21. kolovoza prošle godine trebao je biti sasvim običan dan, još jedan tipičan ponedjeljak. I bio je, sve do poslijepodneva kada je Dinamo objavio da je Igor Bišćan smijenjen s mjesta glavnog trenera.
Dva dana ranije, Modri su igrali uzvratnu utakmicu trećeg pretkola Lige prvaka protiv AEK-a, gdje su sve do sudačke nadoknade imali prolaz u svojim rukama. No, u svega osam minuta, Sergio Araujo i Domagoj Vida postigli su golove kojima je Dinamo dramatično ispao, te se morao zadovoljiti doigravanjem za Europa ligu. Nakon toga, procijenjeno je da je vrijeme za promjenu na trenerskoj klupi.
U isto vrijeme, Rijeka je za tri dana imala dvomeč u play-offu Konferencijske lige protiv Lillea. Na klupi je bio Sergej Jakirović, koji se to jutro probudio razmišljajući o pripremi utakmice i pokušaju da odvede Rijeku do grupne faze. Ipak, uslijedio je poziv iz Dinama, koji je odlučio prihvatiti.
Jakiroviću nije bilo lako
Dinamo je na isti dan čekala prva utakmica play-offa Europa lige protiv Sparte Prag, u kojoj je Jakirović debitirao pobjedom 3:1 na Maksimiru. U periodu do uzvrata, slavio je protiv upravo protiv Rijeke, koju je u međuvremenu preuzeo Željko Sopić. Dinamo je s lijepom prednošću otputovao na uzvrat u Prag, no već u drugoj minuti primili su pogodak. Sparta je na kraju uspjela nadoknaditi zaostatak iz prve utakmice i poslala ih stepenicu niže, u grupnu fazu Konferencijske lige.
Jakirović je u sljedećih pet utakmica zabilježio pet pobjeda – tri u prvenstvu protiv Osijeka, Slaven Belupa i Rudeša, te po jednu u Konferencijskoj ligi protiv Astane i u Kupu protiv Ponikva. Uslijedio je derbi na Poljudu, u kojem je minimalno poražen, a zatim je izgubio i utakmicu na gostovanju kod Ballkanija. Jakirović u tom susretu nije mogao računati na nekoliko ključnih igrača poput Brune Petkovića, Stefana Ristovskog i Roberta Ljubičića, ranije tijekom prijelaznog roka klub su napustili nositelji igre Dominik Livaković, Josip Šutalo i Luka Ivanušec, no bez obzira bio je to veliki neuspjeh.
Dinamo je tada bio u izrazito lošem stanju, klub nije uspješno zamijenio igrače koji su otišli, Uprava nije funkcionirala dobro, a Jakirovićeva pozicija na klupi bila je poprilično klimava.
Ubrzo nakon, dogodili su se porazi prvenstvu protiv Gorice i u Konferencijskoj ligi od Viktorije Plzeň, te su u nešto manje od mjesec dana izgubljene četiri utakmice. Igra nije izgledala dobro, a Jakirović je mijenjao sastav i tražio rješenja. Još jednom su izgubili od Viktorije, ali unatoč tome do kraja jesenskog dijela ostvareno je sedam pobjeda i tri remija. Prvi dio sezone su završili sa sedam bodova zaostatka za prvim Hajdukom, a Jakirović je tako uspio ‘preživjeti’ do zimske stanke, koju je toliko zazivao kako bi uhvatio kontinuitet treninga s ekipom i doveo pojačanja.
Činilo se da stvari idu u pozitivnom smjeru, no u prvoj utakmici proljetnog dijela stigao je poraz od Lokomotive s visokih 3:0. Opet su uslijedila prevrtanja u Upravi, a nakon te utakmice izravno se raspravljalo o tome treba li Jakirović ostati na klupi. Odluka je bila tim teža zbog financijskog aspekta, budući da bi još jedan otkaz značio isplatu još jedne odštete, nakon Ante Čačića i Bišćana. Na kraju se Jakirović ponovno ‘izvukao’ i ostao na klupi Dinama.
U sljedećih 11 utakmica ponovno je ostvario odličan niz od osam pobjeda i tri remija, a u tom periodu izbacio je Real Betis u nokaut fazi Konferencijske lige te slavio s 2:0 u prvoj utakmici osmine finala protiv PAOK-a na Maksimiru. Ipak, uslijedio je težak poraz u uzvratu, gdje je Dinamo izgubio s 5:1. Već do poluvremena PAOK je postigao tri gola, a Jakirovićeva momčad podbacila je u svim aspektima igre.
Svojim potezom prelomio je sezonu u ključnom trenutku
Jakirović je promjenom formacije i ubacivanjem nekih igrača u prvi plan, poput Sandra Kulenovića, potom slavio u dva uzastopna derbija protiv Hajduka na Poljudu. Kasnije se ispostavilo da je to bio ključni trenutak sezone, jer je momčad u još nekim utakmicama upravo u sustavu s trojicom izgledala sjajno. Do kraja sezone je ostao neporažen te naposljetku osvojio dvostruku krunu. Jakirović je u tim trenucima pokazao kako ima kvalitete za biti trener Dinama, te iz jedne od najturbulentnijih sezona u dugo vremena izvukao maksimum.
Dolazak nove Uprave, mobilizacija navijača i proslava naslova na Trgu vrlo su brzo stvorili pozitivnu atmosferu oko cijelog kluba. Samim time, bilo je jasno da će Jakirović ostati na klupi i u idućoj sezoni. Prijelazni rok ovaj je put odrađen na visokoj razini, a dovedeni su igrači na pozicijama gdje je momčad bila najtanja – na stoperskoj i krilnoj. Dinamo je suvereno ušao u sezonu HNL-a, upisavši maksimalan broj bodova u prva četiri kola uz gol-razliku 12:2. Svoj europski put započeli su izravno u play-offu Lige prvaka, a Jakirović je uspješno apsolvirao dvomeč protiv Qarabağa.
Time su osigurana ogromna financijska sredstva, ukupno oko 40 milijuna eura, što je omogućilo da ne mora prodavati igrače pod svaku cijenu. Martin Baturina ostao je u klubu unatoč izdašnim ponudama iz inozemstva, a situacija je do prije tjedan dana izgledala gotovo savršeno. U međuvremenu, Dinamo je remizirao kod Rijeke na Rujevici, ali bilo je očito da su igrači, prije svega emotivno, a potom i fizički prazni zbog velikog uspjeha u Europi.
Trenerski posao je užasno nezahvalan
Potom su uslijedile, kako će se ispostaviti, posljednje dvije utakmice Jakirovića na klupi. Izgubio je derbi protiv Hajduka, a u susretu u kojem s obje strane nije bilo previše rizika, Dinamo je propustio svoje prilike, dok je Hajduk iskoristio jednu preko Marka Livaje. Protiv Bayerna je pak stradao s rekordnih 9:2, a to je na kraju rezultiralo njegovom smjenom. Jakirović je vjerojatno mogao povući drugačije poteze prije i tijekom utakmice u Münchenu kako bi spriječio takav ishod, ali poraz kao takav zapravo uopće nije problem. Način na koji se dogodio i sam rezultat jesu.
Prije godinu dana, Dinamo je bio klub u kojem je vladao totalni kaos na svim razinama. Jakirović je u takvim uvjetima uspio doći do osmine finala Konferencijske lige, izbacivši Betis, u ključnom trenutku sezone je povukao taktičke poteze te osvojio dvostruku krunu i, naposljetku, uveo Dinamo u Ligu prvaka. Do prije tjedan dana i poraza od Hajduka, bio je neporažen više od pola godine, a u tekućoj kalendarskoj godini pretrpio je svega četiri poraza, uz 26 pobjeda i šest remija.
Sasvim je razumljivo da se nakon utakmice u kojoj momčad primi devet golova postave neka pitanja. Međutim, žalosno je što živimo u svijetu gdje pojedinac, koji učini toliko za jedan kolektiv, ostane bez posla zbog jednog ili dva izolirana slučaja. Nakon poraza od Bayerna stvoren je ogroman pritisak javnosti na klub, što je donekle i logično, ali ovog puta se trebalo izboriti protiv toga, pogotovo jer adekvatnog rješenja baš i nema na vidiku.
Dinamo će teško dovesti boljeg trenera u ovom trenutku. Samo ako uspiju u tome, ova smjena eventualno može biti opravdana. U svim ostalim slučajevima, Jakirović nije zaslužio otkaz. Naravno, i on je imao svojih grešaka, prije svega na europskim gostovanjima i u prvenstvenim derbijima, ali pitanje je koja su realna očekivanja. Što bi trebao, zauvijek biti neporažen protiv Hajduka ili pobijediti Bayern na Allianz Areni? Ako Dinamo pronađe nekoga tko to može ostvariti – svaka čast, ali nekako čisto sumnjam.
