Ženska će nogometna reprezentacija Španjolske u nedjelju od 12 sati zaigrati veliko finale Svjetskog prvenstva protiv reprezentacije Engleske. Pritom će imati priliku postati tek druga nacija koja je osvojila i muški i ženski Mundijal, no učinile bi to ni godinu dana poslije velikih protesta unutar momčadi – ciljanih upravo protiv aktualnog trenera Jorgea Vilde i vodstva federacije.
Vilda je inače na poziciji glavnog stratega Španjolske od 2015. godine, nakon što je prethodnik Ignacio Quereda također bio meta pobune unutar svlačionice. Queredu su usto kasnije u dokumentarcu “Prekini tišinu”, koji je 2021. godine izašao na platformi Movistar+, njegovi bivši igrači optužili za uznemiravanje i zlostavljanje. Osim uloge trenera, Vilda nosi i naslov tehničkog direktora ženskog nogometa unutar RFEF-a, španjolskog nogometnog saveza.
Prije nego što je postao trener seniorske reprezentacije, Vilda je svoju karijeru gradio postepeno, počevši od U17 momčadi kao glavni trener i asistent U19 sastava koji je vodio njegov otac Ange Vilda. Nakon što se Vilda stariji umirovio, sin je preuzeo posao, ali u toj je ulozi ostao tek godinu do promocije u seniorske redove. U tom je periodu osvojio dvije zlatne medalje na Europskom prvenstvu s igračicama uzrasta do 18 godina, ujedno i posljednje titule u njegovoj profesionalnoj karijeri. Zahvaljujući tome, ali i po jednom drugom i trećem mjestu na Euru i dotičnim Svjetskim prvenstvima, bio je dvaput nominiran za FIFA-inog trenera godine u ženskoj konkurenciji, nagradu za koju je u uži izbor ušao ponovno 2018. godine. Iako se na prvu čine kao ogromni uspjesi, treba napomenuti da su španjolski mlađi uzrasti nakon njegova odlaska vezali čak osam zlatnih medalja na velikim natjecanjima u isto toliko godina koliko je ih Vilda vodio.
Početak u glavnom timu za Vildu nije bio idealan. Na Euru 2017. Španjolke su odmah ispale u prvoj utakmici knock-out faze protiv Austrije nakon što su jedva s tri boda prošle grupu na račun gol-razlike. Ni sljedeća prilika na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Francuskoj nije prošla bolje za Vildin sastav. Tamo su opet završili natjecanje na samom startu eliminacijskog dijela turnira zahvaljujući porazu protiv reprezentacije Sjedinjenih Država koja je na kraju i osvojila trofej.
Pritisak je očito postajao sve veći za tada 41-godišnjeg trenera koji i dalje nije uspio osigurati veći uspjeh za svoju momčad unatoč već sedmogodišnjem mandatu i “zlatnoj” generaciji koju je imao na raspologanju. Prošlogodišnje Europsko prvenstvo bila je nova, a prema mnogima i posljednja prilika za Vildu i njegov stožer. Ipak, Španjolska se po treći put u nizu morala zadovoljiti ispadanjem u četvrtfinalu kako ih je izbacio domaćin Engleska, kasniji pobjednik turnira. Očito je negdje nakon te utakmice na stadionu Brighton and Hove Albiona prekipjelo španjolskim igračicama koje više nisu htjele trpjeti, prema njihovom zaključku, “nedostatak profesionalizma” unutar timskog tehničkog osoblja i RFEF-a.
Od tadašnjih 18 standardnih reprezentativki, samo je šest doživjelo nastup na aktualnom Svjetskom prvenstvu u Australiji i Novom Zelandu. Mediji su ih tada prozvali “Las 15“, ili u drugim inačicama “Las 15+3“, što bi najbolje odgovoralo hrvatskom “njih petnaest”. Naime, čak 15 nogometašica poslalo je službeni dopis savezu u kojem su tražile da budu izostavljene iz budućih izbornikovih popisa dok se spor ne razriješi.
“Trenutno ne vidim sebe u mogućnosti biti na raspologanju za naredne nacionalne selekcije i shodno tome tražim da ne budem pozvana sve dok se situacija ne promijeni”, glasio je navedeni mail.
Tri igračice koje nisu poslale dopis, ali svejedno bile glasni zagovornik pokreta, su Alexia Putellas, dvostruka i tada još uvijek aktualna osvajačica Zlatne lopte, koja se oporavljala od ozljede križnih ligamenata zbog čega svakako nije mogla biti dio postave, te Jennifer Hermoso i kapetanica Irene Paredes. Potonja se djelomično isključila iz pokreta nakon što je doživjela izrazito neugodno iskustvo na press konferenciji gdje se smatrala izdvojenom za pokret koji nije bio samo njezin. Hermoso je inače ponajbolja igračica ovog Mundijala i vjerojatno najbitnija karika u španjolskom pohodu do naslova, a sve tri navedene igračice nalaze se među onih šest koje su se vratile u reprezentaciju nakon sukoba.
Prethodno mailovima, koji su trebali ostati anonimni, nogometašice su pokušale problem razriješiti iza zastora, prvobitno obznanivši svoje nezadovoljstvo vodstvu saveza, odnosno njegovom predsjedniku Luisu Rubialesu. Požalile su se na nedostatak fizioterapeuta i nutricionista, nešto što je norma u muškom nogometu, kao i nekvalitetnom trenažnom procesu i nedostatku taktičkog poznavanje igre i analize iste među Vildinim stožerom. Dodale su i kako nisu putovale dovoljno rano za natjecanja, napomenuvši i pretjerano korištenje autobusa (što je nezamislivo u muškim selekcijama) kada bi letovi zrakoplovom bili značajno učinkovitija opcija za njihovo dobro. Jedna je igračica, u razgovoru s The Athleticom, zaključila kako se s reprezentativnih pauza uvijek vraćala u lošijem fizičkom stanju. Također treba spomenuti kako su do 2019. godine igračice bile konstantno provjeravane. Nisu smjele zaključavati svoje hotelske sobe po noći, barem dok Vilda nije ustvrdio da je sve bilo prema njegovim standardima. Morale su prijaviti svaki izlazak u šetnju i svaki predmet koje su kupile – praksa koju su igračice ocijenile iznimno napadnom, ne poštujući njihovu privatnost.
Rubiales nije htio ni pomisliti o smjenjivanju Vilde, iako navodno njegova ostavka nije bila ni tražena jer, prema riječima igračica, to nije ni u njihovoj nadležnosti niti nešto o čemu bi one trebale odlučivati. Umjesto da ih Rubiales sasluša, savez je odlučio procuriti informacije u lokalne medije koji su odmah napali reprezentativke za, naravno, nedostatak domoljuba. Osim toga, savez je pružio neupitnu potporu treneru i započele su prijetnje igračicama, tvrdeći da ako se ne “ispričaju” uslijedit će i višegodišnje izbacivanje iz reprezentacije.
Usprkos čvrstom i ujedinjenom nastupu igračica, pokret je s vremenom oslabio, ponajviše zbog silnih pritisaka i prijetnji koje su u međuvremenu osjetile. Svjetsko prvenstvo uvjerljivo je najveći događaj ženskog nogometa te bi eventualni izostanak igračicama značio veliki gubitak, kako financijski, tako i u karijernom pogledu. Sponzori vežu najlukrativnije ponude za najveću vidljivost što Mundijal itekako jest, kao i za najbolje nogometašice koje su, između ostalog, bile mišljenja da bi mogle biti zakinute za osvajanje Ballon d’Ora ako ne budu sudjelovale. Također, Real i Atlético Madrid oboje su savjetovali svojim igračicama da ne sudjeluju u navedenom pokretu zbog čega se nijedna “Realovka” nije našla na popisu. To je učinilo i buduće “El Clasice” puno napetijim nego što oni uobičajeno budu u ženskom nogometu, pogotovo kada se Aitana Bonmati odbila rukovati s Realovom vratarkom Misom Rodríguez na kraju dvoboja u studenom 2022.
Koliko je bila oslabljena reprezentacija Španjolske nakon svih ovih otkaza, dovoljno govori da su je mediji oslovljavali sa sufiksom “B”, sugerirajući kako se radi tek o drugoj opciji. To je konačno zabrinulo i savez te su odrađeni razgovori s navedenom petnaestorkom. Obećani su bolji uvjeti kada je riječ o putovanjima i fizičkoj spremi što je zadovoljilo osam igračica s originalnog popisa koje su se učinile dostupnim za Svjetsko prvenstvo. Vilda je ostao trener momčadi, što je, uz neke druge faktore, ipak bilo presudno u odlukama nekoliko nogometašica da ne promijene svoju odluku iz rujna prošle godine.
Dvije od njih koje su ostale ustrajne u svojim uvjerenjima i propustile ovaj Mundijal su Barcelonine Mapi Leon i Patricia Guijarro. Obje su bile neupitni starteri prije spora s Vildom, a u završenoj klupskoj sezoni bile su važan kotačić u Barceloninom dvostrukom osvajanju naslova domaćeg prvenstva i Lige prvaka. Guijarro je bila proglašena najboljom igračicom finalne utakmice protiv Wolfsburga kada je na otvaranju drugog poluvremena zabila dva gola u dvije minute kojim je započela povratak svoje momčadi s rezultatskog deficita od čak dva gola zaostatka.
“Mapi Leon ima svoje vrijednosti i način života. Ne mogu se vratiti ako se situacija ne promijeni… Mora biti promjena. Ne kažem da ništa ne rade po tom pitanju, ali ja ih ne vidim. Najviše me žalosti što propuštam nešto što sam mogla zavrijediti i pridonijeti”, objasnila je svoju odluku Leon prije spomenutog finala Lige prvaka.
Iako definitivno oslabljena Španjolska, ona će se u revanšu s Engleskom boriti za zlatnu medalju i treći trofej u Vildinoj trenerskoj karijeri. Oni koji će se uključiti u prijenos u nedjelju od 12 sati moći će vidjeti Španjolsku koja voli imati posjed i reciklirati ga u potrazi za boljim prilikama. Taktički sustav koji je identitet kako muških, tako i ženskih španjolskih selekcija te koji se izučava od najmlađih uzrasta – u kombinaciji s uvjerljivo najboljom tehničkom potkovanosti njegovih igračica neki koriste za osporavanje Vildinog doprinosa ovom uspjehu. Određeni trag lanjskog sukoba još uvijek je vidljiv, kao primjerice isključenost stožera iz slavlja s igračicama nakon recentnih pobjeda u Australiji i Novom Zelandu.
Uspije li svladati Engleskinje, ova će momčad nadići sve prepreke koje je sustav kroz godine stavljao pred njih, uz navodno lošu međusobnu atmosferu na početku trenutnog okupljanja. Mediji vole špekulirati kako će Vildi finale biti i zadnja utakmica na klupi Španjolske, zadovoljivši se impresivnim rezultatom koji mu povijesne knjige svakako neće moći oduzeti, unatoč sumnjivom odnosu s vlastitim timom koji je vjerojatno bio daleko od zadovoljavajućih standarda i granica dobrog ukusa.
