Pred dvije ste godine na Ofenzivnim društvenim mrežama mogli čitati o meksičkoj momčadi Cruz Azul, koja je te bajkovite 2021. konačno uspjela osvojiti titulu prvaka nakon čak 24 godine apstinencije. Iznenađujuća je to činjenica, jer Plavi križevi su jedna od najvećih momčadi Meksika, a u te 24 godine su gubili titule, kupove i europske susrete na toliko nevjerojatne i nesretne načine da se u meksički žargon uvukao glagol cruzazulear – izgubiti već dobiveni susret na najnesretniji način.
Ovaj nam je uvod bitan jer u Brazilu posljednjih tjedana gledamo nezapamćenu borbu za titulu prvaka najveće južnoameričke države. Do sinoć je u gužvi na vrhu bilo šest klubova, no RB Bragantino porazom je otpao, pa tako od danas pet momčadi dijeli četiri boda razlike u borbi za prvaka samo dva kola prije kraja. Ipak, ovakav rasplet ne bismo gledali da brazilski gigant Botafogo nije cruazulao zadnjih par mjeseci i izgubio ogromnu bodovnu prednost.
Povijest
Ponovimo samo na kratko povijest: Botafogo je 119 godina stari klub iz istoimenog kvarta Rio de Janeira, a po povijesnim uspjesima spadaju u veliku dvanaestorku brazilskog klupskog nogometa G-12. Dva su puta bili prvaci Brazila, 1968. i 1995., drže rekorde po pitanju najveće pobjede, kao i neporaženih nizova u cijeloj povijesti Brazila, te se mogu podičiti da su brazilskoj reprezentaciji dali više igrača od bilo kojeg drugog kluba. Tu valja istaknuti svjetske prvake i gigante 20. stoljeća kao što su Garrincha, Nílton Santos, Didi, Amarildo, Mario Zagallo, Jairzinho…
Ako ste slabo čuli za klub u ovom stoljeću, to je zato što su dobrim dijelom ostali u sjeni drugih brazilskih velikana po pitanju rezultata, infrastrukture i financija. Štoviše, od spomenutog G-12, samo Internacional dulje čeka na titulu (1979.). Dovelo je sve to do ispadanja u drugu ligu 2002., brzo su se vratili u prvu ligu, no tamo su desetljećima bili osuđeni na borbu za opstanak, pa su tako u drugu ligu ispadali i 2014. i 2020.
Oba su se puta nakon jedne sezone vraćali u Sériju A, no dugovi su se gomilali, pa je u jednom trenutku klubu prijetilo i gašenje. Financijske dubioze riješene su početkom 2022. kada klub kupuje američki milijunaš John Textor, čovjek koji se obogatio na streaming servisima, a koji je ima vlasničke udjele u Crystal Palaceu, Lyonu i RWD Molenbeeku. Navodno je sam Textor po dolasku osobno odabrao Portugalca Luísa Castra da preuzme kormilo momčadi, i pokazao se to odličnim potezom.
Financijska stabilnost i sjajan ulazak u sezonu
Nakon nove borbe za opstanak u prvom dijelu sezone 2022., Botafogo se u drugom dijelu pojačao, konsolidirao, i na koncu istu završio na respektabilnom 11. mjestu. Ove godine je klub iz Rio de Janeira sjajno ušao u sezonu, na polovici prvenstva (nakon 18 odigranih kola) imali su 14 pobjeda, te impozantna 44 boda, ali što je još bitnije 13 bodova prednosti nad svojim pratiteljima.
U tom je trenutku s trenerskog mjesta otišao Luís Castro, koji je uz klub prošao pravu golgotu. Od navijačke mržnje zbog loših početnih rezultata, do obožavanja zbog fenomenalnog niza u 2023., u lipnju ga je namamio miris petrodolara i veliki projekt saudijskog Al-Nassra, pa je tako Castro na osobni poziv Cristiana Ronalda preselio na Bliski istok te napustio klub, čime je na sebe povratio svu inicijalnu mržnju navijača.
Trenersku je palicu privremeno preuzelo jedno ime javnost poznato iz igračkih dana – Claudio Caçapa. Nekadašnji stoper Lyona dotada je vodio tek U15 reprezentaciju Brazila te radio kao pomoćni trener u Lyonu. Textor je iskoristio svoje vlasništvo u Lyonu i Brazilca preselio u rodnu zemlju u prvi samostalni ozbiljni trenerski posao. Navijači nisu bili zadovoljni odabirom neiskusnog imena, no Caçapa je iznenadio svih te upisao četiri pobjede u četiri utakmice, a zatim otišao u treći Textorov klub – belgijski Molenbeek.
Treći trener u sezoni i početak pada
Premda je kupio povjerenje navijača, Caçapa od uprave nije dobio puno povjerenje, a klub je preuzeo novi Portugalac i iskusnije rješenje – Bruno Lage. Čovjek koji je prije toga s Benficom osvojio titulu prvaka Portugala, a zatim vodio i premierligaša Wolverhampton doimao se savršenim nasljednikom za Castra. Bilo je to početkom srpnja, da bi u nastavku zimskih mjeseci Botafogo počeo nizati i remije, no niz od 19 uzastopnih utakmica bez poraza i dalje ih je držao na prvom mjestu. A onda je krenuo rujan.
Botafogo je u međuvremenu ispao iz Cope Sudamericane premda je tamo dogurao do četvrtfinala, pa je svu svoju pažnju mogao usmjeriti na brazilsku Série A, no to kao da je odmoglo Estreli Solitáriji. U narednih 15 prvenstvenih kola, od 3.9. pa zaključno sa zadnjim danom studenog, Botafogo je upisao tek dvije pobjede, uz čak sedam poraza, pri čemu su trenutno u nizu od devet utakmica bez upisane pobjede!
Dovođenje Lagea pokazalo se potpunim promašajem. Ogroman pritisak koji nosi vođenje kluba u Brazilu bio je prevelik za Portugalca, koji je pred kraj dvomjesečnog mandata počeo lutati s igračkim odabirima (u derbiju protiv Flamenga stavio juniora na čuvanje jednog od najboljih igrača lige), na press-konferencijama u nekoliko navrata najavljivao vlastiti otkaz, da bi na koncu otišao nakon kiksa protiv jedne od najgorih momčadi lige, i to na zahtjev vlastite svlačionice.
Nesreća nikad ne dolazi sama
Četvrto je lice preuzelo vođenje momčadi u istoj godini, ovaj je put to bio čovjek koji je obnašao dužnost pomoćnog trenera i Lageu i Caçapi – Lúcio Flávio. Trenerska smjena nije urodila plodom, jer pad u ambis se nije više mogao zaustaviti. Uz loše rezultate klub su počele pratiti i druge nesreće, pa je tako usred utakmice protiv Athlético Paranaenseja na stadionu nestalo struje, a kada su se svjetla upalila suci više nisu mogli pokrenuti VAR sustav. Obje su momčadi u nastavku zabile golove koje bi VAR vrlo vjerojatno poništio, no utakmica je ipak prekinuta nakon 20 minuta igre jer su se reflektori konstantno gasili i palili.
Moramo se sada vratiti na 10.11. i veliki derbi protiv Palmeirasa. U tom je trenutku Botafogo i dalje bio prvoplasirana momčad lige sa šest bodova više od tadašnjeg suparnika. Momčadi je ovo bila utakmica godine, te su se za nju adekvatno pripremili. Botafogo je odigrao možda i najbolje poluvrijeme sezone i razbijao Palmeiras s 3:0, a mogli su zabiti i više. I onda – cruzazulear! Palmeiras početkom drugog poluvremena smanjuje na 3:1, domaći igrač dobija izravni crveni karton, Botafogo promašuje penal, Palmeiras zabija još dva pogotka u 84. i 90. minuti, a onda i u 99. za 3:4 i potpuni preokret.
Da bi stvar bila nevjerojatnija dvije su utakmice kasnije prosuli i 1:3 vodstvo kod Grêmija kada ih je hat-trickom potopio Luis Suárez. I ova priča ima naprosto nevjerojatnu pozadinu: Botafogov stadion Nílton Santos ima umjetnu travu, na kojoj Urugvajac izbjegava igrati zbog godina i zdravstvenog stanja. Ipak, pomalo zaboravljeni latino pop bend Rebelde koji je proizašao iz istoimene telenovele, a koja je kratku slavu doživjela i na našoj dalekovidnici, ponovno se oformio te održao koncert na stadionu Nílton Santos u terminu utakmice, zbog čega je Botafogo Grêmija dočekao na stadionu Vasca da Game na pravoj travi, te Suárez nije imao problema s igranjem – a niti zabijanjem!
Mentalni kolaps i sezona puna muke
Momčad je tu doživjela ogromni mentalni kolaps, bodovna prednost samo se nastavila topiti, iskoristili su to svi konkurenti, a naročito Palmeiras koji je trenutno usamljen na vrhu Série A sa 66 bodova, odnosno tri boda prednosti nad Botafogom. Drugo mjesto ljestvice s istim brojem bodova dijele Atlético Mineiro i Flamengo, dok je još u igri i petoplasirani Grêmio sa 62 boda. U zadnja dva kola koja su na rasporedu 3.12. i 7.12. prvoplasirana petorka nema međusobnih susreta, pa tako Palmeiras sam odlučuje o svojoj, ali i o sudbini drugih.
Premda i dalje imaju matematičke šanse za naslov, teško je očekivati da se momčad može izvući iz ovog mentalnog ponora, te će tako ova sezona vrlo vjerojatno ostati u mučnom sjećanju vjernim navijačima. Muci pak ni tu nije kraj, jer moramo istaknuti i dosege Botafogovih rivala u ovoj sezoni. Naime, do 2023. godine, od klubova G-12 samo Botafogo i São Paulo nikada nisu osvojili Brazilski kup, dok Copu Libertadores iz istog društva do ove sezone nisu osvojili samo Botafogo i Fluminense. Treba li uopće napominjati da su São Paulo i Fluminense oboje slavili u ta dva natjecanja ove godine?
