U promjenjivu svijetu kaos je jedina konstanta. Rečenica je to koja najbolje opisuje jučerašnji dan u hrvatskom nogometu koji je bio sve samo ne obični ponedjeljak.
Prvo je nogometnu javnost iznenadila vijest o odlasku Igora Bišćana s klupe Dinama. Unatoč lošem startu sezone zagrebačkog kluba, očekivalo se kako će Bišćan dobiti još vremena da proba okrenuti stvari na bolje.
Nije se stiglo ni pošteno raspraviti o tome koliko je smjena Bišćana opravdana i o tome tko će biti njegov nasljednik, a stigla je nova vijest koja je šokirala sve: Sergej Jakirović imenovan je kao novi trener Dinama.
Još ujutro Jakirović je najavljivao veliki dvomeč protiv francuskog Lillea u kojemu je Rijeka vidjela svoju šansu. Šansa nije bila velika i svi su svjesni kako je Lille jači protivnik, ali se u zraku osjećala pozitivna energija koju je upravo Jakirović stvorio u posljednjih nekoliko mjeseci.
Vijest o njegovom preuzimanju Dinama iz tog je razloga utoliko više šokirala sve oko Rijeke, ali i ostale dionike hrvatskog nogometa. Zašto bi pobogu Jakirović iz mira i odlične atmosfere u Rijeci otišao negdje drugdje? Razlog je jednostavan: Dinamo.
Tako nešto zvuči bahato kada dolazi od navijača Dinama, ali je na žalost navijača Rijeke realnost. Jakirović nikada nije skrivao svoju ljubav prema Dinamu za kojeg je više puta izjavio kako je njegov san i velika trenerska želja.
Nakon odlaska/otkaza/raskida Bišćana, nije bilo previše razmišljanja. Dinamo je Rijeci platio nisku odštetnu klauzulu od sto tisuća eura i Jakirović je prešao u Dinamo. No, taj potez je otvorio puno više pitanja, nego li je ponudio odgovora.
Iz perspektive navijača Dinama, teška situacija je rješena na za Dinamo u ovom trenutku vrlo vjerojatno najbolji način. Jakirović je svuda imao dobre rezultate i definitivno je dobra trenerska opcija za Dinamo. Uostalom, nekoliko puta je bio blizu dolaska i s te strane nema previše toga sporno. To nas dovodi do perspektive navijača Rijeke.
Kao netko tko to nije, možda i nisam najbolja osoba za komentirati tu stranu medalje, ali dat ću sve od sebe. Kako bi se trebao osjećati navijač kluba čiji trener uoči dvije utakmice sezone odlazi u redove rivala? I to za odštetnu klauzulu od STO (brojkama 100) tisuća eura.
Situaciju dodatno pogoršava sve ono što je Rijeka prošla u posljednjih 12 mjeseci. Nakon što je sportski direktor Robert Palikuča potvrdio poslovicu nomen est omen i u jednom prijelaznom roku vratio Rijeku deset godina unazad, stvari su nakon jesenskog dijela prošle sezone izgledale grozno za klub iz grada koji teče.
Rijeka je bila pri dnu tablice s 15 bodova zaostatka za mjestima koje vode u Europu. Epizoda sa Serseom Cosmijem na klupi je dodatno pogoršala situaciju i izgledalo je kako je Rijeka bliže borbi za ostanak, nego europskom nogometu.
Na polusezoni dolazi Jakirović koji je uspio u kratkom vremenskom roku u potpunosti okrenuti situaciju. Rijeku je uveo u Europu i pri tome se riješio velike većine preplaćenih igrača iz prvog dijela sezone.
Uz to, u Rijeku su uoči nove sezone na njegov nagovor došli igrači koji bi bez njega teško odabrali Rijeku. Riječ je o Franji Ivanoviću, Marcu Pašaliću i Toniju Fruku koji su Rijeku ove sezone dignuli na jednu višu razinu, a bez Jakirovića bi teško došli u Rijeku.
Rijeka je igrala brz, direktan nogomet, s puno udaraca na gol. Pašalić, Ivanović i Fruk su se pokazali kao puni pogodak, a uz njih su se pojavili i drugi junaci poput Brune Gode koji je odjednom pronašao golgetersku formu.
Onda kada je sve izgledalo idlično i kao da Rijeka ponovno ide uzlaznom putanjom, kada se činilo da Jakirović ima točno ono što želi, kada je sinergija između terena i tribina na zavidnoj razini, kada se čeka dvomeč sezone u kojemu Rijeka ima male šanse, ali ogromnu vjeru u sebe i svoje sposobnosti, Jakirović čini nešto za što mislim da mu navijači Rijeke nikada neće oprostiti – odlazi u Dinamo.
Iz navijačke perspektive lako se zapitati koliko smisla sve to ima. O suradnji Dinama i Rijeke je već proliveno dosta tinte, ali ovako nešto se dosada nije događalo. Dinamo je slao igrače na posudbu u Rijeku, često na obostranu korist, te kupovao igrače od Rijeke, no odlazak trenera iz Rijeke u Dinamo u praktički dva sata je nešto novo.
Za usporedbu uzmimo primjer prelaska Grahama Pottera iz Brightona u Chelsea prošle sezone. Chelsea je Brightonu morao platiti čak 35 milijuna eura kako bi Englez prešao u njihove redove. Naravno, jasno je kako Rijeka ne može tražiti toliki iznos, ali sto tisuća eura je suludo niska cifra, čak i za hrvatske uvjete.
Postavlja se pitanje dugoročnog plana kluba koji treneru dopusti u ugovor staviti klauzulu s kojom on praktički u trenu može otići iz kluba, što se uostalom i dogodilo. Kako si jedan klub može dopustiti da odštetnu klauzulu za njihovog trenera može platiti prosječni hrvatski drugoligaš?
Naravno, lako je pametovati sa strane, ali takve stvari govore dosta o ozbiljnosti kluba i dugoročnom razmišljanju. Da tu odštetu jučer nije platio Dinamo, koja je garancija Rijeci da tu istu odštetu neki drugi klub ne bi platio za mjesec, dva ili tri?
Kao i u svakom drugom poslu, primarni cilj svih treba biti maksimalno zaštiti svoj interes. Rijeka to u ovom slučaju jednostavno nije napravila. Ukoliko je Jakirović inzistirao na toj stavci pri potpisivanju ugovora, onda je trebalo potražiti drugu opciju. Ovako je za sve oko kluba Jakirovićev mandat, koji je bio vrlo uspješan, na kraju ostavio jako gorak okus.
U teorije zavjere o tome tko je doveo Jakirovića i o tome isplaćuje li Rijeka ovime Dinamu neke prijašnje dugove ne želim ulaziti. Jakirović je u ugovoru imao odštetnu klauzulu koju je Dinamo platio i tu za mene staje svaka priča oko te teme.
Iz Jakirovićeve perspektive ovaj potez je logičan. Odlazi u veći klub u kojemu može dodatno napredovati u svojoj trenerskoj karijeri. Da se vratim na poslovne termine, Jakirović je prešao iz jedne tvrtke u drugu koja će mu omogućiti veću plaću i više opcija za napredak. Sasvim normalan ljudski odabir.
Ono s čime će Jakirović morati živjeti je što će se navijači Rijeke (s pravom) osjećati izdanim. Koliko god to nepošteno zvučalo, ovim potezom je vjerojatno izbrisao sve dobro što je napravio za Rijeku. Siguran sam da će doček na Rujevici u prvoj utakmici Rijeke i Dinama to i potvrditi.
Jakirovića u Dinamu čeka sve samo ne jednostavna situacija. Dva stožerna igrača već su otišla, a lako je moguće da preostala dva reprezentativca odu u idućih šest mjeseci. Dosta toga u klubu trenutno je zamršeno i hijerarhija je daleko od uspostavljene.
Ukoliko stvari ne krenu na željeni način, Jakirović bi se brzo mogao naći pod paljbom jer u Dinamu se broje samo pobjede. No, Jakirović je u sličnoj situaciji bio prije desetak mjeseci kada je iz Zrinjskog s kojim je bio uvjerljivo prvi prešao u tada kaotičnu Rijeku. Tada je pokazao da se s time može nositi.
Navijačima Rijeke ostaje nada u čudo protiv Lillea protiv kojega su već male šanse sada postale još manje. Ne zna se niti tko će voditi momčad u kojoj nakon ovog atmosfera ne može biti najbolja. Tko zna, možda ovo u igračima Rijeke probudi inat s kojime će izaći još bolji, a možda se balon ispuše u iduća dva tjedna.
Ono što je sigurno je da će, kada se prašina od svega u zadnja 24 sata slegne i kada se glave ohlade, navijači imati puno pitanja za vodstvo kluba. Koliko je ovakav model funkcioniranja održiv i koliko navijači mogu biti zadovoljni istim su pitanja za neke druge ljude. Jer vrč ide na vodu dok se ne razbije.
