Victor Osimhen je nekidan predstavljen kao novo pojačanje Galatasaraya gdje su ga navijači oduševljeno dočekali u tri ujutro na zračnoj luci. Koliko su bili zaluđeni njegovim dolaskom, dovoljno govori da su neki televizijski novinari naklonjeni aktualnom turskom prvaku u kasnijim emisijama nosili Osimhenovu karakterističnu zaštitnu masku.
Nije ni čudo da su svi ludi za Osimhenom. On je vjerojatno najveća zvijezda ikad koja je u naponu svoje snage otišla tamo još od ikonskog Brazilca Márija Jardela. Prema Transfermarktu, procijenjen je na astronomskih sto milijuna eura, dok drugi igrač lige Sofyan Amrabat vrijedi tek 22 milijuna, a iza Osimhena je u Galatasarayu najvrjedniji Barış Alper Yılmaz (20 milijuna). Dominik Livaković je, primjerice, 21. igrač lige s cifrom od 11 milijuna eura.
Od još nekih poznatijih igrača tu su Youssef En-Nesyri, Allan Saint-Maximin, Mauro Icardi i Fred. Redom svi igrači koji su u ligama Petice dosegli relativno visoki nivo, ali zbog određene mane ili godina nisu više mogli dobiti plaće koje bi zadovoljile njihov apetit. Osimhenova je priča slična, ali razlikuje se u nekoliko bitnih faktora.
De Laurentiisova najveća pogreška
Nakon što je postigao ukupno 48 golova u posljednje dvije sezone, Napoli i Osimhen dogovorili su se da je najbolji korak dalje Nigerijčeva prodaja. Za ponajboljeg napadača Europe na prvu nije nedostajalo zainteresiranih, ali Napolijeva cijena od 125 milijuna eura, što je bila njegova otkupna klauzula, odbila je sve. Navodno su od pregovora odustali Arsenal, Paris Saint-Germain pa čak i arapski Al-Hilal.
Vlasnik Napolija Aurelio De Laurentiis brzo je shvatio kako će tim putem ostati bez svote novca koju nije uspio dobiti još od Gonzala Higuaina i njegova prelaska u Juventus. Potencijalni Osimhenov ostanak bio je problematičan pogotovo kada se uzme u obzir da je Napoli za Osimhena Lilleu isplatio 77,5 milijuna eura, inače daleko najveći iznos u klupskoj povijesti (Hirving Lozano, koji je koštao 45 milijuna, je drugi).
U takvim se okolnostima De Laurentiis dogovorio s Chelseajem i na Osimhenu je bilo da realizira transfer. Jedini je problem bio što je Chelsea već ranije ispraznio svoj budžet za plaće dovođenjem svakog drugog igrača slobodnog na tržištu mlađeg od 23 godine. Priložena tablica prikazuje plaće svih nogometaša Chelseaja na trenutnom rosteru. S daleko najvećom plaćom prednjači Reece James (15,26 milijuna eura godišnje), zatim idu Ben Chilwell i Cole Palmer s po 12, a čak se i Marc Cucurella uspio ugurati na listu igrača plaćenih iznad deset milijuna eura, koliko je iznosila Osimhenova plaća u Napoliju.
U konačnici Chelsea je odbio učiniti 25-godišnjaka najplaćenijim igračem u klubu, a Osimhenu je poslije kraja prijelaznog roka u ligama Petice preostalo potražiti novi angažman na nogometno opskurnijim destinacijama. Napoli mu je otvoreno poručio da nije dobrodošao nazad u svlačionicu jer su ga već bili zamijenili Romeluom Lukakuom kojeg su platili 30 miliijuna eura (osmi najskuplji dolazak u povijesti). Tako je u priču ušao Galatasaray koji ga je doveo na posudbu bez mogućnosti otkupa zauzvrat za pokrivanje devet milijuna eura njegove plaće.
Tim su raspletom najviše izgubili Napoli i Osimhen. Chelsea neće previše patiti jer imaju Nicolasa Jacksona, koji možda nije devetka Osimhenova kalibra, ali je itekako iznadprosječan napadač za Premier ligu. Svakako ovo bi im trebalo biti dobro upozorenje za budućnost ako nastave ovako rastrošno nuditi ugovore daleko veće od onoga na što su novopridošlice navikle u bivšim klubovima.
Što se tiče Napolija, De Laurentiis će si čupati kosu zbog odbijenih ponuda PSG-a i saudijske lige koji su bili voljni prihvatiti igračeve uvjete. Osimhen je na račun odlaska u Galatasaray od kluba izvojevao smanjenu otkupnu klauzulu na samo 75 milijuna eura, što je 2,5 milijuna manje od cijene s početka teksta koju je Napoli platio prije četiri godine. Time je zagarantirano da Napoli neće zaraditi na Osimhenu, već završiti u debelom minusu ako se obračuna i plaća koju je primao sve ove četiri godine.
S igračeve strane, ni on neće biti pretjerano zadovoljan igrajući u Turskoj s nepunih 26 godina. Čim je propao posao s Chelseajem uručio je otkaz svome agentu, no ne zato što je ovaj tražio sumanute svote novca, nego jer nije shvatio da je Osimhenu prelazak u renomiraniji klub ipak nešto važniji od pokoje nule na papiru.
Jedini Haalandov rival
Iako je prošle godine zabio “samo” 15 golova u Serie A, devet manje od lani kada je bio najbolji strijelac iste, Osimhen zapravo nije bio ništa lošiji igrač. Kao što je vidljivo iz grafova za sezone 2022./23. i 2023./24. jedino što se značajno promijenilo jest volumen udaraca koje je Osimhen dobivao.
Čak i uz Napolijev pad s prvog na deseto mjesto, kreacija se u biti poboljšala. Bivši talijanski prvak ostvario je najbolje rezultate i u ukupnom broju udaraca, ali i u ukupnom stvorenom xG-u. Osimhena su suigrači samo rjeđe upošljavali što podržava i statistički podatak manje primljenih progresivnih dodavanja (6,45 naspram 6,88 po 90 minuta).
No realizacija nije ono što Osimhena izdvaja od drugih. To su njegove fizikalije ukombinirane s nevjerojatno kompletnom igrom. U duelu mu je od napadača ravan jedino Erling Haaland, ali za razliku od devetke Manchester Cityja Osimhen nije dominantan zahvaljujući svojoj surovoj snazi, koju dakako posjeduje, nego zbog svoje brzine. Upravo su mu dugačke noge i popratna eksplozivnost najjače oružje, što je fascinirajuće s obzirom na to da je visok 186 centimetara.
Kada se na sve to doda i sjajno razumijevanje igre, odmjerena dodavanja u ulozi mantinele, onda se dobije igrač koji bez problema može napasti Haalandov status nedodirljivosti u vidu najbolje devetke Europe. Norvežanin je postao poznat po svojoj slaboj uključenosti u igri, ali Osimhen nema takva ograničenja. Uz voljni moment može biti i više nego koristan u presingu, a ni kreacija za druge mu nije slaba strana. Takav igrač nema što raditi izvan najjačih svjetskih klubova.
Sezona u Galatasarayu korak je unazad u njegovoj karijeri, koji si je i sam djelomično priuštio na račun krivo posloženih prioriteta, ali u slučaju da pronađe sredinu, gdje bi se mogao isključivo fokusirati na nogomet, nema sumnje da bi u očima šire javnosti vrlo brzo zadobio status nogometnog majstora.
Prema nekim izvorima postoji mogućnost da Osimhen odmah u zimskom prijelaznom roku napusti Tursku i napokon prijeđe u ambiciozniji klub u europskim okvirima. No kada se to i ne bi dogodilo, Osimhen je toliko dobar da bi za njega vrijedilo izdvojiti 90 minuta za pogledati koju utakmicu turskog prvenstva.
