Error, group does not exist! Check your syntax! (ID: 28)
Komentar

Kada je imao 10 godina psa je imenovao “Roland Garros”, a sada igra za plasman u polufinale istoimenog turnira

Sjećam se tog meča. Bio sam jako mali i svidio mi se trofej. Bio je šaren te je imao zlatne stvarčice na njemu. Želio sam ga imati u svojoj sobi pod svaku cijenu. Nažalost, izgubio sam i plakao sam cijelim putem nazad“, prisjetio se nedavno Tomás Martín Etcheverry poraza u polufinalu turnira kojeg je igrao sa svega 9 godina. Ako ste ljubitelj tenisa, ma i ako niste, a pratili ste aktualni Roland Garros, prepoznat ćete ime njegovog protivnika iz tog polufinala. Riječ je o Franciscu Cerundolu.

Sudbina se poigrala s njima pa su se obojica, gotovo 15 godina kasnije, našla u osmini finala Roland Garrosa te su proteklog ponedjeljka na terenu Suzanne Lenglen igrali svoje mečeve. Cerundolo je poslije četiri sata poražen od Holgera Runea, dok je heroj ovog članka s 3-0 u setovima kući poslao Yoshihita Nishioku postavši tako tek drugi tenisač koji je izborio četvrtfinale aktualnog French Opena bez izgubljenog seta. Dan ranije je to učinio Novak Đoković koji se jučer plasirao u polufinale, ali je pritom izgubio set. Tako je Etcheverry u ovom trenutku jedini tenisač u muškoj konkurenciji koji nije izgubio set.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sanjao je Etcheverry ovu priliku u kojoj će biti spomenut u istoj rečenici s jednim od najvećih tenisača svih vremena, ujedno jednim od svoja dva idola. Jedan je, pogodit ćete, Juan Martin Del Potro. Prije gotovo sedam godina, u listopadu 2016. godine (iz nekog razloga se kroz medije širi priča da je to bilo u srpnju što je pogrešno), tada još 16-godišnji Argentinac je osvojio svoje prve ATP bodove nakon kojih je nastala, sada već legendarna, fotografija na kojoj drži papir s brojem Novakovih i svojih bodova u tom trenutku. Tada je sa 6:1 6:0 svladao Peruanca Andrea Mezu u prvom kolu ITF turnira u Ekvadoru, a ova fotografija je postala aktualna prije nešto malo manje od mjesec dana kada su se njih dvojica susrela u drugom kolu Mastersa u Rimu gdje je Nole slavio sa 7:6 6:2.

Ako ste se ikada zatekli na teniskom terenu u ulozi igrača, znate koliko je to mentalno težak sport i koliko vas svaka promašena backhand paralela frustrira. Jako je lako baciti reket kada promašite lagani volej na mreži, dapače, osjećate da je to jedino rješenje u tom trenutku zbog nakupljenog bijesa. E pa ovaj Argentinac za to očito ne zna. Njegovi mentori su ga od malena naučili da to ne radi jer u konačnici – nije reket kriv za promašaj pa tako Tomás Martín dosad u karijeri nikada nije razbio reket.

Radi se o tenisaču koji u svakom trenutku izgleda mirno i staloženo te mu je teško “ući pod kožu”. Veliki je govornik o važnosti mentalnog zdravlja. Svakog tjedna se, već tri godine, čuje sa psihologom. Kako i sam kaže, neminovno je da će negativne misli proći glavom, a ključ je da im se ne pridaje previše važnosti.

Fizička nadmoć i mentalna snaga spoj su koji ga čini nezgodnim

Etcheverry je netko tko poen gradi iz temelja. Sve kreće od njegovog jako preciznog servisa te izvrsnog forehanda s osnovne crte koji ga sjajno služi u posljednjim mečevima. Upravo ga taj razorni forehand razlikuje od većine Argentinaca koji su poznati kao “prašinari” jer je njegova igra uz dosta flat udaraca možda i prilagođenija tvrdoj podlozi. Iako visok 196 centimetara, jako se dobro kreće i protiv njega je potrebno junački zaraditi poene, a osjetio je to i naš Ćorić prije par dana kada je Argentinac izgledao poput zida.

Zaista se radi o jednom od fizički najmoćnijih tenisača na Touru u ovom trenutku, a osobno me najviše impresionira što jednostavno ne odustaje ni od jednog poena te se tu opet vraćam na gore spomenutu mentalnu snagu i koliko mu je ona donijela u dosadašnjem dijelu karijere. Potvrđuje to i zaista ogroman broj njegovih mečeva koji su trajali preko 3 sata posljednjih godina na Challenger razini. Servis prima jako daleko iza osnovne crte, kako kod prvog, tako i kod drugog. Backhand je u ovom trenutku još uvijek upitan i varira od meča do meča, ali je značajno napredovao ove godine.

Niz poraza u finalima

Nije uvijek ovako dobro izgledalo za 23-godišnjaka. Prošle sezone je imao omjer od samo 3 pobjede i 14 poraza na ATP nivou, dok je ove sezone već na omjeru 19-12. Također, prošle sezone je igrao čak 17 turnira iz Challenger serije, dok je ove sezone igrao samo dva, oba iz najjače serije – 175ce. Nakon niza godina šamaranja loptica po gomili južnoameričkih terena Futures i Challenger razine, postao je punopravni član ATP Toura.

Prošle sezone je igrao pet Challenger finala među kojima je i onaj u Montevideu gdje je, u trenutno trećem najduljem finalu u povijesti Challengera, nakon 3 sata i 31 minute poražen od sunarodnjaka Genara Alberta Olivierija sa 7:6 6:7 3:6. Bio je to jedan od četiri poraza u finalima prošle sezone, a jedinu finalnu pobjedu je ostvario u čileanskom Concepcionu kada je sa 6:3 6:2 svladao Huga Delliena.

Ove sezone je već igrao tri finala. Dva na ATP Touru i jedan na Challenger razini. Najprije je u ožujku igrao finale u čileanskom Santiagu, dok je u travnju igrao finale u Houstonu. Nažalost, oba meča je izgubio jako tijesno i nakon velike borbe. U Čileu je bolji bio domaći predstavnik Nicolas Jarry sa 6:7 7:6 6:2, dok je u SAD-u također poražen od domaćeg predstavnika. Tada je poslije dva tiebreaka bolji bio Amerikanac Frances Tiafoe.

Prije samo petnaestak dana je izgubio i finale Challengera u Bordeauxa gdje je još jednom izgubio od domaćeg tenisača Uga Humberta sa 7:6 6:4. Tako je u ovom trenutku na 7 uzastopnih poraza u finalima.

Nastup na Roland Garrosu i dugogodišnja veza s njim

Prije ovogodišnjeg Roland Garrosa, Etcheverry je bio na omjeru od jedne pobjede i pet poraza na Grand Slamovima, a jedinu pobjedu je ostvario na Australian Openu ove godine. Tada je svladao Francuza Barrerea s 3-1 u setovima prije nego što ga je u drugom kolu uvjerljivo eliminirao Talijan Jannik Sinner.

Tomás Martín od malena ima snažnu vezu s Roland Garrosom. Barem s tim imenom. Naime, kada je imao samo 10 godina, u njegov dom je stigao pas, a on ga je odlučio imenovati baš prema pariškom Grand Slamu – Roland Garros. Psa svi od milja zovu “Rola” što, morat ćete mi vjerovati na riječ, nema nikakve veze sa slovenskom teniskom ikonom tog prezimena (živio Blaž!). Pudlica Rola ima već 15 godina, iako gluha, dobro se drži.

Prva uspomena na Roland Garros mu je, a što drugo, nego finale iz 2004. godine u kojem su nastupila dva Argentinca – Gaston Gaudio i Guillermo Coria. Nakon što je gubio s 2-0 u setovima, Gaudio je spasio dvije meč lopte i u konačnici slavio sa 8:6 u petom setu te je tako postao prvi Argentinac koji je osvojio Grand Slam nakon Guillerma Vilasa iz 1979. godine. Sjajan je to bio turnir za Argentince jer su, po prvi put u Open eri, imali čak četiri tenisača u četvrtfinalu. Uz navedene finaliste, tamo su bili i Juan Ignacio Chela i David Nalbandian. Upravo je Roland Garros turnir kojeg je Etcheverry najviše gledao odrastajući i formirajući se kao tenisač.

Etcheverry je ovaj turnir otvorio pobjedom protiv Jacka Drapera nakon što mu je Britanac predao meč početkom drugog seta. Ostat će to jedini meč u kojem nije igrao protiv nositelja na pariškoj zemlji. Uslijedio je meč protiv 18. nositelja, Australca Alexa De Minaura kojeg je okončao s čak 73% osvojenih poena nakon ubačenog prvog servisa i pobjedom od 3-0 u setovima. Upravo je protiv De Minaura, Argentinac odigrao svoj prvi meč u životu na Roland Garrosu. Bilo je to 2016. godine kada ga je Australac svladao u prvom kolu u juniorskoj konkurenciji.

U trećem kolu ga je očekivao sraz s jedinim hrvatskim predstavnikom u muškoj konkurenciji Roland Garrosa, Bornom Ćorićem. Argentinac je igrao briljantan meč te ga nisu omele ni tri propuštene set lopte u drugom setu kao ni zaostatak od jednog breaka razlike u trećem setu pa je u konačnici i taj meč dobio s 3-0.

Nakon te pobjede mogli ste ga vidjeti u zagrljaju Edoarda i Ane, njegovog djeda i bake koji su doletjeli iz Argentine kako bi mu pružili podršku. Njih dvoje su ga kao mladog tenisača u nastajanju vozili na turnire te im je tom prilikom poklonio akreditacije s prošlogodišnjeg Roland Garrosa i Wimbledona kao uspomenu i zahvalu za sve što su napravili za njega.

Tom je pobjedom po prvi put u karijeri izborio drugi tjedan jednog Grand Slama, a u ponedjeljak je deklasirao Japanca Yoshihita Nishioku za plasman četvrtfinale. Nakon iscrpljujućeg prvog seta u kojem su oba tenisača imala svoje izvrsne trenutke, a osvojio ga je 23-godišnji Argentinac u tiebreaku s 10:8, u sljedeća dva seta je Japanac uspio osvojiti samo jedan jedini gem.

U intervjuu poslije meča je Alexu Corretji rekao kako u posljednje vrijeme moli svoju sestru da mu da snage. “Prije servisa sam zamolio Magali da mi pomogne. I učinila je to. Pogodio sam as”. Magali je preminula prošlog rujna od posljedica raka dojke, a ovo nije prva instanca u kojoj je pobjedu posvetio sestri. Isto je učinio i u Tel Avivu prošle godine kada je svladao Aslana Karatseva što mu je u tom trenutku bila najveća pobjeda karijere. “Prolazim kroz jako teško razdoblje u životu nakon smrti moje sestre koja se borila kao lav do kraja. Ovu pobjedu posvećujem njoj koja me sigurno podržava iz raja”, bile su njegove riječi tog dana.

Priča o Etcheverryjevom iskoraku, koji se počeo događati baš nakon te velike tragedije, pokazuje kako snaga ljubavi i povezanosti može pomaknuti granice fizičkog.

Što slijedi?

Argentinac je jedini ne-nositelj u četvrtfinalu, a tamo ga očekuje Alexander Zverev. Nijemac se ove godine polako vraća nakon što je propustio gotovo svih posljednjih šest mjeseci prošle sezone.

Neovisno o konačnom ishodu, Argentinac je već sada osigurao novi najbolji ranking karijere jer je trenutno 31. tenisač svijeta, a do sljedećeg ponedjeljka ga samo jedan tenisač može prestići. Riječ je upravo o Nijemcu koji će to učiniti ako ga svlada.

S druge strane, u slučaju plasmana u polufinale, Etcheverry bi skočio na 22. mjesto ATP ljestvice te bi bio samo dva mjesta iza Francisca Cerundola, prvog argentinskog reketa u ovom trenutku. Istog onog Cerundola koji mu je prije gotovo 15 godina nanio poraz nakon kojeg je prolio litre suza. Onog Cerundola kojeg danas smatra jednim od najboljih prijatelja te onog Cerundola zbog kojeg su Tomasovi roditelji zažalili što su ga upisali u tenis.

Život piše čudne priče, sport naročito. Zbog toga ga i volimo.

Komentari

Povezano