Već je standardna tradicija i praksa u NBA ligi da se prijelazom u novu kalendarsku godinu krene vrtjeti priča oko potencijalnih zamjena igrača. Bliži se All-star utakmica i krajnji rok za prijelaz igrača u druge franšize, a dok se većina posla odvija oko manje kvalitetnih igrača čiji je zadatak zakrpati strukturne rupe u rosteru, uvijek se nađe pokoja nezadovoljna zvijezda koja traži izlaz u bolju priliku i bolju franšizu u kojoj će imati veći potencijal za uspjeh u doigravanju.
Ove sezone prvo ime na toj listi je definitivno Jimmy Butler, 35-godišnji bek šuter ili po modernim standardima košarke krilo, koji je se pomirio sa stagnirajućom putanjom na kojoj se nalazi njegov Miami Heat. Iako se na prvu čini da zbog svojih godina i statističkog pada njegove igre Butler nije više na staroj razini, to nije ona prava i čista slika o igraču koji je kroz brojne situacije u svojoj karijeri pokazao da je najbolji kada su vremena najteža. Upitno je gdje će nastaviti svoju karijeru te tko ga uopće želi uzeti, ali Butler ima impresivan rezime zbog kojeg bi svakoj ekipi trebao biti meta.
Playoff Jimmy je i dalje strah i trepet svih protivnika
Najčešće kada se uspoređuje igra NBA igrača, barem kod većih imena, u regularnom dijelu sezone i ona u doigravanju, ističu se dva tipa igrača. Elitni igrači koji nakon dobrog prvog dijela sezona ne mogu u potpunosti prenijeti efektnost svoje igre na tvrdi i usporeni ritam doigravanja te najbolji igrači lige koji drže izuzetno visoku razinu igre u oba dijela sezone. Rijetko se viđaju igrači koji nakon prosječnog ili nešto lošijeg prvog dijela sezone u doigravanju otiđu na skalu ili dvije više.
Butler je upravo jedan od tih igrača, a tu dimenziju u svojoj igri je posebnu istaknuo upravo u Miamiju. Najbolji primjeri toga su njegove dvije sezone u kojima je Heat dosegnuo dva NBA finala. U sezoni 2019./2020., koja inače bila njegova prva na Floridi, Butler je u odnosu na regularni dio sezone povećao svoje prosjeke u doigravanju u: minutama, poenima, ukradenim loptama, postotku šuta te postotku šuta s trice i to za drastičnih deset posto. Slična priča bila je i tri godine kasnije kada je ponovo odveo svoju ekipu do finala, ovoga puta puta s još većim napretkom po pitanju poena po utakmici skočivši s 22.9 poena na 26.9.
Još je važnije u te dvije sezone istaknuti njegove igre u samome finalu. Iako Miami nije uspio osvojiti naslov u te dvije sezone, pružili su solidan otpor znatno jačim ekipama Los Angeles Lakersa i Denver Nuggetsa. Jimmy je kroz ta dva finala pokazao da je i na najvećoj sceni spreman napraviti iskorak i biti veliki problem za suparnike na oba kraja parketa. U odnosu na njegovu statistiku u 11 sezona u kojima je igrao u doigravanju, Butler u finalima u prosjeku ima osjetno više poena, više skokova te skoro duplo više asistencija po utakmici.
Kažu i da se veliki igrači ističu legendarnim i herojskim utakmica, a Butler također ima jednu takvu u svojoj karijeri. U trećoj utakmici finala protiv Lakersa je ostvario nevjerojatan učinak upisavši triple-double uz 40 poena, 11 skokova i 13 asistencija u važnoj pobjedi Miamija. Jedan od vrlo bitnih razloga zašto Butler uvijek poveća svoju produktivnost u takvim utakmica i doigravanju općenito je taj što sve te trenutke dočeka odmoren i spreman. Butler je u svojih 13 punih sezona samo jednom odigrao sve 82 utakmice u regularnom dijelu te samo dva puta više od 70 utakmica. Većina propuštenih utakmica se tehnički svrstava pod ozljede, ali u moderno doba load managementa jasno je da se on, kao i velik broj drugih igrača, čuva za doigravanje.
Težak karakter nužan za izvlačenje maksimuma
Dobro je poznato svima u NBA ligi da Butler posjeduje poprilično osebujan karakter te da je nerijetko razvikan i predirektan. Gledajući to samo s površine dalo bi se zaključiti kako te osobine odvlače dosta ljudi od njega i čine ga nepoželjnim, ali njegova prava narav je onog staromodnog strogog trenera koji se ne libi zavući se nekome ispod kože kako bi izvukao najbolje iz njega.
U tom svijetlu se Butler najviši iskazao u svojoj jedinoj sezoni igranja za Minnesota Timberwolvese kada je prozvao mlade zvijezde Andrewa Wigginsa i Karla-Anthonya Townsa koji su, u tom trenutku, bili ispod razine napretka koja se očekivala od njih. To je uznemirilo Butlera koji je prema kultnoj priči na treningu uzeo najlošiju petorku s kojom je pobijedio početnu da se naruga mladom dvojcu i istakne njihove mane.
U Minnesoti takav pristup nije bio dobro prihvaćen pa ja ta ekipa ostala neuspješna, ali se zato Butler dolaskom u Miami savršeno uklopio u čuveni „Heat culture“ kojim se njegova ekipa isticala te zbog kojeg su godinama udarali poviše svoje razine kvalitete. To će zasigurno biti i jedan od ključnih faktora na koje će Butlerove potencijalne buduće ekipe morati obratiti pozornost, morat će biti uklopljen u ekipu istomišljenika.
Razmjena usred sezone bit će komplicirana
Iako je Pat Riley, predsjednik Miami Heata, izjavio da neće pustiti Butlera, njegova nedavna suspenzija i potencijalna vrijednost koju nosi će ga gotovo sigurno natjerati da barem sasluša ozbiljnije ponude drugih momčadi. Nekoliko se tu kandidata ističe; od Golden State Warriorsa koji su na izmaku snaga, mlade ekipe Houston Rocketsa i Memphis Grizzliesa te i ovako igrački moćni Phoenix Sunsi. S obzirom na godine i strukturu momčadi, Butler bi najbolje poslužio Stephu Curryu i Steveu Kerru kao obrambena zvijer s mentalitetom pobjednika u velikim utakmicama, ali za bilo koje daljnje rasplete trebat će sačekati najmanje još koji tjedan.
S obzirom na to da Butler zarađuje oko 50 milijuna dolara godišnje i da ima klauzulu u svome ugovoru koja mu omogućuje da nastavi toliko zarađivati i iduće sezone, neće biti lako dogovoriti razmjenu. U slučaju da se ona dogodi, morat će se napraviti uz kooperaciju tri franšize kako bi se financije pravilno rasporedile. Postoji mogućnost i da Butler ne iskoristi svoju opciju produženja ugovora te potpiše novi ugovor na dvije ili tri godine vrijedan približno 30 milijuna dolara godišnje, ali ta opcija bi bila realna samo ako napusti Miami.
