Teško da postoji ijedna nogometna priča koja je toliko ujedinila neutralne navijače kao što je bila ona Leicestera 2016. Sezonu nakon što su se spasili ispadanja iz lige u zadnjih pet kola, Leicester je pružio nešto što se u ovo vrijeme čini nemogućim. U ligaškom sistemu okružen najbogatijom konkurencijom je uspio osvojiti naslov prvaka. S obzirom na sezonu ranije, na financije kluba, na snagu ostalih klubova u ligi, šanse za tako nešto su bile astronomske. No, dogodilo se. Najljepša priča modernog nogometa je ispričana, a Leicester je preko noći postao omiljeni klub ljubitelja nogometa diljem svijeta.
Era nakon naslova prvaka
Sezonu kasnije je Leicester završio na 12. mjestu. Claudio Ranieri nije uspio ekipu održati na istom nivou, no tada je već počelo i djelomično rasipanje momčadi. Prvi su otišli N’Golo Kante i Jeffrey Schlupp, sezonu kasnije kada su bili 9. na tablici je prodan Danny Drinkwater, dok je u sezoni 18/19 prodan i Riyad Mahrez. Te sezone je Leicester također bio deveti, a krajem nje je na klupu sjeo Brendan Rodgers, čovjek kojem je iskliznula titula prvaka s Liverpoolom.
Leicester je svo to vrijeme bio aktivan na tržištu. Prodaja ključnih igrača se pokušavala nadomjestiti pa je tako odmah u sezoni nakon one šampionske u klub stigao Wilfred Ndidi. Sezonu kasnije su došli Harry Maguire i Kelechi Iheanacho, a nakon njih i James Maddison, Ricardo Pereira, Danny Ward, Caglar Soyuncu. U prvoj punoj sezoni pod vodstvom Brendana Rodgersa, Leicester je završio na 5. mjestu. Te sezone je odrađen i posljednji dio slagalice kupovinom Yourija Tielemansa i prodajom Harrya Maguirea.
Rodgers je u toj sezoni imao bazu nekog novog Leicestera te je bilo potrebno znati osvježivati ekipu s tek par igrača na nekim pozicijama, ovisno o njihovoj formi i godinama te naravno o prodaji. Već je iduće sezone doveo Wesleya Fofanu kada je uvidio da ekipi nedostaje još jedan ozbiljan stoper, dok se prodaja lijevog beka Bena Chilwella iskompenzirala nekako kupovinom Timothya Castagnea, beka koji može igrati na obje strane.
Uslijedila je druga najbolja sezona u povijesti kluba. Rodgers je Leicesteru priskrbio prvo osvajanje FA kupa u povijesti, dok je u ligi završio na 5. mjestu sa samo jednim bodom iza 4., odnosno 2 boda iza 3. mjesta. Unatoč onom naslovu prvaka države, mnogi navijači Leicestera su tvrdili da je u toj sezoni ekipa igrala najbolji nogomet.
Problemi s ulaznim transferima
I dok smo nabrojali ključne akvizicije u građenju momčadi koja će u konačnici doći do tog naslova kupa i 5. mjesta u pretprošloj sezoni, Leicester je imao i nekoliko groznih ulaznih transfera. Ahmed Musa i Islam Slimani su plaćeni zajedno skoro 45 milijuna funti bez da su isporučili ono što se od njih očekivalo. Skoro 40 milijuna funti je plaćen dvojac središnjih veznih, Vicente Iborra i Adrien Silva. Bilo je tu još i hrpa transfera manjeg ili nepoznatog iznosa, od Filipa Benkovića i Rachida Ghezzala do Ayozea Pereza i Dennisa Praeta. Neki od tih transfera su procijenjeni i na 20 milijuna funti.
U prošloj sezoni je Leicester oduševio svih prijelaznim rokom. Patson Daka je bio vruća roba te su mnogi bili iznenađeni što je golgeter Salzburga odabrao baš Leicester. Isto vrijedi i za Boubakarya Soumarea koji je zapeo za oko mnogima u Lilleu. Na to se nadodao još i besplatni dolazak Ryana Bertranda te jeftina akvizicija Jannika Vestergaarda koji je bio solidan u Southamptonu. Leicester je završio na 8. mjestu, kako zbog ozljeda ključnih igrača, tako i zbog borbe u Europi gdje su došli do polufinala Konferencijske lige. Iako, tu su se pokazali i prvi problemi s adaptacijom novopridošlih igrača.
Sve ovo navedeno je dovelo do ove sezone u kojoj Leicester izgleda kao ozbiljan kandidat za ispadanje. I dok na prvu možda ne izgleda jasno zašto, očito je da su svi oni promašeni transferi kroz godine naštetili više klupskoj blagajni nego se čini. Leicester je nakon samog osvajanja lige uspješno funkcionirao na način skupe prodaje i dovođenja nekolicine igrača od kojih su neki bili pogodak. Najočitiji primjer toga je prva sezona nakon osvajanja naslova kada je umjesto Kantea stigao Ndidi koji je u idućim godinama bio najbolji oduzimač lopte u ligi, ako ne i Europi.
Domino efekt
Ako pročešljamo sezone, možemo vidjeti da u prošloj Leicester nije zabilježio niti jednu veliku prodaju kao što je to bilo u svim sezonama prije, do one šampionske. Bilo je to dovoljno da početkom ove sezone uprava zabrani Rodgersu pojačanja koja je navodno htio (kupovina Ademole Lookmana kao najistaknutiji primjer), iako je Wesley Fofana prodan u Chelsea za nekih 75 milijuna funti. Klub se počeo opravdano brinuti o financijskoj stabilnosti, Rodgers je po prvi puta ušao u spor s upravom, a onda su uslijedili i drugi problemi.
Fofana nije bio jedini igrač koji je imao ponudu nekog kluba. Tielemans, Castagne, Maddison, Soyuncu, Barnes, Vestergaard su redom igrači za koje je postojala neka ponuda koju je klub u konačnici odbio jer je htio više novaca. Klub je mogao zaraditi 50 do 60 milijuna funti na prodaji Tielemansa i Soyuncu, no to nije bilo dovoljno. Kupci su odustali, igrači su postali nezadovoljni jer su htjeli otići u drugi klub, a u konačnici će klub biti na gubitku jer za nešto više od 2 mjeseca oboje mogu besplatno otići iz kluba.
Uvukao se strašan nemir u sve pore momčadi, a najbolji primjer je upravo onaj Vestergaarda. Fulham je nudio 10 milijuna funti koje je Leicester odbio. Leicester ne samo da je odbio novac, nego je nakon toga Vestergaarda bacio u rezervnu ekipu jer je ovaj javno osudio rad uprave. Klub je tako ostao i bez novaca i bez usluge igrača.
Od ključnih igrača u samoj hijerarhiji ostali su Jamie Vardy, Marc Albrighton i Jonny Evans. Niti njima sigurno nije bilo lako gledati kako njihov dugogodišnji suigrač Kasper Schmeichel odlazi za sitniš u Nicu samo da bi se pokrile plaće igračima koji niti ne žele biti u klubu. Njihov utjecaj kopni, a Rodgersu je ostalo u ovoj sezoni voditi moralno raštimanu vojsku u kojoj više od pola članova uopće ne razmišlja o dobrobiti kluba.
Zamjena trenera koja na prvu ne oduševljava
Rodgers se u konačnici u toj priči pogubio. Taktičke rošade pri kojima nije bilo šanse pogoditi kojih 11 igrača će istrčati u idućoj utakmici nisu polučile uspjeh pa se klub stromglavio na dno tablice. Igrače poput Soyuncua i Tielemansa ne mora biti briga za to jer oni klub mogu besplatno napustiti na kraju sezone, a znaju da će zainteresiranih za njihove usluge biti.
Otkaz Rodgersu je bio očekivan. Iako se možda iz priče da zaključiti kako nije on toliko kriv, njegova krivica je ipak dovoljna da zavrijedi otkaz. U Engleskoj su za njega najčešće tvrdili kako je sjajan motivator te da jako dobro zna s ljudima, a upravo je u tom segmentu ove sezone zakazao. Kada na to pridodamo izgubljenost u filozofiji igre, rezultat je ovaj koji smo dobili.
Leicester u spas sezone kreće s novim trenerom, no dojam je da se radi o potpuno krivom rješenju. Dean Smith je radio solidan posao u Walsallu, Brentfordu te Aston Villu. Villu je vratio iz statusa drugoligaša u Premiership te ih je stabilizirao kao solidan klub. Međutim, Smith je poznat kao trener kojeg zapošljavaju klubovi koji pripremaju dugotrajni projekt, ne kao oni kojima treba spas u zadnjim kolima prvenstva.
Kada ima financijsku potporu uprave te prave ljude u odjelu za dovođenje i skauting igrača, Smith može napraviti dobar rezultat. No, kada je suočen s pritiskom pri kojem se traži rezultat istog trena, kao što je situacija sada u Leicesteru, Smith se ne doima kao rješenje. Pozitivna stvar je što s njime dolazi i John Terry čiji je rad u sezoni 20/21 Villu pretvorio u 7. najbolju obranu lige, no pitanje je koliko i on može učiniti u ovako malo vremena.
Oduzimanje sretnog završetka
Leicester je nažalost okružen svim predispozicijama za ispadanje iz lige. Postoji još nekoliko klubova koji su također ozbiljni kandidati za selidbu u Championship, međutim njihovo ispadanje ne bi ni približno odjeknulo kao ono Leicestera. Jamie Vardy je ipak zaslužio kraj karijere dočekati u ligi u kojoj je osvojio naslov prvaka i postao kultna figura engleskog nogometa za sva vremena.
