U dva najveća derbija hrvatskoga nogometa koja su se odigrala u samo 4 dana, na Poljudu se okupilo 60 tisuća ljudi. Gledali smo zanimljive derbije od velikog rezultatskog značaja, a u javnom prostoru se nakon subote pričalo samo o nogometu nakon dugo vremena. Nije bilo sudačkih repova, nije bilo kmečanja, plakanja i tenzija, nego se nogomet pojavio u prvom planu. Tamo gdje mu je i mjesto.
U polufinalu kupa na Poljudu gledali smo sjajan derbi nakon mnogo vremena. Mnoštvo prilika, solidan nogomet, povratak Ivana Perišića i Marka Roga na hrvatske nogometne pašnjake. No, o utakmici će se sutra najmanje pričati. Oni koji Hajduk navodne vole, koji su mu navodno najveća snaga i podrška, nanijeli su ogromnu crnu mrlju svome klubu.
Nakon posljednjeg sučevog zvižduka, nekolicina huligana, ne navijača, sa sjeverne tribine sjurila se na teren. Pokušali su se obračunati s Bad Blue Boysima koji su slavili pobjedu na južnoj tribini, no interventna policija spriječila je daljnju eskalaciju nereda. Potjerali su huligane nazad na sjevernu tribinu, gdje se nastavio obračun. Torcida je devastirala svoju sjevernu tribinu, tukla se s policijom, a neredi su se nastavili i na splitskim ulicama nakon utakmice. Palili su baklje, kontejnere za smeće, vandalizirali sve što im se našlo na putu. Utakmica se brzo zaboravila, a umjesto sportskih rubrika, pune se rubrike crne kronike.
Hajduk očekuje drastična kazna. Disciplinska komisija mora donijeti odluke o kaznama koje su rezultat prethodne tri utakmice na Poljudu, a trenutno još nije poznato što se dogodilo na utakmici protiv Lokomotive gdje je u fokusu bio sudac Ivan Pajač te tko će dobiti koliku kaznu. U posljednja tri susreta na Poljudu pošteđeni nisu ostali niti igrači Lokomotive i Dinama, koji su pogođeni upaljačima te brojnim čašama.
Torcida bi trebala biti najveća snaga Hajduka, a ne kočnica
Torcida je jedna od najvećih navijačkih skupina u Europi, a ako ne i na svijetu. Spektakularne koreografije, velike bakljade i brojna gostovanja ono su na što Hajduk može biti ponosan. Torcida bi trebala biti najveća snaga Hajduka, a ne kočnica kao što su postali u zadnje vrijeme. Grupa huligana, ljudi koji nemaju veze s najvećim sportom na svijetu i institucijom kao što je Hajduk ponovno uništavaju ono u što se kunu.
Osim ogromne financijske i materijalne štete koje rade svojem klubu, svojim pritiskom uništili su i igrače. Pozivi na poluvremenu koji su van svake pameti, zvižduci, prijetnje i ucjene sigurno ne utječu dobro na momčad od koje je javnost imala ogromna očekivanja. Stvorila se percepcija kako je Torcida Hajduk te da je Hajduk Torcida. Tko god kaže nešto protiv Torcide, rekao je nešto i protiv Hajduka te je on proglašen neprijateljem.
Kroz cijelu sezonu, Torcida sabotira svoju klub. Iz kola u kolo, Hajduk dobiva financijske kazne koje kada se zbroje stvaraju ogromnu brojku. Osim kluba, sabotiraju i svoju momčad. Dok njihova momčad gubi, dok gol Hajduka visi u zraku, Torcida radi bakljadu koja prekida utakmicu na pet do deset minuta. Hajduk ispada iz ritma, a bodovi ne dolaze. Prema Torcidi, oni sami nisu krivi, nego su to uvijek igrači i treneri. Nakon neuspjeha, dolaze pred svoje navijače pognutih glava i slušaju kako će dobit batine.
U posljednjih 20 godina Hajduku stvarno nije bilo lako. Teška financijska situacija, rezultatski ponor, upravljačka kriza… Pod vodstvom Lukše Jakobošića Hajduk se preporodio. Osvojeni kupovi, konkurentnost u prvenstvu, financijska stabilnost. Međutim, Torcidi ništa od toga ne odgovara. U prethodnim sezonama Hajduk je bio puno gori, no ovakvih nereda nije bilo. Poraz od Dinama svakako nije sramota koja zahtjeva ovakve ekscese.
Hajduk pripada svojim brojnim članovima, a ne samo huliganima
Hajduk pripada svojim članovima kojih je više od 106 tisuća. No, šačica huligana umislila si je kako su oni najbitniji. Od ponosa Hrvatske, Splita i Hajduka, postali su skupina koja je u potpunosti izgubila kompas te koja je postala sama sebi svrha. Navijači Hajduka sanjali su dan u kojem će Perišić zaigrati za njihovu momčad, no njegov debi koji je najbolja moguća stvar koja se dogodila hrvatskom nogometu, upao je u drugi plan zbog ljudi koji su si umislili da su iznad Hajduka.
U Splitu i okolici Splita zadnjih dana svjedočimo spirali ničim izazvanog nasilja koja puni naslovnice hrvatskih medija. Val nasilja preselio se i na stadion te na ulice drugog najvećeg grada u Hrvatskoj. Građani Hrvatske i Splita moraju se zapitati u kakvom društvu živimo te gdje nas sve ovo vodi. Nogomet pripada navijačima, a ne huliganima.
Jer kome zaista trebaju uplakana i prestrašena djeca? Kome treba suzavac u očima i trauma za cijeli život? Navijači su srce i duša nogometne kulture. Njihova strast, lojalnost i podrška klubovima su ključni elementi koji čine nogomet tako posebnim. Oni su ti koji stvaraju atmosferu na stadionima i daju snagu svojim timovima. Huligani, s druge strane, predstavljaju manjinu koja iskrivljuje sliku nogometa. Nasilje, vandalizam i neprikladno ponašanje na stadionima narušavaju integritet sporta i često dovode do negativnih posljedica po sigurnost igrača i ostalih navijača.
Još gori od samih huligana, su oni koji ovo nasilje opravdavaju. Huliganizam je ostavljen davno u nogometnoj prošlosti i nikome nije u interesu njegov povratak. Nogometni klub Hajduk mora su uključiti u borbu protiv nasilja i huliganizma kako sve ovo ne bi otišlo predaleko.
Za Ofenzivu piše: Kristijan Kuveždić
