Druga utakmica prvog kola skupine C donijela je ogled u kojem smo vidjeli rutinsku pobjedu Engleza od 1:0 protiv reprezentacije Srbije. Englezi su prije Europskog prvenstva svrstani među glavne favorite, a ova utakmica nije u potpunosti pokazala zašto. No, činilo se kako bi Englezi ubacili u višu brzinu da im je to trebalo.
Utakmica je krenula dominacijom Engleske; nešto slično kao što je Danska krenula protiv Slovenije u prvoj utakmici ove skupine. Srbi se se uvukli u krilo svog vratara Predraga Rajkovića dok su Englezi pokušavali kroz tercet na desnoj strani probijati obranu “Orlova”. Kyle Walker, Trent Alexander-Arnold te Bukayo Saka kombinirali su brzim dodavanjima, a i dodavanjima u prostor za englesku “sedmicu”. S tim su velikih problema imali obrambeni igrači Srbije, a najviše je u tome patio Strahinja Pavlović kojega je u prvom poluvremenu nekoliko puta Saka, možemo reći, osramotio.
Gol je došao baš iz jedne takve situacije. Krilo Arsenala probilo je lijevu stranu srpske obrane te je ubacio u kazneni prostor, iako se činilo da je gađao povratnu loptu za Harryja Kanea. Lopta je došla do najboljeg golgetera Real Madrida, Judea Bellinghama koji glavom posprema loptu u mrežu za 1:0.
Kontrola u prvom poluvremenu
Ispostavilo se da je to bio jedini pogodak na utakmici, a objašnjenje toga može se naći u nekoliko razloga. Prvi je kvaliteta koju na lopti imaju engleski reprezentativci. U prvom poluvremenu najviše se istaknuo Declan Rice koji je na terenu izgledao kao senior protiv srednjoškolaca.
S loptom u posjedu činilo se kao da on igra u nekom drugom vremenu, kao da je sve u upola manjoj brzini. U cijeloj utakmici mogu se izdvojiti dvije njegove greške; jedna je zakašnjeli start u prvom poluvremenu gdje nije uspio zaustaviti tranziciju Srbije, a druga je kada je u zadnjim minutama utakmice radi dobrog presinga Srbije loptu izbacio u aut ciljajući svog suigrača.
Uz Ricea, sigurnost u posjedu u prvom poluvremenu davali su i stoperi, a i Alexander-Arnold te Bellingham. Osim jedne greške Liverpoolovog desnog beka koja je donijela jedinu ozbiljnu šansu Srbije u prvom poluvremenu, Englezi su zbog ove trojice kontrolirali utakmicu. Unatoč nedostatku Harryja Kanea koji je nakon prvih 45 minuta imao samo jedan dodir, Englezi su u prvom poluvremenu pokazali svoju kvalitetu umrtljivanja svojih protivnika.
Problem neuključivanja Kanea nije bio jedini problem Engleske u prvom poluvremenu. S Kieranom Trippierom na lijevom beku imali su problem izlaska iz presinga preko lijeve strane, a i u napadu je izostajala kreativnost po toj strani. U utakmici protiv kvalitetnijih ekipa pomoglo bi oporavljanje Lukea Shawa ili pronalazak alternativnog rješenja. U suprotnom, Engleska će čitavo prvenstvo igrati na predvidljiv način, odnosno, sve prijetnje će njihovi protivnici očekivati s njhove desne strane.
Bezidejnost drugog poluvremena
Osim kvalitete posjeda, Englezima je pomogla i bezidejna Srbija. Činilo se kako su Englezi nakon prvih 20 minuta shvatili kako ih izbranici Dragana Stojkovića ne mogu ugroziti te se činilo kako su ušli u cruise control.
Konačna statistika pokazuje kako su Srbi imali više udaraca od Engleza, a isto tako i više udaraca u okvir. Netko tko nije gledao utakmicu zaključio bi kako je utakmica bila fifty-fifty. No, takvo nešto nije bio slučaj. Dovoljno je vidjeti statistiku ubačaja na utakmici. Srpska reprezentacija pokušala je čak 20 ubačaja u kazneni prostor, a samo su dva pronašla svoju metu. Niti jedan točan ubačaj nije donio veću opasnost za vrata Jordana Pickforda. Većina ih je završavala u prvom bloku, a ako bi prošlo prvi blok, Englezi bi lako otklonili situaciju zbog brojnosti u svom šesnaestercu.
Vratar Evertona u cijeloj utakmici trebao je imati jednu veću intervenciju, a čini se kako je i udarac Dušana Vlahovića izgledao opasnije samo zbog parade Pickforda. Naime, pokušaj napadača Juventusa moguće da bi završio i izvan okvira gola, a sigurno nije iziskivao onakvu paradu kakvu je izveo Pickford.
Osim ubačaja, Srbi su se fokusirali i na udarce iz daljine. Iz toga i proizlazi veći broj udaraca koje su imali “Orlovi”. Sve to pokazuje bezidejnost koju ima reprezentacija Srbije. To je ujedno i doprinijelo tome da Englezi drugo poluvrijeme odigraju u leru. Jedinu priliku imao je Kane nakon ubačaja Jarroda Bowena kada mu je Rajković uz pomoć grede obranio udarac.
Što to znači za nastavak prvenstva?
Nakon pobjede u prvoj utakmici, ova pobjeda Englezima vjerojatno osigurava prolazak u daljnju fazu natjecanja. U idućoj utakmici protiv Danske očekuje se nešto drugačija utakmica nego protiv Srbije, ali utakmica u kojoj je Englezima i bod dovoljan za prolazak u osminu finala.
Ne mogu Englezi vući prevelike zaključke iz ove utakmice. Kvalitetom su na znatno većoj razini nego što je to reprezentacija Srbije. Unatoč tome, sigurno ćemo u Engleskoj vidjeti natpise kako nogomet dolazi kući. Navijači “Tri lava” sigurno će imati svoje razloge za slavlje, ali trebaju tek naići na ozbiljnog protivnika koji će im potvrditi ili opovrgnuti njihova nadanja za osvajanje EURO-a.
U osmini finala pobjednik skupine C ide na jednog od trećeplasiranih iz skupina D, E, F te po svemu sudeći, Englezi ozbiljnijeg protivnika neće vidjeti do četvrtfinala u Düsseldorfu.
Srbe u drugom kolu očekuje najvažniji susret u skupini. Igraju sa Slovencima koji će na krilima dobre igre protiv Danaca sigurno misliti kako u ovoj utakmici imaju što tražiti.
Ni Slovenci stilski ne bi trebali ležati Srbima. Kao i Englezi, a i Danci, dobro brane ubačaje, a s Janom Oblakom na golu, dobro su pokriveni i na srpske pokušaje iz daljine. Srpska porozna obrana sigurno će dopustiti barem jednu priliku za Benjamina Šeška što bi moglo i biti dovoljno za pobjedu Slovenije.
Ako Srbi ne izbore pobjedu protiv Slovenije, teško će se moći nadati prolasku skupine. Prvenstvo je tek počelo, ali od svih ekipa koje su dosad nastupile, najmanje su pokazali Srbi i Škoti. Jedina je razlika što su Škoti u prvom kolu igrali protiv nabrijanih Nijemaca dok su Srbi igrali protiv pragmatične ekipe Garetha Southgatea.
