Nogomet zna biti okrutan sport. Nije bitno koliko dobro odigrate utakmicu, dovoljan vam je jedan trenutak nepažnje da susret završi rezultatom kakvog „niste zaslužili“. Nebrojeno puta smo mogli vidjeti kako jedna momčad dominira susretom te kreira brojne prilike ali ne može zabiti gol ili određena momčad cijelu utakmicu uputi samo jedan udarac na gol i baš iz te jedne prilike postigne zgoditak. Hrvatska je jučer na rasprodanom Poljudu započela kvalifikacije za EURO 2024. te je odigrala jednu od takvih „okrutnih“ utakmica. Na iznenađenje javnosti, izabranici Zlatka Dalića odigrali su 1:1 protiv Walesa.
Walesu je ovo bila prva utakmica nakon ispadanja u grupnoj fazi Svjetskog prvenstva u Katru. U 2022. godini, samo su dva igrača zabila više od jednog pogotka za ovu momčad; Gareth Bale (legendarni Velšanin se umirovio nakon SP 2022.) i Brennan Johnson, napadač Nottingham Forresta koji je propustio ovaj dvoboj zbog ozljede. Kada tome dodamo i da zbog ozljede nije bio dostupan najbolji obrambeni igrač Walesa Ben Davies, znalo se da izbornik Robert Page ima težak zadatak pred sobom.
Page se odlučio da će protiv Hrvatske njegova momčad promijeniti formaciju te njegova momčad nije igrala toliko defenzivno kao što je u prošlosti znala, te kako se od nje očekivalo. Wales inače igra u 532 (ili 523) sustavu, ali na Poljudu su zaigrali u 4231. Novi kapetan, Aaron Ramsey je zaigrao „slobodnu rolu“ iza napadača koju je prije većinom igrao Bale. Na lijevom krilu je igrao brzonogi Daniel James dok je centralni napadač bio Kieffer Moore koji je ključni igrač za igru Walesa. Kieffer Moore je visok 195 cm te je odličan u zračnim duelima. Osnovni napadački mehanizam u igri „Zmajeva“ je duga lopta na Moorea koji će u većini slučajeva osvojiti duel i proslijediti loptu Jamesu ili Ramseyu koji se izvlači u lijevi „half-space“. Ako Moore ne uspije „čisto“ osvojiti loptu, cilj je osigurati posjed osvajanjem druge lopte. Što se tiče obrambene faze, Wales se branio u srednjem do niskom bloku u 442 (4411) formaciji.
Zlatko Dalić je Hrvatsku postavio u već često viđenih 433. Andrej Kramarić je zaigrao kao desno krilo dok je Marko Livaja bio centralni napadač. Hrvatska je dominirala posjedom te smo u napadu vidjeli taktička rješenja koja su se koristila i u Katru; Kramarić bi s desnog krila ulazio u sredinu te bi se Josip Juranović podigao visoko na desnoj strani i upućivao ubačaje u kazneni prostor (u ovoj utakmici Juranović je uputio 7 centaršuteva).
Najveća razlika u taktici Hrvatske je došla s Josipom Šutalom u obrani koji je zamijenio Dejana Lovrena (Lovren se umirovio od reprezentacije). Šutalo i Gvardiol su moderni stoperi koji nemaju problema s iznošenjem lopte sa svoje trećine terena te mogu lakoćom dodavati lopte iza protivničkih linija (Šutalo je imao 3/4, a Gvardiol 4/5 dugih lopti). Zahvaljujući njima dvojici, Hrvatskoj je bilo dovoljno imati samo 2 do 3 igrača u izgradnji igre. To je omogućilo ostalim igračima da stoje bliže protivničkom golu te je momčad mogla kreirati prilike u napadu. Šutalo i Gvardiol su također veoma brzi stoperi te nemaju problema s igranjem visoke linije. Zbog toga su „vatreni“ igrali kvalitetan presing na Poljudu (naročito u prvom poluvremenu) te nisu dali Walesu da kreira izglednije prilike. Lovren bi možda dobro došao u ovoj utakmici jer je bolji u zračnim duelima od Šutala i Gvardiola koji nisu mogli parirati Kiefferu Mooru u skoku. Velški napadač je u utakmici osvojio 7/8 zračnih duela, ali zbog visoko postavljene obrambene linije Hrvatske, ti dueli su osvojeni predaleko od gola Dominika Livakovića te iz tih situacija Wales nije mogao zaprijetiti. U prvom su poluvremenu Ramsey, James i Wilson imali kombinirano samo 2 uspješna driblinga, 2 točna centaršuta, 0 ključnih dodavanja i 0 kreiranih velikih prilika (u 63. minuti Page je izvadio sva 3 igrača).
Zanimljivo je da je Hrvatska svojim pogotkom pokazala što je bila napadačka ideja Walesa. Ispucana duga lopta je išla na Livaju koji nije uspio primiriti loptu, ali Kramarić je odlično pročitao situaciju, osvojio „drugu loptu“ te se okomito sjurio prema golu Warda i zabio pogodak. Hrvatska je u prvom poluvremenu u potpunosti dominirala susretom, imala je 70% posjed lopte i 9 udaraca. To je najviše udaraca što je reprezentacija imala u prvom poluvremenu u posljednjih 14 utakmica. Wales je imao tek jedan udarac te su njegovi igrači skupili 13 otklonjenih opasnosti (Hrvatska 0 u prvih 45. minuta) Koliko je vezni red Hrvatske bio dominantan govori i podatak da su na poluvremenu Brozović i Kovačić imali 95% točnosti dodavanja. Kovačić je uz to imao 3 ključna dodavanja, 3/3 driblinga, 5/7 duela te 1 oduzetu i presječenu loptu.
U drug jeo poluvrijeme Wales hrabrije ušao te su se odlučili pritisnuti „Vatrene“. James je imao prvu ozbiljniju šansu u 60. minuti ali promašuje gol. Unatoč toj prilici, Hrvatska je i dalje nastavila biti bolja momčad te se skoro sve stvari navedene za prvo poluvrijeme mogu prenijeti i na drugo. Marcelo Brozović je odigrao vrlo dobru utakmicu. Pomagao je u distribuciji lopte stoperima kada je to bilo potrebno te odlično prepoznavao situacije u kojima je trebalo osvojiti drugu loptu. Veznjak Intera je u ovom susretu imao 96% točnih dodavanja, 5/6 osvojenih duela na tlu te je oduzeo 4 lopte (najviše od svih na terenu). Hrvatska je i dalje dominirala posjedom (63% u drugom poluvremenu) i kreirala prilike (10 udaraca u drugom poluvremenu), ali nije mogla zabiti pogodak i riješiti pitanje pobjednika.
U posljednjoj sekundi susreta, Wales dolazi do izjednačenja nakon ubačenog dugog auta. Nathan Broadhead je zabio pogodak iz prvog udarca u okvir Velšana. Atipično je za ovu generaciju „Vatrenih“ da izgube koncentraciju u ključnim trenucima susreta jer za vladavine Zlatka Dalića je reprezentacija ovakve utakmice bez problema privodila kraju.
Kada se sve uzme u obzir, Hrvatska je taktički savršeno odigrala ovu utakmicu. Izabranici Zlatka Dalića su bili bolja momčad 75-80 minuta susreta, dominirali su posjedom, uputili čak 19 udaraca te su protivnika ograničili na dvije prilike. Nažalost od tih 19 udaraca samo je jedan završio u mreži dok je Wales svoj jedini udarac u okvir gola zabio. Kako bi rekao bivši igrač Hajduka Mate Baturina: „Dikod uđe, dikod ne uđe.“
U nogometu je moguće da dobra igra ne vodi k dobrom rezultatu, ali takav trend je većinom kratkotrajan te na duge staze kvalitetnu igru poprati i adekvatan broj bodova. Ako Hrvatska nastavi igrati ovako kao što je igrala na Poljudu, nećemo se trebati brinuti o tome hoće li „Vatreni“ uspjeti osigurati plasman na EURO 2024.
