Kada bi neki hollywoodski scenarist stvorio protagonista koji se obeshrabren ostavi nogometa pa pristane nastupati za momčad lokalnog puba iz koje u seriji ludih transfera postaje najskuplji amaterski nogometaš u povijesti države, debitira u Premier ligi s 27 godina te u njoj do brojke od 100 pogodaka stigne prije Waynea Rooneya, vjerojatno bi mu i njegovi najveći obožavatelji prigovorili je ipak malo pretjerao.
Međutim, ne samo da je priča stvarna i da se sve navedeno dogodilo, već su to samo djelići možda i najosebujnije nogometne karijere u povijesti. Općepoznato je da je Jamie Vardy, koji na kraju sezone napušta Leicester, jako dugo igrao amaterski nogomet, da je bio i ostao luda glava koja se za utakmice nabrijava duplim espresom te da uživa u pravom engleskom shithouseryju – ljudi ga zato i vole, a voljeli bi ga još i više da znaju koliko je trnovit njegov put zapravo bio.
On nikad nije bio samo lokalni luđak koji se odjednom uspeo među zvijezde. Prije nego što je postao jedan od najomiljenijih likova u svijetu nogometa njegov je život bio vječna borba s nedostatkom vjere u sebe, odustajanjem i porocima – kojih se nije mogao riješiti još ni u začetku svoje profesionalne karijere. Prije nego je postao obožavani junak, Vardy je morao pobijediti samoga sebe.
Vardy je imao teške početke
Kako kaže u svojoj autobiografiji, kada je kao 16-godišnjak zbog rezanja troškova u Sheffield Wednesdayu označen viškom u omladinskom pogonu svog dječačkog kluba, nije to mogao prihvatiti i krivicu je toliko svaljivao na sebe da se ostavio nogometa. Tek na nagovor prijatelja pristao je zaigrati za momčad lokalnog puba preko koje je zaradio transfer u osmu ligu Engleske.
Već 23-godišnji Vardy još uvijek je radio u tvornici i igrao u Stocksbridge Parku kada mu se dogodila ona nesretna sudbina kućnog pritvora. Za tuču u noćnom klubu u kojoj je branio prijatelja s poteškoćama dodijeljen mu je aparat za gležanj koji je policiji javljao ako do 18 sati nije kući. Na gostujućim je utakmicama teren stoga morao napuštati ranije, a konstantna paranoja i paljenje aparata remetili su mu san.
23-year-old Jamie Vardy playing in the 8th division of English Football for Stocksbridge Park Steels. pic.twitter.com/9IrVLfQAYo
— Football Talent Scout – Jacek Kulig (@FTalentScout) March 9, 2020
Ipak, sve je to nekako prebrodio i preko sedmoligaša Hailfaxa stigao do pete lige i Fleetwooda koji je na čuđenje mnogih za njega izdvojio vrtoglavih 150 tisuća funti. Međutim, ne samo da se svaki uloženi peni pošteno preplatio time što ih je s 31 golom u 36 utakmica uveo u League two, već je Leicester za njega iskrcao milijun funti i učinio ga najskupljim igračem van prve četiri engleske divizije u povijesti.
Niti milijunski transfer u Leicester nije ga odmah spasio
Iako je transfer u Championship djelovao kao El Dorado za donedavnog “Sunday league” igrača, da bi došao na vrh Vardy je još jednom morao potonuti na dno. U novoj se sredini jednostavno nije snašao, nije zabijao i molio je trenera Nigela Pearsona da ga pusti na posudbu natrag u Fleetwood, a kada mu je taj zahtjev odbijen razmišljao je ponovno odustati od nogometa.
Utjehu je ponovno pronalazio u alkoholu. Opijao se vani s prijateljima ili sam uz svoj legendarni spoj votke i Skittles bombona, no kada je shvatio da tako više ne ide votku je zamijenio famoznom Red Bull, dupli espreso i omlet kombinacijom, a takav preporođen u svojoj je drugoj sezoni u klubu sa 16 pogodaka i 11 asistencija sa stilom izborio sebi priliku da s 27 godina po prvi put nastupi u najjačoj ligi na svijetu.
To je onaj manje poznati, ali puno važniji dio priče ove nogometne legende i bilo ga je potrebno naglasiti prije prelaska na njegove uspjehe. Sama činjenica da je jedan od najneustrašivijih nogometaša današnjice tolike godine proveo u mentalnoj borbi sa samim sobom i sumnji u svoje sposobnosti te da je s time naposljetku izašao u javnost može biti inspiracija mnogima.
5000/1
Početku one najopjevanije balade Vardyjeve karijere prethodila je sezona probijanja leda u premierligaškom nogometu u kojoj je Leicester čak 140 dana proveo je u zoni ispadanja. Još koncem ožujka bio je posljednji, no nevjerojatni povratak u život čiji je redatelj bio Vardy klubu je donio opstanak, a Jamieju prvi poziv u reprezentaciju Engleske koju je pogodila kriza ozljeda.
Baš je taj boravak s velikim dečkima vjerojatno bio prekretnica, tzv. “point of no return” u kojem je Jamie shvatio da svoje mjesto među njima više ne želi izgubiti te da se starom životu više nikada ne želi vratiti. Na koncu ne samo da je uspio, već je postao veći od većine tadašnjih reprezentativaca – jer uslijedila je najljepša bajka u novijoj nogometnoj povijesti.
O Leicesterovoj šampionskoj sezoni 15/16 nije potrebno trošiti riječi. Dovoljno je bilo biti živ i promatrati kako 11 mangupa pod vodstvom Claudija Ranierija iz kola u kolo ruši bogatije od sebe i iznova pomiče granice mogućeg. Šanse su im u kolovozu postavljene na 5000/1, svi su nekako očekivali da kad tad moraju posustati, no Lisice su na krilima Vardyja, N’gola Kantea i Riyada Mahreza otišle do kraja, a iako su navedeni kasnije okitili svoje karijere raznim uspjesima i premda Leicesterova bajka ne bi bila moguća bez njih, lice šampionske sezone zauvijek će biti Vardy.
Englez se nakon 38 kola zaustavio na 24 postignuta pogotka, upisavši onaj fenomenalan niz između 4. i 14. kola kada je protiv Manchester Uniteda pogodio 11. utakmicu u nizu i time ušao u povijest srušivši rekord svojeg sadašnjeg trenera Ruuda Van Nistelrooya. Koliko su njegovi golovi bili presudni govori činjenica da su Leicesteru izravno donijeli čak 23 boda od ukupnih 81 koliko je klub na kraju osvojio – bez njih završili bi na devetom mjestu.
Živuća legenda
Da igrač odigra sezonu u maniri Vardyjeve 15/16 jest rijetko, ali viđali smo svakakve “one season wondere”. Međutim, ne samo da Jamie nije ostao jedan od njih, već je nastavio oduševljavati praktički još jedno cijelo desetljeće; već sljedeće sezone Lisice je doveo nadomak polufinala Lige prvaka, do brojke od 100 premierligaških pogodaka stigao je brže nego li su to uspjeli Cristiano Ronaldo i Didier Drogba, a postao je i prvi igrač u povijesti lige koji je nakon navršenih 30 godina postigao trocifren broj golova.
Njegovoj karijeri apsolutno ne manjka impozantnih brojki poput one da su protiv tradicionalne velike šestorke engleskog nogometa jedino Alan Shearer (56) i Mohamed Salah (50) postigli više pogodaka od njega (45). No to su sve samo dragulji koji daju dodatan sjaj njegovoj kruni. Ona bi bila tu i bez njih, jer Vardy je kralj postao svojom pojavom – njegova impresivna postignuća samo su bonus.
Kralj je zato što je nogometu u eri računalnih analiza vratio onu izvornu draž u liku siline, nepromišljenosti i bezobraznosti popraćenih nevjerojatnim umijećem zabijanja golova. Utakmice su ponovno dobile lika koji će za pogodak proći i glavom kroz zid, a poseban odnos gajio je s protivničkim navijačima – za neke osmislio i posebno dizajnirane proslave pogodaka poput glumljenja orla kod Crystal Palacea i zavijanja poput vuka protiv Wolverhamptona.
Pogodak kojeg je postigao u 60. minuti utakmice s Liverpoolom u veljači tijekom šampionske sezone jedan je od onih trenutaka u nogometu koji oduzimaju dah. Kada se takvo što dogodi svaka analiza pada u vodu – potrebno je samo ustati i zapljeskati majstoru. Dovoljno je neupućenoj osobi samo pustiti snimku tog voleja i o Vardyju će znati sve što je potrebno.
The streets will never forget this Jamie Vardy goal vs Liverpool.
— PurelyFootball ℗ (@PurelyFootball) April 24, 2025
pic.twitter.com/UZW7FNrIND
Engleska reprezentacija ga je prelako potratila
Sve navedeno nipošto ne znači da je bio dvorska luda koja zabavlja narod. Njegovo je slobodnije ponašanje poput zviždanja sudcu ovog vikenda bilo popraćeno ozbiljnom kvalitetom koju je, doima se, reprezentacija Engleske olako potratila. Naravno, njegove su se najbolje godine poklopile s usponom i vrhuncem Harryja Kanea, međutim, Vardy je i kao alternativa njemu mogao Gordi Albionu dati puno više od ostvarenih sedam pogodaka u 26 nastupa.
Zabijao je na prijateljskim susretima protiv Italije, Španjolske i Njemačke u kojima je svaki od tih pogodaka direktno utjecao na ishod utakmice. Takav je clutch instinkt mogao i trebao odlučivati puno važnije utakmice na velikim natjecanjima, međutim, zabio je tek Walesu na Euru 2016. (pogodak koji je također započeo preokret) te se nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji na kojem je osim nevažne utakmice s Belgijom bio korišten tek 77 minuta zahvalio izborniku Garethu Southgateu poručivši mu da više ne želi biti dijelom reprezentacije.
Leicester i Vardy bili su jedno
Taj fantastični Kane možda je Vardyju oduzeo i najveće cvijeće karijere. Osim što mu nije dozvolio ugurati se u reprezentaciju, oduzeo mu je i zlatnu kopačku Premier lige u toj “njegovoj” sezoni 15/16. Tu je sportsku nepravdu Vardy ispravio u sezoni 19/20, a iako je napadač Bayerna ponajbolji igrač u povijesti Engleske, “ulice” će uvijek više voljeti Vardyja jer on je bio idol, zabavljač, putokaz i inspiracija. On je bio te i dalje jest – ikona generacije.
Potpisat će ovog ljeta ugovor u prostorijama nekog novog kluba, a neki novi klinci branit će boje Lisica. No, kada se na King Poweru začuje posljednji zvižduk, a igrači se upute u svlačionicu, jedno će mjesto u njoj zauvijek biti prazno. Jer osvojena Premier liga, Fa kup, Community shield, zlatna kopačka te dva puta Championship uz zabijenih 199 pogodaka učinak je koji nitko nikada neće moći nadoknaditi – Vardy i Leicester bili su jedno i teško ih je uopće zamisliti odvojene, a autor teksta može mu samo poželjeti da još jednim pogotkom u preostalim susretima ovu predivnu priču zaokruži s njih 200.
