Mateo Kovačić upisao je 101 nastup za Hrvatsku. Startom protiv Portugala prestigao je Darija Šimića za deseto mjesto među nogometašima s najviše nastupa za hrvatsku reprezentaciju. Već nakon grupne faze nadolazećeg Europskog prvenstva Kovačić će se probiti do osme pozicije na vječnoj ljestvici, a u slučaju da Hrvatska konačno pobijedi prvu utakmicu doigravanja, dostići će Ivana Rakitića na petom mjestu.
Unatoč tome što je većinu tih susreta Kovačić počeo s klupe, riječ je o nogometašu koji je s 30 godina stigao do nevjerojatne brojke od 100 reprezentativnih nastupa. Četiri osvojene Lige prvaka i transferi u Inter, Real Madrid, Chelsea i Manchester City dovoljni su za svrstati Kovačića u društvo najboljih hrvatskih nogometaša ikada.
Vještina koja je i privukla Guardiolu
Najveća je Kovačićeva kvaliteta svakako njegova igra u tranzicijama. Ove se sezone nalazi u 83. centilu za najviše progresivnih nošenja u Ligama petice i 79. centilu za uspješne driblinge. Kao i sve momčadi Pepa Guardiole, City voli stisnuti svoga suparnika u njegovu posljednju trećinu što sužava teren za eventualne prodore čineći ovaj statistički podatak još impresivnijim.
Kovačićeva je izdržljivost na lopti došla do izražaja i u posljednjoj pripremnoj utakmici protiv Portugala. Cityjev se veznjak u 12. minuti spustio u liniju sa stoperima oslobodivši Joška Gvardiola na beku, okrenuo se i ponudio kao opcija za dodavanje svom klupskom suigraču koji mu i predaje loptu. U tom trenutku Kovačića čuva João Palhinha, čije uklizavanje on lakoćom slama, otvarajući metre prostora za hrvatsku kontru koja je završila obećavajućim udarcem Lovre Majera.
Informacije radi, Palhinha se nalazi u 99. centilu za startove i uspješne startove, 90. za presijecanja. Jedan je od najboljih veznjaka po obrambenoj kvaliteti čime si je izgledno osigurao transfer u Bayern München. Dakle, netko protiv koga ne želite u duel.
Tehničke vještine na velikom prostoru neupitno smještaju Kovačića u kremu europskog nogometa, ali nijedna momčad ne vrti svoje napade isključivo preko kontri, pogotovo City, ali i Hrvatska. U Cityju je Kovačić ove sezone u Premier ligi upisao tek 1551 minutu u igri tj. 45% dostupnih minuta. Njegovo instinktivno ponašanje u posjedu ne omogućava fluidan prijenos lopte niz teren, što je Cityju izgleda bilo od iznimne važnosti u ovih ostalih 55% utakmica.
Reakcije u posjedu
Kovačić voli primiti loptu u trku kada se zahvaljujući svojoj brzini može riješiti čuvara. S druge strane, u potpunosti izbjegava igru u međulinijskom prostoru gdje bi se od njega zahtijevalo da se okrene i u sekundi pronađe rješenje dodavanjem ili fintom jer nema dovoljno široki dijapazon poteza kojim bi rješavao navedene situacije.
Zbog takvog rasporeda vještina, Kovačić sudjeluje u postavljenom napadu tako da se povlači u ulogu zadnjeg veznog i nerijetko ulazi u stopersku liniju. Iz prosječnih pozicija prema mjestu gdje nogometaš prima loptu, jasno se vidi da Kovačić igra u ravnini s Rodrijem. No puno su zanimljivije referentne točke Nathan Aké i Gvardiol. Obojica igraju na istoj poziciji lijevog stopera i uglavnom ne igraju zajedno, ali savršeno dočaravaju povučenost hrvatskog veznjaka koji najčešće traži loptu na visini između stopera.
Osim što ne voli uske prostore gdje svoj posjed mora završiti u svega par dodira, Kovačić je izrazito pasivan s loptom kad ju primi ispred protivničke momčadi. Pokušat će probiti linije jedino i jedino ako je sasvim siguran da time neće ugroziti posjed svoje ekipe što ironično ima negativne učinke na posjed koji pokušava sačuvati.
Nevoljkost da potegne brzi pas u dubinu i instinkt da bira najsigurnije rješenje odražava se u tome da ima jedno od najdužih vremena od primljenog dodavanja do prve akcije s loptom (pas, dribling, udarac i sl.). U prosjeku mu treba 1,85 sekundi da se odluči na sljedeći potez, što je sporije od Phila Fodena i Juliána Álvareza, igrača koji nerijetko operiraju u međuprostoru, ali i Rodrija koji se svojim utrčavanjima u prostor i progresivnim dodavanjima (99. centil nasrpam Kovačićevog 63.) pokazao okomitijim nogometašem. Skoro dvije sekundi neodlučnosti dovoljno je tek za 13. percentilni rang u cijelog ligi, neovisno o pozicijama.
Kovačićevo predugo čekanje na lopti omogućuje suparniku reorganizaciju svojih defenzivnih linija i isključuje mogućnost napretka u sljedećih nekoliko dodavanja jer su sve na prvu otvorene opcije stigle biti pokrivene. Napadati na savršeno postavljenu obranu značilo bi probijati glavom kroz zid, odnosno svelo bi se na individualnu inspiraciju pojedinaca, što na duže staze i protiv kvalitetnijih suparnika postaje gotovo nemoguće.
Posljedice na igru Hrvatske
U klubu Kovačić igra kada njegove trkačke sposobnosti mogu doći do izražaja, dok je u ostalim utakmicama sveden na mrvice. Hrvatska nema luksuz veličine rostera kakve Manchester City ima zbog čega je Kovačić svojom općenitom kvalitetom ostao neupitan starter usprkos nominalno nekolicini mana u posjedu.
No ono što bi City okarakterizirao slabom stranom, izbornik Zlatko Dalić pronašao je korisnim u svojoj filozofiji igre. Hrvatska se pod 57-godišnjim trenerom fokusira na svoj obrambeni integritet, pogotovo kada je sama u posjedu lopte. Dok City kada primi loptu traži način kako ju što brže prenijeti u završnu trećinu i stvoriti što više šansi po suparnički gol, Hrvatskoj je primarni cilj ne izgubiti ju u opasnoj zoni. To Kovačićevo povlačenje i pasivnost, unatoč tome da to već rade i Luka Modrić i Marcelo Brozović, zapravo čini idealnim.
Iako naizgled igra petorice igrača iza prve linije suparnika zvuči kontraproduktivno, ona pruža najmanje moguće distance između igrača što potom svako dodavanje čini manje rizičnim. Isto tako, čak i u slučaju gubitka lopte, Hrvatska će uvijek imati sva tri veznjaka spremna zaustaviti potencijalne kontranapade.
Hrvatskoj, koja je usredotočena na to da ne primi gol, Kovačićeve instinktivne reakcije bit će od velike pomoći, no kada ona prijeđe u rezultatski deficit ili bude u situaciji da mora napasti i zabiti, Kovačić će postati najveća mana njezinog sustava, barem ako su i Modrić i Brozović već na travnjaku.
Kako to u praksi izgleda kada Dalićeva momčad pokušava napasti s povučenim Kovačićem pokazuje i jedan izlazak s loptom Marina Pongračića protiv Portugala. Pongračić je primio loptu na hrvatskoj polovici, a ususret mu dolaze i Brozović i Kovačić koji se izbacuje na poziciju lijevog stopera. Otvara se brisani prostor između linija što Pongračić primjećuje i uspješno iznosi loptu, no Kovačić ostaje iza toka igre bez prilike da se na vrijeme ponovno uključi u napad. Tako Hrvatska gubi čak dvojicu veznjaka, i Brozovića i Kovačića, na prevencijsku obranu koju je mogao odraditi jedan igrač, što joj onemogućuje stvoriti brojčanu prednost te tako i ozbiljnije zaprijetiti.
Hrvatska na ovom Europskom prvenstvu neće trebati puno napadati. Za izlazak iz skupine dovoljan je samo jedan bod iz utakmica sa Španjolskom i Italijom, ali i pobjeda protiv Albanije, kada će Dalić imati najveću dilemu prvenstva. Sasvim je moguće da Hrvatska ima dovoljno kvalitete i da na individualnu kreaciju stvori dovoljno viška za svladati Albaniju bez potrebe za onim numeričkim, ali protiv jačih reprezentacija u knock-out fazi natjecanja Hrvatskoj će trebati još jedan igrač koji će ulaziti u međuprostor ili napadati dubinu, baš kao što je i Cityju trebao u više od pola njihovih ovosezonskih ligaških utakmica.
Razuman je plan započeti susret s obrambenom postavkom, pogotovo za Hrvatsku koja suhom kvalitetom ne može parirati najjačim reprezentacijama svijeta, ali kada zagusti i bude se moralo prijeći u ofenzivu, Kovačić mora biti taj koji ide van na račun lakše progresije. Iako je jedan od najboljih hrvatskih igrača u povijesti, njegova individualna kvaliteta nije dovoljna za nadomjestiti nepoželjno instinktivno ponašanje u posjedu. Dalić će, prije ili kasnije, morati skupiti odlučnosti da ga pošalje na klupu kada to situacija na terenu bude iziskivala.
