Svega dva poraza nanesena su Boston Celticsima na njihovom putu do NBA finala. Njihovih postsezonskih 12-2 najbolji je omjer momčadi koja je pobijedila svoju konferenciju u posljednjih šest godina. Upravo u sezoni 2016./2017. Celticsi su u konferencijskom finalu ispali gentleman sweepom od strane Cleveland Cavaliersa koji su riješili Istok nevjerojatnim 12-1 omjerom, dok su s druge strane SAD-a Golden State Warriorsi ”pomeli” konferenciju bez poraza. Bila je to potpuno drugačija konstelacija Celticsa čiji je sadašnji član Al Horford bio njihov treći strijelac momčadi u doigravanju, dok je Jaylen Brown u svojoj rookie sezoni s klupe isporučio devet poena u prosjeku od 17 minuta u seriji s Cavsima.
Danas su Celticsi jedna od najvećih velesila NBA lige, a agresivnost u traženju razmjeni i spremnost riskiranja generalnog menadžera Brada Stevensa pokazala se dobitnom kombinacijom. Marcus Smart je godinama bio nezamjenjiv dio njihove slagalice, Malcolm Brogdon je u svojoj jedinoj sezoni s Celticsima bio najefikasniji šuter lige, dok je Robert ”Time Lord” Williams III prema većini GM-ova bio centar zaslužan strpljenja koji može postati jedan od najboljih zaštitnika reketa u NBA-u.
Svi navedeni su napustili TD Garden u razdoblju prošlog offseasona. Zauzvrat Celticsima su došli Jrue Holiday i Kristaps Porziņģis čiji se pozitivni utjecaj na igru Bostona odrazio već od samog početka sezone. U Porziņģisu Celticsi su dobili pravu stretch peticu koja se osjeća ugodno unutar 5-Out rasporeda na terenu koji u kombinaciji s efektivnim provođenjem akcija i dinamičnom drive and kick igrom čini napad Bostona na periode doista nezaustavljivim. Unatoč Holidayjevih 42,9 posto za tricu njegov efekt se najviše vidi na obrambenoj strani terena. Iako je Boston i prošle sezone imao treću najbolju obranu lige što je isti rang kao ove godine, kod glavnog trenera Joea Mazzulle vidi se jasan iskorak.
Prošle sezone Mazzulla je pokazivao svoje trenersko neiskustvo – kasnio je sa zvanjem timeoutova, rijetko se usudio odstupati od prvotnog gameplana kada bi utakmica otišla u korist druge momčadi, dok je njegovo skraćivanje tada dubokog rostera Celticsa na sedam igrača u doigravanju bilo u potpunosti nejasno. Mazzulla jest djelomično sazrio, no treba spomenuti i pomoćne trenere Sama Cassella i Charlesa Leeja čijim je dolaskom ove sezone igra Celticsa dosegla nove neviđene vidike.
Holiday i Derrick White čine jedan od najboljih obrambenih backcourta lige, a njihova podcijenjena snaga odražava se u sposobnosti ostajanja u switchu i čuvanju viših protivnika. Mazzulla je Holidayu ukazao maksimalno povjerenje – često ga koristi kao primarnog čuvara centarske pozicije što Porziņģisu i Horfordu omogućuje stvaranje opasnosti iz drugog plana na potencijalnom šutu i liniji dodavanja. Najveću inovativnost vidimo u Bostonovoj povremenoj 2-1-2 zoni u kojoj Holiday atipično zauzima poziciju ”petice” u sredini reketa. Zona u trenutku dolaska lopte u reket fluidno prelazi u man to man obranu koja je sposobna u potpunosti zbuniti napadače. Roster Bostona je dovoljno svestran da igraju i s višom i nižom petorkom, a obrambena inteligencija njihovih igrača je uvjerljivo iznad prosjeka. Te kvalitete dopuštaju Mazzulli da eksperimentira s bezbroj obrambenih postavki i izazove suparničke napade na načine koje skoro nijedna druga momčad nije sposobna učiniti.
Unatoč njihovoj briljantnosti u doigravanju se kao najveći problem Bostona pokazala njihova nesposobnost zaštite reketa nakon ozljede Porziņģisa u četvrtoj utakmici serije prve runde s Miami Heatom. Prema svim američkim izvorima, Porziņģis je na putu da se vrati u petorku Celticsa u prvoj utakmici finala, a najveće pitanje će biti njegova spremnost i mogućnost minutne restrikcije nakon ozljede lista. Ukoliko će Litavac biti barem na 75 posto svojih mogućnosti, njegov utjecaj na prvake Istočne konferencije bit će ogroman. U liku i djelu Porziņģisa Celticsi će u finalu dobiti igrača koji protivnicima dozvoljava peti najmanji postotak šuta iz igre iz reketa (52,1 posto), a unatoč tome što je i Horford sposoban biti prijetnja s linije za tri poena, 218 centimetara visoki Kristaps svojom sposobnošću šutiranja dva do tri koraka udaljen od trice vraća Celticsima dimenziju koju nisu imali u prethodnih deset utakmica.
Celticsi će se u finalu sukobiti s Dallas Mavericksima koji će se po prvi put morati prilagoditi na igru protiv momčadi čijeg svakog člana petorke odlikuje precizan i povjerljiv šut izvana. Mavsi su protiv Oklahoma City Thundera profitirali stavljanjem svojih centara Daniela Gafforda i Derecka Livelya II na slabog šutera Josha Giddeyja, a u seriji s Minnesota Timberwolvesima su igrali protiv tradicionalnog centra Rudyja Goberta, dok se njihovo kockanje s puštanjem Kylea Andersona na šutu također isplatilo. Protiv Bostona Gafford i Lively će u obrani po prvi put potpuno morati izaći iz reketa u kojem su se smjeli udomaćiti prethodne tri serije.
Hoće li Jayson Tatum napokon potpuno zasjati? To je posljednje i najvažnije pitanje za sastav iz Massachusettsa ususret finalu. Unatoč ovogodišnjim postsezonskim uspjesima Bostona treba priznati da je njihov put do finala bio poprilično lagan – Heat bez Terryja Roziera i Jimmyja Butlera, Cavsi bez Jarretta Allena te Donovana Mitchella od četvrte utakmice i Indiana Pacersi bez Tyresea Haliburtona od drugog susreta. Ako sažmemo cijelo doigravanje možemo iščitati da je Tatum u završnicama bio samozatajan – u 14 utakmica šutira oskudnih 40,4 posto iz igre u četvrtoj dionici i gledajući utakmice Celticsa eye test često govori da je 26-godišnji Amerikanac sklon prepustiti kormilo drugoj violini Jaylenu Brownu koji taj zadatak iz dvoboja u dvoboj hrabro preuzima čime je unatoč slabijoj bazičnoj statistici zasluženo osvojio nagradu najkorisnijeg igrača konferencijskog finala Istočne konferencije. Velike pohvale trebaju ići Brownu koji ovo doigravanje igra kao igrač broj jedan Celticsa te je svaki put spreman isporučiti efikasnih 20-25 poena za svoju ekipu. Njegova najveća trenutna vrijednost je konzistentnost te se navijači Bostona ne moraju brinuti hoće li Brown ”nestati” u finalu.
Na Istoku Bostonu nisu naškodili Tatumovi slabi nastupi, no žele li Celticsi osvojiti naslov on će morati napraviti iskorak. Unatoč negativnoj reputaciji u clutchu, Tatum se itekako znao pojaviti kad je najbitnije – 51 poen prošle godine u sedmoj utakmici protiv Philadelphije 76ersa, 50 u prijelomnom trećem dvoboju 2021. protiv Brooklyn Netsa, dok je u eliminacijskoj šestoj utakmici protiv Milwaukee Bucksa 2022. produžio seriju s 46 poena. Igra Tatuma, koji je sposoban pogađati sa svih mjesta na terenu, a šutira svega 44 posto iz igre i 29 posto za tricu u doigravanju bi mogla napokon biti pogođena pozitivnom regresijom (47,1 iz igre i 37,6 za tricu u regularnoj sezoni) što bi Celticsima bilo od velike važnosti.
Sastav Bostona nije nikad bio bolje posložen u eri Tatuma i Browna. Njihova rotacija od osam igrača je najbolja u ligi, a oni ne posjeduju pravu manu – njihov napad je najbolji i najraznovrsniji u NBA-u, dok na drugoj strani terena u obrani imaju četiri švicarska noža koja su spremna odraditi prljavi posao s centrom u Horfordu ili Porziņģisu.
U finalu protiv Mavericksa, Celticsi jedino mogu poraziti sami sebe odmicanjem od dosadašnjeg gameplana i nastavkom Tatumovog nepojavljivanja u egal utakmicama. Kad je njihova igra u zenitu, Celticsi su uvjerljivo najbolja momčad lige, a uzmemo li u obzir njihov put do finala i finalnog protivnika, ovo je vjerojatno njihova najbolja prilika koju će imati nadolazećih sezona za domoći se novog naslova.
