Jedna od najčešćih rasprava vezanih za Englesku nogometnu reprezentaciju jest ona o velikom podbačaju s obzirom na količinu talenta. Famozna vezna linija koju su sačinjavali David Beckham, Steven Gerrard, Frank Lampard, Paul Scholes i mnogi drugi, nikad nije osvojila ništa. Tijekom godina pojavljivala su se razna opravdanja – loša kemija, loši izbornici, rivalstva iz klubova, ali ipak se čini da je jedina konstanta bila loše komponiranje njihovih talenata. Postava je većinski izgledala kao da je cilj složiti 11 najboljih individualaca, a ne najkomplementarnijih 11.
Danas, 10-20 godina nakon te generacije, stasao je novi generacijski veznjak. Njegovo je ime Jude Bellingham, a broj 22. Razlog odabira tog broja Englez je objasnio time što može igrati svaku poziciju u vezi, pa kada se zbroje 4, 8 i 10, dobije se 22. Taj opis zorno dočarava njegove mogućnosti. Ipak, ovo je ljeto po prelasku u Real Madrid uzeo broj 5, po uzoru na svog idola Zinedinea Zidanea i upravo ta tranzicija najbolje opisuje njegov razvoj.
Ono što se ne može dovoljno istaknuti, a što pratitelji uzimaju zdravo za gotovo, jest činjenica da je Jude Bellingham prije nešto više od dva mjeseca napunio 20 godina. Nije bio živ kada je njegov spomenuti idol Zidane postigao legendarni volej u finalu Lige prvaka protiv Bayer Leverkusena. Unatoč tomu što se Bellingham još uvijek fizički i tehnički razvija, već je skupio preko 200 seniorskih nastupa, a čak je 24 puta nastupio za reprezentaciju i bio na dva velika turnira. Onu poznatu stigmu o “precijenjenim Englezima” Bellingham je već uništio, no ipak vrijedi podrobnije analizirati njegovu igru i što to točno Carlo Ancelotti radi s njim.
Ono što je samim dojmom jasno jest da se radi o generacijskom veznjaku. Prvenstveno mu pomažu čudesne fizikalije – visina od 186 centimetara, snaga, iznimna brzina za takvu konstituciju te nevjerojatna motorika i rad nogu. Po samom fizičkom profilu zbilja se čini da može operirati bilo kuda na terenu, no određene mu role ipak puno više pašu.
Navedeni graf pokazuje percentilne rangove mladog veznjaka, što znači ako je igrač u 99. percentilu, nalazi se u 1% najboljih igrača u navedenoj kategoriji. Kao što je vidljivo, Bellingham je nevjerojatno napadački potentan. Ima sjajan osjećaj za prostor, konstantna je opasnost po gol i solidan kreator. Jedan je od najboljih veznjaka na svijetu u iznošenju lopte i driblingu. Posjeduje nevjerojatan prvi korak i spreman je osvojiti velik dio terena šprintevima s loptom u nogama. Igru mu uvelike olakšava činjenica da je fantastičan s obje noge i u uskom prostoru ih jednako dobro koristi. Ono što na grafu izgleda manjkavo su brojke ukupnih dodavanja i postotak točnosti. Razlog je jednostavan – Jude ipak nije šestica i u posjedu često traži okomitost. Nije dirigent igre poput Tonija Kroosa i Luke Modrića, niti se od njega očekuje da uspostavlja tempo igre svoje momčadi.
Što se defenzivnog dijela tiče, radi se o iznimno aktivnom i agresivnom igraču. U fazi pritiska Englez je jedan od najboljih sa svoje pozicije na svijetu te je vrlo energičan i dinamičan. Nije mu problem čuvati protivničkog pivota i otežavati izgradnju igre, niti iskakati na igrača kada prepozna okidač za presing. To je još jedan aspekt igre u kojem mu fizikalije daju prednost. U duelima je također sjajan – prošle sezone u Bundesligi imao je u prosjeku 7.5 duela na tlu uz uspješnost od čak 60%, što su fantastične brojke za takav volumen. Ipak, s obzirom na njegovu visinu i staturu, ima još puno mjesta za napredak u zračnim duelima, što može biti njegovo oružje u budućnosti, osobito u napadu jer već sad s lakoćom prepoznaje situacije za napad prostora.
S ovim karakteristikama bio je dobro upoznat Carlo Ancelotti i namijenio mu je iznimno slobodnu, ofenzivnu ulogu. Takav potez nije nastao samo zbog karakteristika Bellinghama, već zbog potreba Reala. Naime, klub je napustio Karim Benzema, koji je prošle sezone postigao 25% Realovih pogodaka, a također je bio zaslužan za većinu akcija svog kluba. Kao iznimno kreativna devetka od njega je osobito profitirao Vinícius Júnior. Takav učinak jednostavno se mora nadoknaditi, a s obzirom na to da nisu uspjeli dovesti adekvatnu zamjenu, Ancelotti se odlučio na alternativne metode i postavio svoj već famozni romb u vezi.
To je formacija visokog rizika i visokog dobitka. Najveća manjkavost je nedostatak prirodne širine i gubljenje Viníciusa i Rodryga na krilnim pozicijama. S druge strane, momčad je jako teško pritiskati zbog velike pozicijske fluidnosti i brojnosti u veznom redu. Nadalje, Madriđani se u niskom bloku uglavnom brane bez njihova dva napadača, što ih čini manje kompaktnima i lakšima za probiti, ali im daje brza rješenja za kontranapad. U ovakvoj inačici širinu ekipi daju bekovi, odnosno Fran García i Dani Carvajal, što nije idealno, jer bi Realova bočna garnitura od prije nekoliko godina bila još obučenija za takvu postavku igre. Ipak, fokus ovakve strategije je na Bellinghamu. Leđa mu čuvaju trojica veznih igrača, a to može biti bilo tko od luksuznog izbora Eduarda Camavinge, Luke Modrića, Auréliena Tchouaménija, Tonija Kroosa, Federica Valverdea...
Spomenuti napadači morat će se najviše prilagoditi na svoju ulogu jer su većinu dosadašnjih karijera proveli na krilima, a koristan joker s klupe može biti Joselu, u ulozi stasite link-up devetke. Realova desetka blista zbog nepredidivih kretnji napadača. Zbog svojih slobodnih uloga, igrači često mijenjaju pozicije, a najznačajniji se prostor time stvara za Bellinghama koji iz drugog plana napada dubinu. Idealan primjer toga drugi je pogodak Reala protiv Almeríje.
Poznato je da Carlo Ancelotti nije trener koji će inzistirati na pozicijskom nogometu i strogim uzorcima u igri. On je trener elitnih ekipa i daje im veliku slobodu. Real nas je naviknuo na svoju fluidnost i unutar takvog sustava s nejasno definiranom filozofijom, igrači imaju visoku odgovornost donošenja odluka. S obzirom na to da se radi o vrhunskim nogometašima i ponajboljem veznom redu na svijetu, Madriđani se u takvom okružju osjećaju ugodno.
U visokom bloku zadržavaju svoju strukturu i većinski se brane pozicioniranjem igrača na koridore dodavanja i usmjeravanjem igre protivnika. Kada lopta dođe do bočnog igrača, što je čest okidač za pritisak, svaki igrač Reala izlijeće na svog čovjeka i kreće u agresivan presing. To je još jedan uvjet u kojem engleski veznjak može u potpunosti procvjetati, a on je te okolnosti u potpunosti iskoristio.
Pobjedničkom nizu unatoč, Real je u nezgodnoj situaciji. Ozljede Thibauta Courtoisa i Édera Militãa držat će ih van konkurencije gotovo cijelu sezonu i njihov izostanak veliki je hendikep. Novi sustav, ozljede i deficitarnost na određenim pozicijama učinit će ovu sezonu jako teškom za Madriđane, ali tu su i iznimno pozitivni znakovi. Odlazak Benzeme gotovo je nenadoknadiv, ali ako na tržištu nema napadača takvog kalibra, veliki je rizik zalijetati se odlukama. S druge strane, ako je Jude Bellingham dostupan na tržištu, klub mora učiniti sve što može da ga dovede jer se radi o generacijskom igraču. Bez obzira koliko vezni red bio popunjen, Bellinghamov dolazak ne može škoditi. Početak sezone je dokaz da se i takav kadar može ukomponirati i to u okruženju koje potencira njegove najbolje kvalitete. Kada se na to pridodaju potencijalni odlasci Kroosa i Modrića, dovođenje Engleza postaje tim bitnije.
Pričati o nedostacima Judea Bellinghama je “traženje igle u plastu sijena”. Veznjak je po samom dolasku u klub postao ponajbolji igrač, a ima još puno prostora za napredak. Nema razloga da Bellingham ne ispuni svoj potpuni potencijal jer osim svih opjevanih igračkih kvaliteta, 20-godišnjak pokazuje nevjerojatnu količinu zrelosti i smirenosti, što je u paketu s njegovim talentom dobitna kombinacija. Njegov dolazak znači i mijenjanje paradigme Real Madrida, a on može biti njezin glavni nositelj.
