Nakon 19 godina Hajduk je postao jesenski prvak. Dugo vremena čekali su navijači splitskih Bilih, da za Božić pogledaju prvenstvenu ljestvicu i vide svoje miljenike na vrhu. Ove godine mnogi ističu Hajdukovu obranu kao ključ uspjeha, a važan kotačić obrane zasigurno je Ivan Lučić. Prvi vratar Hajduka u 19 prvenstvenih utakmica, skupio je čak 11 clean sheetova.
No, vratimo se malo u prošlost te na sami dolazak Lučića u Hajduk. 28-godišnji Austrijanac hrvatskih korijena, stigao je na Poljud u siječnju ove godine, a ozljeda kapetana Lovre Kalinića glavni je razlog njegovog dolaska. Lučić je prvotno doveden kao opcija s klupe, a na vratima je u tom trenutku bio mladi Karlo Sentić.
Nakon poraza u derbiju na Maksimiru (4:0), tadašnji Hajdukov trener Ivan Leko odlučio je Lučića postaviti za prvog vratara. Svoj debi Ivan je upisao na gostovanju u Gradskom vrtu protiv Osijeka. Bio je to četvrtfinalni susret Hrvatskog nogometnog kupa, a gosti iz Splita slavili su rezultatom 1:2.
Taj susret odigran je 1. ožujka, a danas devet mjeseci kasnije nemoguće je zamisliti Hajduk bez Lučića na golu. Iako, prva sljedeća utakmica nakon Osijeka nije baš najbolje prošla za Hajduk i njegovog novog prvog vratara. Na Poljudu je gostovala Lokomotiva te u konačnici slavila rezultatom 3:4. Bila je to zasigurno najlošija Hajdukova predstava u prošloj sezoni, a odmah se i postavilo pitanje: „Zašto je Sentić maknut s vrata, a i dalje se primaju četiri pogotka na utakmici?“
Međutim, obrana Hajduka do kraja sezone se stabilizirala, a Lučić je rastao kako je i ekipa rasla. Sezonu je Hajduk završio s osam utakmica u nizu bez primljenog pogotka, a osvajanje kupa bilo je svojevrsno iskupljenje za loše igre u prvenstvu. Ključan trenutak dosadašnjeg dijela prvenstva, a i Lučićeve karijere u Hajduku se dogodio 21. srpnja ove godine.
Igrala se 65. minuta susreta, semafor je pokazivao 1:0 za Dinamo u prvom kolu nove sezone HNL-a. Jan Mlakar srušio je Sadegha Mohharamija u kaznenom prostoru, a sudac Igor Pajač pokazao je na bijelu točku. Bruno Petković uzeo je loptu u ruke kako bi povisio vodstvo Dinama te ih doveo na prag druge pobjede nad Hajdukom u razmaku od tjedan dana. Dinamo je prethodno svladao Hajduk u Superkupu, a druga pobjeda zaredom zasigurno bi bila veliki poticaj za Modre, a veliki kamen spoticaja za Bijele.
Međutim, Lučić je zaustavio kazneni udarac Petkovića te u potpunosti okrenuo momentum utakmice, a kasnije će se pokazati i momentum dosadašnjeg dijela sezone. Hajduk je slavio na kraju rezultatom 1:2, a Ivan Lučić je svojom obranom započeo svoj put prema onome što je danas.
On je stigao iz Istre 1961 u kojoj je bio drugi vratar iza Lovre Majkića. Mnoge je začudio ovaj transfer, a bilo je tu i komentara: „Što će nam ovaj pa ni u Istri ne može braniti.“ Sportski direktor Mindaugas Nikoličius sa skautskom službom, vidio je ono što drugi nisu i na tom mu treba čestitati. Koliko god to čudno zvučalo, treba pohvaliti i nutricioniste Hajduka, jer Ivan Lučić iz Istre te Ivan Lučić iz Hajduka su dva različita čovjeka što se tiče tjelesne spreme.
Lučić je vratar kojeg krasi mogućnost igranja s obje noge, što je zasigurno veliki plus kod momčadi koja ganja naslov prvaka. Hajdukovi igrači ne trebaju se plašiti igranja lopte unazad jer vratar koji prođe svlačionicu Bayerna iz Münchena, zasigurno zna što će s njom u svakom trenutku. Upravo Karlo Sentić “nije znao“ što će s loptom u utakmici protiv Gorice u veljači ove godine. Istok Poljud izviždao je mladog vratara te je to bio početak njegovog kraja u Hajduku. No, Lučić taj problem nema.
Iako se stalno ističe njegova igra nogom, ni vratarske sposobnosti mu nisu za baciti. Od svog prvog nastupa pa sve do danas teško ćemo pronaći pogodak u kojem je Lučić glavni krivac. Bilo je tu golova poput Hujberovog na Poljudu iz prošle sezone ili Belcarovog u Varaždinu s početka ove sezone koje bi možda bolji shot stopperi zaustavili, no igra nogom je dimenzija više koju svaki vratar nema, a Lučić to nudi. Međutim, kako odmiču utakmice tako i obrane Lučića postaju sve bolje. Za primjer možemo uzeti posljednje dvije Hajdukove utakmice.
U petoj minuti susreta u Kranjčevićevoj Lučić brani zicer Silviju Goričanu te daje na sigurnosti svojoj momčadi, isto tako u sudačkoj nadoknadi izlazi kao pobjednik iz jedne gužve u Hajdukovom petercu te onemogućuje promjenu rezultata. Drugi primjer je derbi u Maksimiru. Bila je to utakmica bez puno prigoda, gdje jedan udarac izvana može odlučiti pobjednika. Stefan Ristovski imao je namjeru postati heroj, no Lučić je jako dobrom reakcijom iščupao loptu koja je išla uz samu vratnicu. Momčadi koje pretendiraju za naslov prvaka moraju imati pouzdanog vratara, a to Lučić zasigurno jest.
On možda nije vratar koji će skupiti 10 obrana po utakmici ili vratar koji ima neku savršenu tehniku branjenja udaraca. Ali, on je vratar koji savršeno odgovara dominantnim momčadima gdje vratari nemaju puno posla. Lučić je savršeni fit za Hajduk, a Hajduk je savršeni fit za Lučića. Ako Hajduk postane prvak nakon 19 godina čekanja, zasigurno ćete čitati o Marku Livaji, Rokasu Pukštasu ili Emiru Sahitiju. No, Ivan Lučić jedan je od najvažnijih kotačića te momčadi, a nadimak “heroja iz sjene“ najbolje ga opisuje.
