Početkom ožujka 2020. svijet je poharala pandemija. Zatvarale su se škole, granice, svi smo ostajali doma i svijet je naprosto stao. Tako je stala i sezona 2. HNL u kojoj je Šibenik suvereno koračao prema naslovu. U trenutku kada je prvenstvo zaustavljeno Šibenik je imao osam bodova prednosti nad prvim pratiteljima Orijentom i Croatiom iz Zmijavaca.
Zadnje utakmice su odigrane 8.3.2020. i nije se znalo hoće li pandemija upropastiti šibenske prvoligaške ambicije. Nakon tri mjeseca strepnje HNS je u lipnju donio odluku kojom je proglasio Šibenik prvakom i tako ih vratio u prvu ligu po prvi puta od sezone 2011/2012. Tri sezone kasnije Šibenčani su na posljednjem mjestu i vraćaju se u drugi rang.
Šibenik(s) i neočekivana smjena
Momčad Damira Čanadija je dobro ušla u sezonu te su u prvih deset kola skupili isto toliko bodova. Nije to bila blistava igra, ali to se od ove ekipe teško moglo i očekivati. Snažna momčadska igra, brza tranzicija i čvrsta obrana postali su zaštitni znakovi Šibenika koji nije puno pobjeđivao, no nisu ni gubili pa su u deset kola imali jednu pobjedu, dva poraza i čak sedam neriješenih rezultata.
Šibenik je u tom trenutku imao konture ekipe koja će na svoj, oku ne toliko ugodan, način skupiti dovoljno bodova za mirno krstarenje sredinom prvoligaškog oceana. Upravo zato je cijela HNL javnost ostala u čudu kada je Šibenik objavio kako je odlučio prekinuti suradnju s Damirom Čanadijem na čije mjesto je došao Mario Cvitanović.
Pod njegovim vodstvom Šibenik nije ostvario nijednu pobjedu te su ostvarili samo tri boda u devet utakmica. Osim lošeg niza rezultata, u oko je upadala i bezidejna igra. S obzirom da je razlog otkaza Čanadiju bila “neatraktivna igra” odabir novog trenera se nije pokazao kao dobitan potez.
Dolaskom novog vlasnika, shvaćena je greška prethodnog i nakon poraza od Rijeke na Šubićevcu smijenjen je Cvitanović, a na njegovu poziciju je vraćen Čanadi. Već u idućem kolu Šibenik je razbio Goricu 0:3 i sa sedam bodova prednosti činilo se kako je osiguran ostanak u ligi.
Kada je u 22. kolu Šibenik odnio pobjedu u Koprivnici, a Gorica je poražena na Poljudu prednost je narasla na deset bodova. S obzirom da je tadašnji fenjeraš osvojio devet bodova u 22. kola, nitko nije ni razmišljao o potencijalnom ispadanju iz lige.
Kup je naš
Tada lagodna situacija u prvenstvu stavila je fokus igrača i navijača Šibenika na kup u kojemu se s malo sreće u ždrijebu otvorila prilika za dobar rezultat. Ne čudi stoga što su navijači većinu prvenstvenih utakmica proveli skandirajući “Kup je naš!”
Put Šibenika u kupu krenuo je u Poreču gdje su uz puno muke svladali člana 2. NL Jadran. Gol za 1:2 postigao je Ivan Delić u 71. minuti. U osmini finala na Šubićevac je došla Gorica koja u tom trenutku nije izgledala kao ozbiljna momčad te je Šibenik rutinski prošao u četvrtfinale.
Tada su Šibenčane pomazile kuglice koje su im dodijelile gostovanje kod drugoligaša BSK-a iz Bijelog Brda. Umjetna trava u Bijelom Brdu je uvijek nezgodna, ali kada su u ždrijebu Dinamo, Hajduk i Osijek, BSK je sasvim solidan ždrijeb.
Nakon što se to gostovanje apsolviralo uslijedila je prekretnica sezone, odnosno polufinale protiv Dinama. U filmskom scenariju, golom igrača Dinama na posudbi Duje Čopa u 93. minuti Šibenik je izbacio Dinamo i prošao u prvo finale kupa nakon 13 godina, a drugo ukupno.
Nitko tada nije ni slutio da će upravo ta utakmica označiti prekretnicu sezone za obje ekipe. Za Šibenik je sezona nakon toga otišla nizbrdo, dok je Dinamo prekinuo suradnju s Antom Čačićem umjesto kojeg je došao Igor Bišćan koji je suvereno potvrdio naslov prvaka.
Povjerenje je dobro, kontrola je bolja
Prolaz u kupu u kombinaciji s velikom bodovnom prednosti ispred Gorice, kao da je dao igračima Šibenika lažni osjećaj sigurnosti. Fokus je bio na finalu, a za ostanak se mislilo da će se on već nekako osigurati. Kako su se samo prevarili.
Šibenik je od velike pobjede nad Dinamom odigrao osam prvenstvenih utakmica. U tom razdoblju su upisali sedam poraza i tek jednu pobjedu nad Slaven Belupom. Ono što još više upada u oči je sama igra koja uopće ne liči na ono što je Šibenik pokazivao kroz sezonu.
Od čvrste obrane koja prima 0-1 gol po utakmici, došli su do stadija gdje primaju 13 golova u četiri utakmice. Čak ni igrači zadnjih nekoliko kola nisu izgledali kao da vjeruju u ostanak u ligi, što se dodatno pogoršalo nakon domaćeg 0:4 poraza od Gorice.
Unatoč očajnoj formi u zadnjem krugu prvenstva, treba biti pošten i reći da Šibenik ne osvaja puno manje bodova nego kroz sezonu. Nakon upisanih 19 bodova u 22 kola, Šibenčani su upisali osam bodova u idućih 13 kola što i nije prevelika razlika.
Ono što se promijenilo je Gorica koja je krenula nemilosrdno skupljati bodove i topiti prednost koju je na kraju i otopila. Šibenčani su prestali igrati nakon izbacivanja Dinama što im se itekako obilo u glavu, a sada i u kupu imaju manje šanse nego što bi imali da se utakmica igrala prije nekoliko mjeseci.
Šibenik u susret finala s Hajdukom ulazi kao najveći autsajder otkad se finala ponovno igraju na jednu utakmicu. Teško je uopće zamisliti scenarij u kojem Šibenčani u srijedu negdje iza 21 sat dižu Rabuzinovo sunce na Rujevici.
Na kraju balade to je ipak nogomet i veća čuda su se događala. Teško je zamisliti kako će Šibenik uspjeti izvesti nemoguće i u stilu Wigan Athletica osvojiti kup nakon ispadanja. Ipak, igrači imaju 90 minuta da unatoč ispadanju ostanu zlatnim slovima upisani u povijesti kluba. To bi im trebala biti i više nego dovoljna motivacija.
