Sergej Jakirović je u zadnjih šest utakmica na klupi Dinama upisao dvije pobjede, jedan remi i tri poraza. Slavio je protiv Oriolika i Lokomotive, remizirao s Varaždinom, dok je od Gorice i u dva navrata Viktorije Plzeň izgubio. U posljednja dva prvenstvena susreta protiv Lokomotive i Varaždina osvojio je četiri boda golovima duboko u sudačkoj nadoknadi, a igra je većinu vremena bila poprilično jalova i bezopasna prema naprijed.
Nakon jučerašnjeg poraza u četvrtom kolu Konferencijske lige protiv Viktorije rezultatom 1:0 došlo je vrijeme za obveze prema medijima. Pred novinare su redom izlazili Sandro Kulenović, Petar Sučić i trener Jakirović, a svi su zapravo rekli istu stvar. Sudac je kriv.
“Nismo imali ravnopravan kriterij kod sudaca od početka. Ono što je vrijedilo za Viktorijine, nije vrijedilo za naše igrače. Ne znam kako objasniti ruku Josipa Mišića, nije vidio da mu lopta dolazi iza leđa. Ne mogu vjerovati ni da se nije gledala situacija s Martinom Baturinom, imao je prazan gol.
Bili smo dobri u drugom dijelu, zabili smo gol, ali nam je poništen. Nemam pojma kako je to zaleđe. Ne znam kako su povučene te linije, gleda li se rame ili stražnjica, ne mislim da je to bio ofsajd“, rekao je Jakirović nakon utakmice.
Je li Mišićevo igranje rukom kažnjivo, zašto je VAR soba pregledavala pogrešnu situaciju, kako su se povukle linije zaleđa kod pogotka Kulenovića. Nije uopće sporno kako su odluke u svim ovim situacijama u najmanju ruku diskutabilne, ali nakon ovakve utakmice i svih predstava u posljednje vrijeme kriviti nekoga izvan kluba za loš rezultat je suludo.
Dinamo je ove sezone u Europi u sve četiri utakmice izašao u različitom sastavu. Prije dva tjedna igrao je protiv Viktorije na Maksimiru, a u odnosu na taj susret Jakirović se i ovaj put odlučio za nekoliko promjena u početnom sastavu. Danijel Zagorac je s kapetanskom trakom oko ruke na vratima zamijenio Ivana Nevistića, dok je u zadnjoj liniji prednost ispred Sadegha Moharramija dobio Mauro Perković. Vezni red je ostao nepromijenjen, a umjesto Gabriela Vidovića sada je prema naprijed prijetio Takuro Kaneko.
Izgledao je Dinamo vrlo dobro na samom početku susreta. Vidjele su se naznake nekih potencijalnih noviteta u igri, a Jakirović je nakon silnog rotiranja igrača sada pokušao s promjenom sustava, donekle.
Asimetrična formacija u kojoj je Dinamo napad otvarao s trojicom u posljednjoj liniji bila je zamišljena tako da je Dino Perić imao ulogu središnjeg braniča, dok bi s lijeve odnosno desne strane pozicionirani bili Mauro Perković i Stefan Ristovski. Potonji je ipak imao nešto više slobode prema naprijed, na lijevoj strani visoko je odlazio Robert Ljubičić, dok je na desnoj strani širinu držao Takuro Kaneko.
Josip Mišić i Marko Bulat zaigrali su u paru veznih igrača, dok je Martin Baturina bio ispred njih u nešto ofenzivnijoj roli. Prema naprijed drugačiju ulogu od uobičajenog imao je Dario Špikić koji je glumio drugog napadača te iz polu-lijeve zone imao zadatak napadati prostor iza leđa suparničkih braniča. Mahir Emreli se pak ipak više trebao spuštati po loptu, nuditi se i otvarati kao opcija za dodavanje.
I sve to je potrajalo punih 15 minuta, uvrh glave.
Viktorija je u uvodnih devet minuta igre imala isto toliko točnih dodavanja. Jedno dodavanje po minuti dovoljno govori koliko je Dinamo pritisnuo u samom početku susreta, ali nakon toga sve je krenulo po starom.
Dinamo se ponovno potpuno ugasio, a domaćini su uspjeli uspostaviti ravnotežu u igri, ponajviše zahvaljujući reakcijama u zadnjoj liniji Modrih. Robert Ljubičić u početku je prednjačio u toj rubrici, a prvo poluvrijeme je završio s 61% točnosti dodavanja i 17 izgubljenih posjeda.
Sekvenca u 23. minuti gdje Dinamo skoro punu minutu nije uspio raščistiti situaciju pred svojim kaznenim prostorom pokazuje kakvo je stanje na terenu bilo u tim trenucima. Nešto više od deset minuta kasnije Viktorija je uspjela stići do vodstva i to iz jedanaesterca, a kao i u prvoj utakmici siguran s bijele točke bio je Tomáš Chorý. Do kraja prvog dijela domaćini su imali još nekoliko izglednih situacija za pogodak, no na kraju nisu uspjeli kazniti izrazito loše reakcije Dinamove obrane koja je mogla biti poprilično sretna što na predah odlazi sa samo jednim pogotkom zaostatka.
U početnom periodu utakmice vidjeli su se obrisi nekih Jakirovićevih ideja i zamisli, ali u praksi to nije bilo toliko efikasno. Dinamo je imao posjed od 64% u prvom poluvremenu, ali je zato u istom periodu uputio samo jedan udarac u okvir suparničkih vrata. S druge strane, Viktorija je u prvih 45 minuta uputila devet udaraca od čega četiri u okvir unatoč tome što su bili u uvjetno rečeno podređenom položaju.
Jakirović se odmah na početku drugog poluvremena odlučio za promjene te je u igru uveo Sučića i Kulenovića, dok su u svlačionici ostali Bulat i Emreli. I u drugom dijelu Dinamo je imao famoznu inicijativu koja je rezultirala s još dva udarca u okvir do kraja susreta.
Situacija iz 69. minute kada se nije gledalo je li prekršaj na Baturini već potencijalno igranje rukom na kraju nije rezultirala kaznenim udarcem. Osim toga, pred suparničkim golom još je bilo uzbudljivo tek u šestoj minuti sudačke nadoknade. Tada je Kulenović poentirao glavom na asistenciju Ristovskog koji je na kraju po VAR sobi bio u nedozvoljenoj poziciji te je pogodak poništen. Diskutabilno da, ali definitivno ne nešto u čemu bi se nakon utakmice trebao tražiti razlog poraza.
Ne može se Dinamovim igračima zamjeriti volja, želja i trud. Jakirović praktički svaku utakmicu na teren šalje nov sastav s nekoliko promjena u nadi da će jedna od kombinacija upaliti i odjednom početi davati rezultate. Vidljive su natruhe buđenja ekipe u nekim periodima, protiv Varaždina je to bilo jedno poluvrijeme, jučer 15 minuta, ali sve to je premalo pogotovo kada iza sebe imaš ovoliko loših rezultata u kratkom periodu.
Protiv Lokomotive i Varaždina Jakir se izvukao u posljednjim trenucima. Sada smo ponovno gledali identičan scenarij samo što je ovaj put gol poništen. Dinamo se tako nakon trećeg poraza u četvrtoj utakmici skupine Konferencijske lige nalazi na posljednjem mjestu skupine. I dalje ovise sami o sebi, a prolazak dalje tražit će u posljednja dva dvoboja protiv Astane i Ballkanija.
Jakirović već neko vrijeme ispred sebe ima jasan cilj, održati se na klupi Dinama do zimske stanke.
Ipak, trenutno preživljava iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu, a unatoč porazu očito je preživio i Viktoriju. Momčad nema individualnu kvalitetnu kao ranije, ni blizu, ali to i dalje nije opravdanje za ovako loše rezultate. Jakiru je sada primarni zadatak ostati na klupi do reprezentativne pauze odnosno ostati trener Dinama i nakon iduće utakmice, a dva tjedna mira te povratak Brune Petkovića u kadar zvuči poprilično dobro iz trenutne perspektive.
Jakir pokušava, mijenja, traži rješenja, ali u tome svemu se već sada lagano pogubio. Počeo je tražiti alibije i izbjegavati odgovornost što nije karakteristično za njega. I sve to pred najbitniju utakmicu, onu protiv njegove Rijeke. Ali kako kaže ona stara narodna, tko će kome nego svoj svome.
