Premijerno izdanje teniskog turnira u Umagu osvojio je Goran Prpić. On je 1990. nakon tri seta svladao svog imenjaka Gorana Ivaniševića i tako postao prvi osvajač umaškog turnira.
Nakon toga godine su prolazile, odlični tenisači su dolazili u Umag koji bi na tih tjedan dana postao malo središte svjetskog tenisa. Od Thomasa Mustera do Stana Wawrinke pa naposlijetku Carlosa Alcaraza, redala su se velika imena u Umagu.
No, dugi niz godina jedna je činjenica dugo visila nad ovim turnirom. 20 godina nakon prvog finala Hrvat više nijednom nije uspio osvojiti titulu u Umagu. Ne samo to, nego nakon Prpića i Ivaniševića, više nijedan nije uspio doći niti do finala.
To je promijenio Marin Čilić koji je 2012. uspio vratiti umašku titulu u Hrvatsku. Čilić je te 2012. uspio ono što je teniska javnost u Hrvatskoj godinama iščekivala i nešto što Ivan Ljubičić, Goran Ivanišević i brojni drugi hrvatski tenisači nisu uspjeli.
Povratak titule u Umag
Godinu prije nego je vratio titulu u Umag, Čilić je također došao u Umag. Imperativ uoči turnira je bio jasan, postati prvi Hrvat nakon 21 godine s titulom u Umagu.
Krenulo je teško izborenom pobjedom u tri seta protiv Nizozemca Robina Haasea. Nakon izgubljenog prvog seta Čilić je skupio snage za preokret i prolazak u četvrtfinale.
Tamo je u sigurna dva seta svladao Andreasa Seppija, a u polufinalu je čekao još jedan Talijan Fabio Fognini. Čilić je ponovno odigrao sjajan meč i s dva puta po 6:2 postao prvi Hrvat u finalu nakon 21 godine. Ostao je samo jedan koračić.
U finalu je Čilić igrao protiv Aleksandra Dolgopolova. Ukrajinac je uoči finala bio najbolje rangirani tenisač bez titule te je kao i Čilić silno želio doći do titule u Umagu.
Nakon što je Dolgopolov dobio prvi set sa 6:4, Čilić uzvraća udarac. Ipak, u odlučujućem setu Dolgopolov sa 6:3 dolazi do svoje prve profesionalne titule. Nakon finala Čilić je imao samo jednu poruku za publiku: “Vraćam se iduće godine“.
U godini gdje se zbog Olimpijskih igara dolazak u Umag Čiliću nije previše isplatio, on je unatoč tome došao. Htio se odužiti publici titulom i u tome je uspio bez izgubljenog seta.
Put prema naslovu drugi nositelj Čilić započeo je protiv Nijemca Daniela Brandsa. Čilić se lako obračunao s Nijemcem i prepustio mu samo pet gemova. Ove godine nije bilo ranog stresa kao na prethodnom izdanju.
Uslijedilo je četvrtfinale gdje se Čilić još lakše obračunao s protivnikom. Nakon što je prvi set s Amerikancem Wayneom Odesnikom završio 6:4 za Čilića, u drugom setu Čilić protivniku nije dopustio niti gem i tako osigurao prolaz u polufinale. Tamo je čekao stari znanac, Dolgopolov.
Ukrajinac se vratio u Umag braniti titulu te je uoči turnira postavljen za trećeg nositelja. No, ni on nije pronašao odgovor za Čilića koji je nakon 7:5 u prvom setu u nastavku sa 6:2 otpuhao Dolgopolova kojem se tako osvetio za prošlogodišnji poraz u finalu.
U drugom polufinalu dogodilo se iznenađenje. Španjolac Marcel Granollers je nakon tri seta izbacio prvog nositelja i sunarodnjaka mu Fernanda Verdasca koji je uz Čilića bio glavni favorit turnira.
Uslijedilo je veliko finale u kojemu ovoga puta nije bilo prava na pogrešku. Čilić je u dva sigurna seta slavio protiv Granollersa i tako na oduševljenje publike napokon vratio titulu u Umag.
Čilić je i danas previše osporavan od strane javnosti, a tada je situacija bila utoliko lošija. Većina ljudi nije puno gledala njegove mečeve van Grand Slamova i turnira koji su se igrali u Hrvatskoj. Zato se o Čiliću stvorila slika igrača koji nikad ne pobjeđuje onda kada treba.
To se dodatno pogoršalo nakon što je izgubio finale Umaga. Čilić je prije toga dva puta osvajao titulu na već pomalo zaboravljenom turniru u Zagrebu, ali ono što su svi čekali je titula u Umagu.
Zbog toga je Čilić došao to ostvariti u godini u kojoj mu se to apsolutno nije isplatilo. Samo 15 dana nakon finala u Umagu Čilić je na wimbledonskoj travi imao meč prvog kola Olimpijskih igara protiv Jürgena Melzera.
No, Čilić je htio dokazati svima da će upravo on biti taj koji će vratiti titulu u Umag. Priča je to koja prati Čilića kroz cijelu profesionalnu karijeru i koja će ga izgleda pratiti do kraja.
Kao da uvijek mora nešto dokazati kako bi dobio odobrenje javnosti. Osvojiti Grand Slam, olimpijsku medalju, Masters 1000, doći u finale Wimbledona, dokazati da US Open nije bio slučajan te na kraju osvojiti titulu u Umagu.
Čilić je sve to uspio i dokazao svima koji ga i dalje osporavaju. U eri tri najveća tenisača ikad Čilić je ostavio trag i kao takav će zauvijek ostati upamćen kao jedan od najboljih hrvatskih tenisača svih vremena.
