli se iz svake krize igre i rezultata te stigli na korak do trofeja. Ponekad je od same igre važniji mentalitet i stav kojim momčad odiše na terenu, a ovaj Inter je pokazao da je u tome itekako jak.
Teško ih je nazvati favoritima, neovisno o tome hoće li ih u finalu dočekati Arsenal ili PSG, ali sigurno da protivnicima neće biti svejedno. Momčad koja se lako prilagođava problem je za svakoga, a nakon izbacivanja dva velikana kao što su Bayern i Barcelona, samo je nebo granica.
