Joško Gvardiol u posljednjih sedam utakmica za Manchester City bilježi pet pogodaka i jednu asistenciju. U 34 utakmice za Građane prije toga nije zabio niti jedan pogodak, a jednom je asistirao. Njegov sjajan niz forme privukao je mnoštvo pogleda i rastjerao skepsu u vezi njegove 90 milijuna eura visoke odštete.
Iako golovi i asistencije nipošto nisu osnovno mjerilo po kojem treba ocjenjivati Gvardiola, njegova fantastična forma pred golom idealna je prilika za prikazati koliko je hrvatski stoper moćan igrač u kontekstu modernog nogometa.
Počeci u Cityju
Počeci u Cityju nisu lagani. Pitajte samo Matheusa Nunesa, Jacka Grealisha, Rodrija i mnoge druge. Kao svi navedeni nogometaši i Gvardiol je proživljavao određene prepreke na početku svoje karijere u Manchesteru. Pogrešna dodavanja i obrambeni gafovi povremeno bi se ukazali u Gvardiolovoj igri i ostavili dojam nesigurnosti. Daleko od toga da je branič djelovao loše, ali bilo je očito da za je potpuni razvoj potreban period prilagodbe na zahtjevni sistem Pepa Guardiole, kao i na kompetitivnu Premier ligu.
Guardiola mu je vjerovao i ukazao mu svoje puno povjerenje. U žustroj obrambenoj konkurenciji Hrvat je nastupio u impresivnih 39 utakmica. Njegovo iskustvo, zrelost i visoka odšteta sigurno mu ne čine uslugu u percepciji javnosti; nekad se zaboravi da je Gvardiol sa svega 22 godine postao udarni član ponajbolje momčadi svijeta, a to je dob u kojoj većina stopera nije ni blizu svog osobnog vrhunca. Jasno je da su se zbog visokih očekivanja njegove pogreške gledale pod povećalom, ali nakon što je prošla gotovo cijela klupska sezona, mora se reći da je Gvardiol u potpunosti apsolvirao svoju rolu u momčadi.
Što Gvardiol igra u Cityju?
Neposredno prije kvalifikacijskih utakmica za EURO 2024. s Latvijom i Armenijom, Zlatko Dalić je izjavio da će Gvardiol igrati lijevog beka jer sada to uvijek igra u Cityju. Iako je na papiru zaista lijevi bek, u praksi to izgleda dosta drukčije. Pojam beka asocira na konstantnu trku po strani, pružanje širine svojoj momčadi, prodore uz aut liniju i ubačaje, nešto poput Andyja Robertsona. Kako onda da Gvardiol s 0,2 točna ubačaja po utakmici uz 12 % preciznosti igra lijevog beka?
Prije svega, njegova je uloga u Cityju promjenjiva. Iako utakmicu započinje na poziciji lijevog bočnog, o ostatku momčadi ovisi kako će se Hrvat kretati. Uzmimo za primjer utakmice protiv Luton Towna i Fulhama u kojima je ukupno zabilježio tri pogotka i asistenciju. U tim je susretima ekipa Pepa Guardiole bila postavljena s duplim pivotom u veznom redu (Matheus Nunes – Mateo Kovačić i Rodri – Mateo Kovačić). Guardiola favorizira 3-box-3 sistem igre za kojeg je potreban dupli pivot. Ako taj zadatak odrađuju dva veznjaka, to znači da nema potrebe da se jedan stoper podiže u vezni red kao što je to radio John Stones.
U tom slučaju, Gvardiol ima slobodu podizanja visoko lijevo i onda je on taj koji daje napadačku širinu momčadi s te strane. Struktura je ista, samo se razlikuje način na koji se dolazi do nje i koji će igrač obnašati koju ulogu. To su situacije u kojima hrvatski reprezentativac ima napadačku slobodu i gdje dolazi do izražaja njegova napadačka igra, što se zorno vidi po njegovoj mapi kretanja iz utakmica s takvom postavkom.
Ipak, branič nema uvijek takvu slobodu kretanja. Ako Guardiola odluči da će se jedan stoper podizati u vezni red i postati šestica u posjedu (uglavnom John Stones), tada je i Gvardiolova dozvola za napadanje znatno smanjena. U tom će slučaju preuzeti rolu lijevog stopera u sustavu s tri braniča i dok će još uvijek imati pravo kretanja naprijed, volumen takvih akcija znatno će opasti.
Stoga bi se dalo zaključiti da njegova rola ovisi o potrebama određenih utakmica. Sama činjenica da je Gvardiol sposoban ispuniti tako raznovrsne zadaće na najvišem mogućem nivou pokazuje da se radi o vrhunskom igraču.
Gvardiolove predispozicije čine ga cheat codeom
Moderni nogomet u posljednjih nekoliko godina bilježi pomamu za ljevonogim stoperima. Lisandro Martínez, Benoit Badiashile, Sven Botman i Nayef Aguerd samo su neki od primjera. Klubovi su spremni izdvojiti ozbiljne količine novca za takav profil igrača, a transfer Joška Gvardiola bio je samo potvrda trenda.
S obzirom na sve veću tendenciju otvaranja igre kratkim dodavanjima potrebno je imati braniča koji je dobar u posjedu. Kada se na to nadoda trenutno favorizirani 3-box-3 sistem i sve rjeđa potreba za konvencionalnim lijevim bekovima, jasno je – otvorila se ponuda za novi posao. Treneri favoriziraju ljevake u zadnjoj liniji zbog kutova dodavanja. Geometrijski gledano, lakše je vršiti progresiju igre s takvim igračima. Gvardiol ispunjava sve navedene rubrike, a još jedna mu je prednost to što je skoro pa jednako dobar i s desnom nogom.
Osim što smo dobili potvrdu da je Gvardiol snalažljiv pred golom, njegov doprinos u napadu vidljiv je i u drugim aspektima. Već je rečeno da se ne radi o igraču koji će u maniri tradicionalnog bočnog igrača okupirati prostor uz aut-liniju i lansirati ubačaje. On momčadi pomaže kroz kombinatoriku. Ako ga usporedimo s bekovima iz top pet europskih liga, Gvardiol se svrstava u najboljih 2 % po točnosti dodavanja, 8 % najboljih po progresivnim dodavanjima i 3 % najboljih po dodavanjima u zadnju trećinu.
Kao što je vidljivo na fotografiji, Gvardiol prepoznaje prostor koji treba napasti u posjedu i time se pokazuje kvalitetnim alatom Manchester Cityja u napadu. Iako neće konstantno dolaziti u priliku da bude onaj igrač koji će uputiti posljednje dodavanje, njegova spretnost s loptom pomaže ekipi u ostvarivanju toliko željene dominacije.
U defenzivnom dijelu pomaže mu konstitucija. Sa 185 centimetara visine i 80 kilograma dovoljno je snažan za duel-igru, ali i dovoljno pokretan za napadačke zadatke. Ove sezone u Premier ligi bilježi 4,7 duela po utakmici s respektabilnom uspješnosti od 58 %.
Još jedna pojava koja obilježava aktualne trendove u nogometu je započinjanje igre sa sve većim brojem stopera. Ako se prisjetimo posljednjeg okršaja Manchester Cityja i Arsenala, možemo vidjeti da su čak osmorica igrača na terenu stoperi po vokaciji. Braniči su dovoljno evoluirali da mogu biti kvalitetan dio napadačke igre, ali ono što je još bitnije jest sigurnost bez lopte.
Jedan od problema koji je mučio Guardiolu kroz prvi dio njegova mandata u Cityju je ranjivost pri tranziciji, a ovaj je pristup dobrim dijelom to riješio. Mikel Arteta i Guardiola su zagovarači takvog pristupa i njihovi su obrambeni igrači iznimno fizički snažni i brzi. To je još jedan aspekt kojeg Gvardiol ispunjava.
Joško Gvardiol – prototip modernog braniča
Nogomet svojom evolucijom mijenja potrebe. Dok su prije momčadi bile nezamislive bez kreativne desetke i bočnih igrača koji su prije svega braniči, danas takve igrače na najvišoj razini teško možemo pronaći. Ipak, evolucija djeluje i u suprotnom smjeru; dok neke uloge lagano izumiru, potrebe za nekim drugim se javljaju.
Danas su tako “na cijeni” braniči koji su vješti s loptom u nogama, fizički snažni, brzi, pokrivaju više pozicija, pomažu u izgradnji napada i po mogućnosti ljevaci. Joško Gvardiol ispunjava sve navedene potrebe i prototip je modernog braniča. Ipak, Gvardiol nije jedan od onih koji svoj uspjeh duguju činjenici što igraju u pravo vrijeme jer mu njegove kvalitete i prilagodljivost garantiraju uspjeh u bilo kojem dobu.
