Prije tri noći je Los Angeles Lakerse, koji ove sezone pod novim trenerom J.J. Redickom igraju iznadprosječnu košarku (28-19 omjer), čekalo teško gostovanje u košarkaškoj meki – Madison Square Gardenu. New York Knicksi su ušli u utakmicu kao uvjerljivi favoriti na nizu od pet uzastopnih pobjeda, a primarni razlog za to je bio izostanak Anthonyja Davisa, napadačke i obrambene okosnice ekipe iz LA-ja. Jednostavna opservacija dvaju startnih petorki je govorila da će ovo biti skoro pa nemoguća bitka za krnji sastav Jezerčana.
Unatoč svim logičnim predviđanjima, skoro nijedno napadačko oružje Knicksa kroz 48 minuta nije uspjelo ostvariti ritam zahvaljujući nevjerojatnom izdanju manje zvučnih pojedinaca Lakersa. Karl Anthony-Towns i Jalen Brunson su bili zaustavljeni na ukupnih 28 poena i 7/30 iz igre, dok ove sezone u prosjeku kombiniraju za točno 50,0 poena svoje ekipe. Utakmicu je na KAT-u otvorio još uvijek osporavani Jaxson Hayes, dok su obrambeni specijalisti Jarred Vanderbilt i Dorian Finney-Smith uživali u ulozi, američkim riječnikom rečeno, disruptivne small-ball petice gdje su radili velike probleme najboljem visokom tricašu svih vremena.
U backcourtu startne petorke se već skoro dva mjeseca nalazi 21-godišnji Max Christie, mladi bek koji u prve dvije godine u NBA-u mučio s dobivanjem povjerenja trenera Darvina Hama. Potpuno suprotno od Hama, Redick je u Christieju vidio sposobnosti prototipne 3&D dvojke koje je on sam ubrzo pocečeo prikazivati. Upravo se Christie pokazao X-faktorom protiv Knicksa – nije pretjerano reći da je potpuno ”zaključao” Brunsona, dok je u drugom smjeru upisao 15 poena na 60 posto šuta iz igre.
🏀 Max Christie finishes with 15 points (+21 Plus/Minus), 3 rebounds, 2 assists and 1 block against the Knicks.
— LakeShow Italia (@LakeShowIta) February 2, 2025
💜💛 Let’s go Lakers! #LakeShow pic.twitter.com/JZ2rrzR7Jd
Iz utakmice u utakmicu, sve se više doimalo da za Lakerse u većinski neuvjerljivom Zapadu ove sezone doista vrijedi njihova dobra stara ”jedan, dva poteza smo od legitimnih konkurenata za finale”. Shodno tome, očekivao se dolazak barem jednog od brojnih spomenutih potencijalnih pojačanja na spojnim pozicijama. Stav momčadi je svojom izjavom prošli tjedan u intervjuu za ESPN potvrdio Anthony Davis rekavši da bi se volio vratiti na poziciju broj četiri dovođenjem još jednog visokog igrača. Bio je ovo prvi put da se AD osjećao dovoljno ugodno da on bude taj koji će izići u prvi plan i pritisnuti front office, no ono što će uslijediti nije mogao ni naslutiti.
Dogodio se potpuni zaokret jer devet dana kasnije ligu je zadesio najveći i najneočekivaniji trade u povijesti – Davis, koji već godinama slovi kao untradeable na NBA tržištu, više nije igrač Lakersa. Isto vrijedi i za još jednog startera, Maxa Christieja. Opravdati rješavanje jednog od top deset igrača lige putem razmjene usred sezone je skoro neizvedivo. Takve situacije se uostalom skoro pa nikad ni ne događaju. Međutim, ono što se zasigurno nikad nije dogodilo je da ekipa usred sezone tradea igrača koji je ostvario plasman na pet uzastopnih All-NBA 1st timova. Očito u NBA-u za sve postoji prvi put pa je tako Davisov odlazak zasjenio šok da će ljubičasto-zlatni dres nenadano obući Luka Dončić.
Amaterizam Nice Harrisona
Na strani Mavericksa je za ovaj trade zaslužan generalni menadžer Nico Harrison. Nehotice nakon što je vijest o razmjeni izašla u javnost, Harrison je hrabro opravdao potez tvrdnjom da po njegovom mišljenju “obrana osvaja prvenstva”, a upravo su Mavsi vođeni Lukom prošle sezone bili ekipa koja je nakon trade deadlinea postala jednom od boljih obrana lige (osmi nakon All-Star pauze). Svima nam je poznato da su se sezonski uspjesi teksaške ekipe prenijeli i na playoff gdje su se iznenađujuće našli u velikom finalu. Iako su izgubili 4-1 u seriji, ista obrana Dallasa je zaustavila povijesno dobar napad Celticsa na respektabilnih 109,2 poena.
Smiješno je uspoređivati obrambene sposobnosti Dončića s onima Davisa, no ono što stoji je da je Luka svojim razigravačkim sposobnostima bio tzv. ceiling riser mnogim svojim suigračima koji su prošle godine odigrali sezonu i playoff života (čitaj P.J. Washington i Derrick Jones Jr.). Da, Dončić ima svoje mrlje kao i svaki ostali košarkaš na svijetu, ali pronaći smisao u ovolikom stavljanju fokusa na prstohvat mana ispred gomile izvanrednih kvaliteta je jako teško. Razmjeniti jednog od najboljih igrača ove generacije koji moguće još nije ni u naponu snage je neviđen čin, što je i razlog zašto je ova vijest toliko odjeknula cijelom košarkaškom javnošću. O Dončićevom neosporovim utjecaju na efikasnost ostalih govori i alat BBall Indexa on&off brojki njegovih suigrača:
Sve etikete koje su se postupno opravdano i neopravdano počele lijepiti na Dončića (od standardne da je pretežak do najnovijih da se ne uklapa u “Mavs culture” (što god to značilo) pa čak i bizarne spekulacije od novinara The Ringera o njegovoj konzumaciji alkohola) ne mogu i ne smiju biti razlozi zbog kojih se odlučuje razmijeniti 25-godišnju superzvijezdu. Dončićev talent je jednostavno prevelik da bi ovakvi narativi utjecali na odluke o budućnosti franšize. Luka nije ni prvi ni zadnji veliki igrač koji je “problematičan” na svoj način – Shaquille O’Neal dobar dio karijere nije bio u dobroj fizičkoj spremi, Dennis Rodman je bio noćna mora izvan terena, dok James Harden cijelu karijeru živi po noćnim klubovima. Usudio bih se reći da su Mavericksi ovim potezom izgubili ono najbolje što su ikada imali.
Što očekivati od novih Lakersa, a što od Mavericksa?
Lakersi su napravili jedan riskantan, ali vrlo legitiman potez koji će se možda pokazati jednim od genijalnijih u povijesti lige. Uspjeli su dovesti 25-godišnjaka generacijskog talenta koji može nositi franšizu sljedećih deset godina, no izazov sada postaje osigurati da Dončić i ostane u Gradu Anđela. Luka za dvije godine postaje slobodan igrač, što znači da će Lakersi imati ograničeno vrijeme da oko njega slože uvjerljiv sastav koji će ići u prilog tomu da produži ugovor. Ako uprava propusti priliku da izgradi ozbiljnu ekipu, postoji realna opasnost da Dončić testira tržište i ostavi Lakerse u velikim problemima.
Ključnu ulogu u Dončićevoj prilagodbi na novu ekipu imat će LeBron James u ulozi mentora. LeBron je jedan od rijetkih koji bi mogao indirektno utjecati na Dončićevu fizičku spremu te ga usmjeriti prema disciplini. U slučaju da do toga dođe, Dončić bi mogao podići svoju igru na neviđenu razinu i izbaciti svoje preostale slabosti što bi bio zastrašujuć prizor za ostatak NBA-a.
Treba priznati da roster Lakersa trenutno djeluje jako nezgrapno. Unatoč tomu, Dončićeve ekipe su zbog njegovog talenta uvijek konkurirale za playoff pozicije te vjerujem da će Lakersi svejedno održati poziciju za doigravanje na Zapadu. Ipak, da bi ih se ozbiljnije shvatilo ove sezone od Jezerčana se očekuje da će raditi još jedan trade, a za ponuditi imaju svoj vrijedni izbor prve runde iz 2031. koji Mavsi začuđujuće nisu tražili za Dončića. Kandidati su zaštitnici obruča poput Clinta Capele, Roberta Williamsa III ili Mitchella Robinsona, što bi im donijelo kakvu-takvu defenzivnu stabilnost pored Dončića i LeBrona. U svakom slučaju, kad bi se kockice posložile, za Lakerse bi ovo mogao biti jedan od najboljih tradeova u povijesti franšize jer je moguće da su osigurali Jamesovog nasljednika.
S druge strane, kratkoročno gledano, Mavericksi imaju ekipu koja može konkurirati protiv najjačih. Defenzivna jezgra Davisa, Gafforda i Livelyja im omogućava da naprave neviđene probleme Jokiću i Denver Nuggetsima, dok u potencijalnoj seriji s Boston Celticsima mogu koristiti svoju dužinu i defenzivne resurse da se nose s Tatumom, Brownom i Porziņģisom. Također, Oklahoma City Thunder kao matchup im je ove sezone već odgovarao, a sada mogu još bolje neutralizirati visokog Cheta Holmgrena i Isaiaha Hartensteina.
Međutim, kao veliki upitnik ostaje nedostatak kreacije odlaskom Luke. Irving se dosad u karijeri nije proslavio kao primarni kreator, a bome ni u ulozi strijelca broj jedan te ostaje za vidjeti kako će on izgledati u tom izdanju. Također, Davis je ove sezone u Lakersima profitirao od napokon dobrog spacinga, dok se čini da će u Dallasu biti trenutaka kada će mu ponovno nedostajati razmak na parketu, što bi moglo smanjiti njegovu napadačku efikasnost.
Puno toga treba poći pozitivno za Mavse da dođu do titule u iduće tri godine Davisova ugovora. Irving treba pokazati nešto što dosad nije, šut igrača poput Washingtona i Thompsona treba biti konzistentan te ono najvažnije, Davis treba ostati zdrav. Odluka odricanja Dončića ih možda može i dovesti do prstena, no čini se izglednije da to ipak neće biti slučaj. Dugoročno će ova odluka na njihov sastav zasigurno imati najveće posljedice iz razloga što su prozor konkuriranja od narednih deset godina smanjili na svega tri do četiri godine, a s potencijalno slabijom ekipom. O toj temi bi se pak moglo još tisuće i tisuće riječi pisati, ali kako i sam Nico Harrison kaže: “Za deset godina tko živ, tko mrtav.”
