Hrvatska je u polufinalu Svjetskog prvenstva u rukometu. Rečenica je to koju nismo imali prilike izreći punih osam godina. Ali da, naši su rukometaši u trileru četvrtfinala pobijedili Mađarsku s 31:30 i plasirali se u svoju sedmu poluzavršnicu na svjetskim smotrama.
Pet i pol minuta prije kraja na semaforu je stajalo 26:30 u korist mađarske momčadi. Nade navijača u povijesni rezultat splasnule su, Arena je pomalo utihnula, Mađari su praktički već započeli slavlje. Tada je na hrvatska vrata stao Ivan Pešić, skupio tri ključne obrane i napunio svoje suigrače potrebnim samopouzdanjem za nevjerojatnu završnicu. Za Hrvatsku su redom zabijali Mario Šoštarić, Zvonimir Srna, Ivan Martinović, Filip Glavaš i, konačno, sa zvukom sirene Marin Šipić. Bila je to jedna od najluđih utakmica naše reprezentacije koja će se zasigurno još dugo prepričavati.
Dobar početak, crna rupa i ponovni povratak
Hrvatska je dobro krenula u susret. Obrana je bila čvrsta i agresivna, a u napadu su naši rukometaši pronalazili rješenja. U osmoj minuti Tin Lučin zabio je za 4:2 i činilo se kako je Hrvatska u naletu kao protiv Islanda. Međutim, Mađarska je odgovorila s tri pogotka u nizu i povela prvi put na utakmici (4:5). Vratar Laszlo Bartucz djelovao je neprobojno za naše šutove, u napadu su nam „prodavali“ cepeline, a novom 5:1 serijom otišli su na najvećih +4 (6:10).
Podsjetile su te minute na dvoboj ovih dviju reprezentacija na Svjetskom prvenstvu 2017. godine kada ih je ždrijeb spojio u grupnoj fazi. Tada je Hrvatska gubila četiri razlika pa uspjela poravnati do kraja poluvremena.
Takav se rasplet događaja očekivao i jučer, a tako je i krenulo. Hrvatska se uspjela stabilizirati i na krilima individualnih rješenja Zvonimira Srne prepolovila zaostatak nakon tri i pol minute (10:12). Sjajnu rolu u tim je trenucima pružio i Filip Glavaš koji je u situaciji pet protiv sedam dvaput pogodio na prazna vrata i doveo svoju momčad na samo jedan pogodak zaostatka (12:13). Do odlaska na predah Hrvatska je povela u 29. minuti prolaskom Tina Lučina (16:15), no Mađari su u idućem napadu izjednačili na 16:16 preko Zorana Ilića, što je bio i rezultat na odmoru.
Nevjerojatni karakter
U nastavku je Hrvatska pokazala iznimni karakter i nevjerojatnu mentalnu snagu. U tri je navrata morala stizati mađarsku prednost, a kad se pet minuta prije kraja to činilo nedostižnim, Hrvatska je tek tada pokazala kako je itekako spremna i zrela za polufinale. U prvom valu Mađarska je pobjegla na +2 (17:19). Naši su reprezentativci to ubrzo anulirali, a istaknuo se vratar Dominik Kuzmanović koji je u jednoj sekvenci ubilježio dvije povezane obrane i preko cijelog terena zabio na prazan gol (20:19).
Mađarska se s četiri gola u nizu sredinom drugog dijela ponovno odmaknula (21:24), ali Marin Jelinić s dva brza zgoditka i Mateo Maraš bombom izvana vratili su Hrvatsku u igru (24:24). Mađare je, međutim, u tim minutama gurao golman Bartucz, sudačke odluke počele su se sve oštrije propitkivati, a Mađarska je serijom 6:2 otišla na 26:30 pet i pol minuta prije kraja. San o polufinalu bio je daleko.
No, Hrvatska se po tko zna koji puta u čitavoj utakmici vratila u rezultatski egal. Mađarska se prednost postepeno topila, presudna uloga pripala je raspoloženom Pešiću, a Šipić je s istekom vremena poslao Hrvatsku u polufinale. Fešta je mogla početi.
Unatoč dobroj obrani, Mađari su imali odgovore
Hrvatska je dvoboj započela u 5-1 obrani. Ulogu „jedinice“ opet je preuzeo Marko Mamić koji s Leonom Šušnjom čini sredinu hrvatske obrane. U tijeku suparničkog napada, naši su se reprezentativci znali spustiti i u 6-0 liniju, no prvih 20-ak minuta primarna je bila zona 5-1. Iako smo počeli agresivno i pokretljivo i tjerali Mađare na vanjski šut koji je završavao u bloku, promašajem ili intervencijom Kuzmanovića, mađarski su igrači brzo pronašli rješenje za našu obranu.
Općenito, ključ mađarskog napada u većini akciji jest pivot Bence Bánhidi na kojeg Mađari proigravaju puno lopti, koji se sjajno gradi, a nerijetko zarađuje sedmerce i isključenja protivnika. Hrvatska je upravo to iskusila jučer. Bánhidi je u 5-1 postavci Hrvatske radio blok na Mamiću kojim je omogućio prolaz srednjem vanjsku. Srednji bek navukao je našu obranu na jednu stranu, dok se s druge iza leđa naših halfova prišuljao pripadajući vanjski i cepelinom atraktivno završio akciju. Mađarska je u prvih 20 minuta odigrala tri takva cepelina.
Također, česti odgovor na 5-1 obranu Mađari su imali u širokom postavljanju vanjske linije čime su dodatno rastegnuli našu plitko postavljenu zonu. To im je stvaralo situacije jedan na jedan koje odgovaraju igračima poput Máté Lékaija i Gerga Fazekasa. Oni su u tom periodu također sudjelovali s tri pogotka.
Oko 20. minute, hrvatski izbornik Dagur Sigurðsson odlučio je vratiti 6-0 zonu. Hrvatska je u tim trenucima izgledala puno bolje. Mađari su u napadu bezidejno kružili, igru na pivota nisu imali, a čak i u situacijama sedam na šest nisu uspjeli konkretnije napasti. Usprkos činjenici da je Hrvatska Bánhidiju dopustila tek jedan pogodak iz tri pokušaja, stasiti pivot iznudio je nekoliko sedmeraca i isključenja naših igrača pa je Hrvatska u drugom poluvremenu provela s igračem manje više od četvrtine vremena. Mađarska je u nastavku zabila četiri sedmerca, a vanjskim šutom pronašli su put do pet svojih pogodaka.
Posljednjih pet minuta Hrvatska je započela s igračem manje. U tim se trenucima istaknuo Pešić obranom udarca izvana, kao i zicera Bánhidiju. Vraćanjem isključenog igrača, naši su se reprezentativci vratili u 5-1 zonu poremetivši dotadašnju mađarsku strukturu na 6-0 obranu. Mađari su djelovali pogubljeno i bezidejno. Pokušavali su uspostaviti ravnotežu vanjskim šutom, no nerazrađeno i bezuspješno. Zasigurno jedna od boljih Sigurðssonovih odluka.
Sumarno, Mađari su dobro odgovorili na postavljenu obranu Hrvatske u 5-1, ali i u 6-0 varijanti. Iskoristili su svoje prednosti u rosteru, osobito u Bánhidiju. Iako se Hrvatska dobro nosila s mađarskom ofenzivom, nedostajalo je više agresive u borbi s pivotom (ionako smo dobili i previše isključenja), kao i vratarski doprinos na kojeg smo navikli u proteklim utakmicama.
U napadu na individualnu kvalitetu
Sigurðssonovi su se izabranici mučili u napadu. Uz podosta nervoze u prvom dijelu i previše izgubljenih posjeda, Hrvatska je sumanuto forsirala šutove, bez prave razrađene akcije. U prvih 30 minuta, Hrvatsku je spašavala individualna kvaliteta Srne i Lučina, kao i nevjerojatni Glavaš koji je, uz dva gola na prazna vrata s igračem manje, sjajnom solo akcijom podigao Arenu na noge.
Iako je Hrvatsku krasio vanjski šut na ovom prvenstvu, jučer jednostavno nije išlo. Naši su igrači uputili 19 takvih udaraca, a zabili svega sedam, što daje tek 37 posto realizacije. Pripomogla je tome, zasigurno, i visoka mađarska sredina koja je dobro postavljala blok i olakšala svom vrataru. Ipak, uz poneku inspiraciju Martinovića, Maraša ili Srne, Hrvatska je dolazila i do takvih zgoditaka. Posebno je upečatljiv bio pogodak izvana Martinovića za 29:30 tri minute prije isteka vremena. Desni vanjski je do tada imao 3/9, ali preuzeo je odgovornost i potegnuo 101km/h za smanjenje mađarske prednosti.
Osobito dopadljiva bila je igra Hrvatske na crtu. Mađarska je igrala 6-0 obranu, a u svojim visokim izlascima na naše igrače, ostavljali su nekolicinu prostoru iza linije. Taj je prostor iskoristio Šipić koji je s dva takva gola krenuo u susret. Opisanu zonu iza Mađaru iskorištavala su i hrvatska krila koja su utrčavala na tzv. „drugog pivota“ i iskoristila zicer situacije.
Hrvatska je kroz susret zabila šest golova iz sličnih akcija, a, između ostalog, na taj je način Šipić zabio i pobjednički pogodak. Srna je povukao sa svoje polovice, ugledao usamljenog Šipića na crti, proigrao ga, a precizni pivot naše reprezentacije nije propustio zakazati još jednu ludnicu u zagrebačkoj Areni.
Francuska pa put u Oslo
Jedno je jasno. Hrvatska će turnir završiti u Oslu. Pobijedi li ili izgubi u polufinalu protiv Francuske, u norveškoj je prijestolnici zakazano i finale, i dvoboj za broncu. Naši su rukometaši posljednji put pobijedili Francuze na velikim natjecanjima prije šest godina. Igralo se Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, a Francuska im je bila zadnji protivnik u drugoj rundi. Pošto je Hrvatska s turnira ispala već ranije, u taj je susret ušla rasterećeno i slavila s 23:20.
Jedno je jasno, Hrvatska će u četvrtak posljednji put gledati kapetana Domagoja Duvnjaka na domaćem terenu. Euforija se vratila, rukometna groznica ponovno trese Hrvatsku, a siguran sam da svi žele Duvnjaku samo jedno što mu nedostaje s reprezentacijom. Vrijeme je da se s Francuzima podmire neki stari računi.