Prošle su dvije i pol godine otkako je Juventus posljednji puta osvojio neki trofej. Bio je to talijanski kup kada su u finalu svladali Atalantu rezultatom 2:1. Posljednji ligaški naslov je bio pak onaj u sezoni 20/21. Ne zvuči to kao davna prošlost, a ne zvuči ni kao ogroman problem jer imao je Juventus u svojoj povijesti i dužih perioda bez trofeja, međutim ova nestašica trofeja je došla u vrijeme kada ju nitko nije očekivao. Točnije, nakon perioda u kojem je torinski klub bio praktički pa pretplaćen na osvajanje ligaških titula.
Prošle je godine u studenom čitava uprava Juventusa na čelu s predsjednikom Andreom Agnellijem dala ostavku zbog financijskih malverzacija oko knjiženja nekih transfera te isplata plaća. Juventus je ostao bez 10 bodova i bez mogućnosti igranja europskog natjecanja.
Izostanak iz Europe, konkretno iz Lige prvaka, je značio da će klub biti u financijskoj situaciji u kakvoj nije bio u zadnjih nekoliko godina. Budžet za plaće je manji, kao što su i sredstva s kojima mogu osigurati neki skuplji ulazni transfer. Stariji igrači koji su oduzimali ozbiljan dio tog budžeta kao što su Leonardo Bonucci, Juan Cuadrado i Angel Di Maria su morali napustiti klub nakon isteka ugovora ili nakon raskida istog.
Samim time morali su se smanjiti i apetiti kluba, a svjestan je toga bio i trener Max Allegri koji je u medijima nekoliko puta naglasio kako je Juventusov cilj biti u top 4 kluba Italije. Rečenica je to koja u kontekstu Juventusa zvuči nestvarno jer još tamo u sezoni nakon one povratne iz Serie B se već očekivalo da klub konkurira za naslov.
I uistinu, klub se možda i nalazi u težoj situaciji nego li onda ponajviše zbog nedostatka iskustva. Stvarnost u kojoj će neki Alessandro Del Piero ili Gianluigi Buffon ostati u klubu kada klubu ne ide danas ne postoji. Svjestan je toga i Allegri zbog čega i tvrdi da ovaj kadar nema dovoljno potrebnog iskustva kako bi ga nazvali konkurentom za naslov, zbog čega je jednostavno smanjio očekivanja.
Na tržištu se Juventus ponašao sukladno ovoj priči. Kupljen je samo Timothy Weah iz Lillea za malo više od 10 milijuna eura, dok su otišli bez odštete već spomenuti Di Maria, Bonucci, Cuadrado te Leandro Paredes.
Iz tabora Intera i Milana se nisu baš složili s izjavom Allegrija kako Juventus nije konkurent za naslov, ponajviše zbog toga što Juventus ne igra Europu. Uz to, nije baš ni klub ostao u potpunosti bez osvajača titula, jer radili su to i Danilo i Alex Sandro i Wojciech Szczesny, no da je tu hrpa novih igrača koji nisu iskusili igranje za Juventus koji dominira, to stoji.
U igri smo ove sezone gledali Andreu Cambiasa, Nicolu Fagiolija, Fabia Mirettija, Samuela Ilinga-Juniora pa čak i Kenana Yildiza i Deana Huijsena. Prosječan promatrač kada bi vidio klupu Juventusa možda ne bi ni uspio shvatiti o kojem se klubu radi što gotovo nikad nije bio slučaj unazad dugi niz godina.
Allegri se s takvom ekipom odlučio vratiti na početne postavke, one koje su njegovu igru krasile kada je Juventus bio konkurentan. Momčad mu ne igra pretjerano zanimljiv nogomet. Gledamo li kategorije progresivnih dodavanja, dodavanja u 16 metara, dribling, ulaske u 16 s loptom i dodire u protivničkoj trećini, Juventus nećemo nigdje pronaći u top pet ekipa lige. Uostalom, šest ekipa je zabilo više golova od njih iako su oni druga momčad lige. O presingu na protivničkom dijelu terena pak ne treba ni govoriti jer su po broju takvih akcija pri samom dnu lige.
Međutim, ono što je Juventus znao raditi sjajno pod Allegrijem, radi i sada. U deset utakmica u ligi samo su im tri ekipe zabile gol, a primili su ukupno šest golova što ih čini drugom najboljom obranom lige.
Juventus ne dominira posjedom, ali su Adrien Rabiot i Manuel Locatelli napravili značajan korak naprijed u nekoliko segmenata igre. Sposobni su u jednom dijelu utakmice potpuno umrtviti igru, strpljivo čekati na loptu kojom će otključati obranu (Rabiot najveći broj očekivanih asistencija, Locatelli točnih dugih lopti), ali i pravovremeno defenzivno intervenirati (rast kod oboje kada gledamo uspješnost duela, oduzete i presječene lopte).
19 – Since the start of last season (2022-23), no #SerieA midfielder has been directly involved in more goals than Adrien #Rabiot (19, 12 goals and 7 assists) considering all competitions. Essential.#JuveLecce pic.twitter.com/SSIaJE90c2
— OptaPaolo (@OptaPaolo) September 26, 2023
Uz njih se ističe i zadnja linija koju čini tercet Bremer-Gatti-Danilo/Rugani. Protiv niti jedne ekipe lige nije kreirano toliko malo prilika kao protiv Juventusa koji igra izuzetno disciplinirano. Tako je primaran način na koji ekipe napadaju Juventus centaršut i duga lopta jer za drugo nema prostora, no problem je što su braniči Juventusa fizički jako moćni te imaju drugi najbolji postotak osvajanja duela u ligi.
Izostanak konkretne napadačke opcije Allegri trenutno rješava konstantnim rotacijama i promjenama fokusa napada. U zadnjih šest utakmica smo vidjeli šest različitih napadačkih tandema, dok se 16 golova rasporedilo na osam strijelaca i deset asistenata. Možda i jedini igrač kojeg možemo očekivati u prvih 11 i od kojeg znamo što će raditi je Filip Kostić na lijevom krilu.
100 – Winning 1-0 against Verona, Massimiliano Allegri has become only the second manager in Juventus history to collect at least 100 ‘clean sheets’ in home matches in all competitions: only less than Giovanni Trapattoni (150). Run-up.#JuventusVerona pic.twitter.com/TMe3Nibf0t
— OptaPaolo (@OptaPaolo) October 28, 2023
Juventus je tako postao ono što je često u svojoj povijesti bio. Oportunitetna momčad čiji je glavni cilj ne primiti pogodak i koja će nekako izvući tih 1:0 s kojim će biti zadovoljni. Iako će zbog tog načina nogometa #AllegriOut iz tjedna u tjedan biti u trendingu, kako bi Juventus opet bio relevantan faktor kako rezultatski, tako i na tržištu, filozofija koja najbolje opisuje Allegrija je vrlo vjerojatno i najbolje rješenje. Pa makar da time i dosegnu onaj primarni, skromni cilj – povratak u Ligu prvaka.
