Dinamo je u polufinalu Kupa drugi puta u nekoliko dana svladao Hajduk. Rezultat je ponovno bio 1:0, ali je dojam nakon utakmice puno drugačiji nego nakon susreta u prvenstvu. Dok je nakon prvenstvenog dvoboja ostao dojam kako je Dinamo ”ukrao” pobjedu, u Kupu Hajduk može biti zadovoljan što je poražen samo s jednim golom razlike.
Zbog scena nakon utakmice, odvijanja na terenu su pala u drugi plan. No, ono što je Dinamo pokazao na Poljudu konkurira za najbolju utakmicu u eri Sergeja Jakirovića. To se pogotovo odnosi na prvih 45 minuta kada je Dinamo mogao do kraja napuniti mrežu Splićanima. Hajduk je spašen lošom završnicom Dinamovih igrača i sjajnim Ivanom Lučićem na golu.
Jakirović je nakon pobjede u prvenstvu izjavio da će “u Kupu njegova momčad morati odigrati puno bolju utakmicu ukoliko žele prolaz u finale”. Ne čudi stoga što se unatoč pobjedi u prvenstvu, strateg Dinama odlučio za čak četiri promjene u sastavu.
U obrambenoj liniji je umjesto ozlijeđenog Maximea Bernauera, na poziciji lijevog stopera osvanuo Mauro Perković, dok je ostatak obrane bio identičan. Arijana Ademija je zamijenio Petar Sučić, a umjesto nevidljivog Takura Kaneka na poziciji krila osvanuo je Dario Špikić. Ipak, najveće iznenađenje u sastavu bio je Sandro Kulenović koji je zaigrao umjesto Arbera Hoxhe.
Naizgled čudan odabir, pokazao se kao puni pogodak. Izuzev pogotka za pobjedu, Kulenović je Dinamu svojim prisustvom u napadačkom dijelu oslobodio Brunu Petkovića, dok je u obrani također bio i više nego koristan u prvoj fazi presinga.
Dodavanjem Kulenovića, Jakirović je omogućio Petkoviću da radi ono što najviše voli, spušta se po loptu. S Kulenovićem u vrhu napada, Dinamo nije ostajao bez mete kada bi se Petković spustio, a Hajduk na to nije imao odgovor. Sličnog razmišljanja bio je i Mislav Karoglan koji je nakon utakmice otvoreno rekao da ih je Dinamo iznenadio sastavom.
Hajduk je isto napravio četiri promjene u odnosu na ogled u Supersport HNL-u. Na lijevom beku je umjesto Ismaela Dialla igrao mladi Šimun Hrgović, dok su najveće promjene došle prema naprijed. Umjesto Rokasa Pukštasa i Emira Sahitija, zaigrali su Yassine Benrahou i Josip Brekalo, a ozlijeđenog Livaju zamijenio je Nikola Kalinić.
Navijački puk je očekivao Leona Dajakua, koji je ove sezone sjajno koristio malu minutažu, od prve minute, no njega je s utakmice udaljila ozljeda zadnje lože. Hajduk je grozno izgledao u prvih 45 minuta te nisu pronalazili načina kako zaprijetiti Dinamu.
Van samih taktičkih postavki, kojih se tek treba dotaknuti, igrači Hajduka su neobjašnjivo puno griješili u predaji lopte kada na njima nije bilo pritiska. Nakon ove dvije utakmice je postalo očito, da je osim igračkih limita ove momčadi, puno veći problem u psihološkom aspektu.
Ova momčad Hajduka možda nije kvalitetna onoliko koliko su to za nju govorili nakon serije dobrih rezultata, ali je puno bolja od onoga što su pokazali u prvih 45 minuta polufinala Kupa. Nije Hajduk početkom sezone i početkom Karoglanovog mandata igrao puno bolje, ali su rezultati bili tu i neki očiti problemi u igri su stavljani pod tepih. Sada kada se zaredalo s nizom loših rezultata, narativ je kako su svi igrači loši, uključujući i trenera. Istina je uvijek negdje u sredini.
No, vratimo se na samu utakmicu. Jakirović nije Karoglana iznenadio samo sastavom, već i postavkom igre. Strateg Dinama se odlučio za asimetričnu formaciju gdje krila praktički nije bilo. Uz to, odabirom igrača koji mogu igrati više pozicija, omogućio je konstantno mijenjanje pozicija tijekom napada. U tom mijenjanju pozicija, obrana Hajduka bi se često izgubila.
Tako bi istovremeno Perković otišao na beka, Pierre-Gabriel na krilo, a Ristovski bi se vratio na stopera. Baturina bi se zabio u sredinu, Sučić bi otišao na krilo, a Petković bi se vratio iza. Takve rotacije bile su previše za Hajdukove igrače koji se nisu snalazili. Ostavljalo je to puno prostora za Zagrepčane, a samim time je Dinamo imao puno prilika za zabijanje pogotka.
Tu još jednom treba istaknuti Lučića koji je zamijenio ozlijeđenog Lovru Kalinića i svojim obranama spasio svoju momčad. Nakon utakmice je obznanio kako ima ozlijeđen meniskus koljena i da će morati na operaciju. Onakva predstava s ozlijeđenim koljenom je dokazala svima koji su nakon nekoliko lošijih reakcija sumnjali u njega da je trenutno uvjerljivo najbolji golman Hajduka.
Nakon utakmice Jakirović je na konferenciji za novinare rekao da je postavka s Kulenovićem bila samo za utakmicu Kupa. Ona dakle nije dugoročno rješenje, ali je Jakiroviću ponovno kupila povjerenje navijača koji su često zazivali njegovu smjenu.
Još je jednom pokazao da je majstor pripreme utakmica u “kup sistemu”. Pokazao je to i u Konferencijskoj ligi gdje mu je najveća mrlja gostovanje kod PAOK-a u Solunu. Dinamo je na pobjedu na Poljudu čekao gotovo četiri godine, a Jakirović je s dvije pobjede u kratkom roku uvjerio javnost da je trener za Dinamo.
S druge strane, Karoglan iz utakmice u utakmicu sve više gubi podršku javnosti. Jutro nakon utakmice Kupa je podnio ostavku, koju predsjednik Lukša Jakobušić nije prihvatio. Osam kola do kraja sezone, Hajduk je u teškoj situaciji iz koje postoji samo jedan izlaz – pobjeda na Rujevici.
Sama pobjeda ne garantira ništa, ali bi omogućila Hajduku da ostane u kakvoj-takvoj utrci za naslov. Eventualni poraz bi značio da bi zadnjih sedam utakmica Hajduka bilo gotovo beznačajno. Hajduk trenutno izgleda kao razbijena vojska i to je jedina stvar koja se može promijeniti do nedjelje i utakmice s Rijekom. Problemi u igri su isti kroz cijelu 2024. i sada je kasno za promijeniti ih.
Ono što se može promijeniti je psihološki moment koji je trenutno na dnu. Može li trener koji je ponudio ostavku to promijeniti, ostaje za vidjeti, ali jedno je sigurno. Hajduk je nakon dugo vremena dočekao drugi dio sezone s raspletom u svojim rukama.
Bili su jesenski prvaci i jedini su uoči nastavka sezone u potpunosti kontrolirali svoju sudbinu. Krivicom sviju u klubu od predsjednika, preko sportskog direktora i trenera, Hajduk nije u najbitniju polusezonu u zadnjih 20-ak godina ušao spreman i za to mogu kriviti jedino sebe. A nekad je upravo to najteže…
