U hrvatskom su se sportu u proteklih tjedan dana dogodila dva rezultata koja možemo označiti “katastrofom”. Prvo je rukometna reprezentacija u ponedjeljak izgubila od Islanda s uvjerljivih 35:30, a onda je Dinamo protiv tzv. “sestrice” Lokomotive poražen s 3:0.
“Moram odmah reći da preuzimam odgovornost za ovo što smo danas odigrali, a odigrali smo katastrofalno. Mislim da smo bili dovoljno dobro pripremljeni za utakmicu, ali nismo probudili žar u igračima. Krivci smo ja i moj stožer“, zaključio je rukometni izbornik Goran Perkovac.
S druge je strane ovako govorio Sergej Jakirović nakon Dinamovog poraza:
“Ja bih se prvo ispričao svim navijačima i svima kojima Dinamo nešto znači jer ovo nije ni blizu ničemu. Ovo što smo mi igrali je ravno katastrofi. Da mi je netko nakon priprema rekao da ćemo ovako izgledati, ne bih mu vjerovao jer ništa nije ukazivalo na to. Podbačaj, loša večer, najgora večer.“
Potom su uslijedile izjave koje su očito bile usmjerene prema nekim igračima za koje je Jakirović smatrao da su odigrali ispod svake razine. Na pitanje zašto su forsirali malonogometne akcije, odgovorio je da on insistira na udarcima, ali da je na igračima i njihovoj situacijskoj inteligenciji prepoznati takve prilike. Na kraju je preuzeo odgovornost na sebe, no također istaknuo da bi volio da su neki igrači odigrali bolje i čudom se čudio neodlučnosti Darija Špikića.
Nijedan od ova dva rezultata zapravo nisu katastrofa. Dapače, rukometaši su bili osakaćeni ozljedama ponajboljih igrača (Ivan Martinović, Josip Šarac, Halil Jaganjac, David Mandić) i virozom koja je zahvatila još nekolicinu. Što se Dinama tiče, on je prvo poluvrijeme odigrao zadovoljavajuće, s temeljima na kojima se može nastaviti graditi sustav igre. Jedini je problem što Jakirović dosad nije potvrdio reputaciju s kojom je došao u klub čime bi dao do znanja da je sposoban zaobići ovu privremenu prepreku.
Javni su govori iznimno bitni. U nogometnom slučaju, oni nisu samo za javnost, igrači ih itekako slušaju i nikome neće biti drago ako ga trener “baci pod bus”. Za razliku od političkih govora koji se mogu unaprijed naučiti i uvježbati, na press konferencijama poslije utakmica trener daje svoje iskreno mišljenje i reakciju. Iako takvi nastupi možda nisu presudna kvaliteta za nogometnog trenera, itekako mogu biti ključna vještina za navigiranje u krizama. Kada se pobjeđuje nikome nije teško stati pred novinare euforičan te pohvaliti igrače i zahvaliti višim silama. No kada se zaredaju i porazi, svi su uspješni stratezi znali što treba reći.
Pep Guardiola, Jürgen Klopp, Carlo Ancelotti pa i Zlatko Dalić upravo su na račun svojih uvjerljivih govora zadobili bitnu podršku za okrenuti situaciju u svoju korist. Klopp je prošle sezone doživio najgori rezultat otkad je u Liverpoolu i s tekućom smjenom generacije nebrojeno je novinara na Otoku propitkivalo njegov status. On se nije dao pokolebati, igrači su stali iza njega i Liverpool je sada na čelu Premier lige.
Kada se poveže Jakirovićevo žrtvovanje igrača i sama zbivanja na terenu dobije se slika koja pokazuje zašto se 47-godišnjak na klupi Dinama ne čini kao uvjerljivi kandidat za izvući sastav iz rezultatske krize.
Ne smije se ni zavaravati i reći da se Jakirović nalazi u idealnim prilikama. Dinamo trenutno tresu političke bitke koje su umnogome oštetile klub u ljetnom prijelaznom roku. Sportska politika uopće nije posložena (iako je to konstanta posljednjih desetak godina), kao ni hijerarhija i lanac donošenja odluka, što onda na Jakirovićeva leđa stavlja, osim obveza trenera, odgovornosti sportskog direktora i dijelom omladinske škole. Rad u takvim uvjetima može brzo “izgoriti” čovjeka na što se žalio i Jakirovićev prethodnik Nenad Bjelica.
Unatoč negativnom nizu u prvenstvu i Europi, Jakirovićev je mandat dosad bio uspješan. Utakmica protiv Lokomotive, ili barem njeno prvo poluvrijeme, potvrdila je da je Dinamo na pravome putu. Uvrstiti 19-godišnjaka u početnih jedanaest teška je odluka za svakog trenera, a pogotovo za nekoga u Jakirovićevoj situaciji. No Dinamo bi upravo zahvaljujući hrabroj procjeni svoga trenera mogao višestruko protifitirati.
Moreno Živković je za debitanta odigrao odlično poluvrijeme. U posjedu je znao napasti prostor, iznijeti loptu, odigrati dijagonalu ili uposliti suigrača između linija. Sve su te kvalitete Dinamu nužno nedostajale, a Živković uparen s Kévinom Théophileom-Catherineom čini se kao rješenje koje bi moglo konačno stabilizirati Dinamovu izgradnju igre.
Valja napomenuti da je imao probleme u igri jedan-na-jedan na velikom prostoru gdje je znao bespotrebno ispasti, baš kao kod slobodnog udarca za prvi gol, ali takve se pogreške ispravljaju jedino iskustvom. No to ne znači da ga se treba ostaviti u Lokomotivi da se uči “seniorskog nogometa”, on je već sada proizvod koji lakoćom može postati važna karika u startnoj postavi Dinama, pogotovo zbog svoje igre nogom što ga čini boljom opcijom od Dine Periće i Boška Šutala.
Uz Živkovića, Dinamova je igra općenito u prvome dijelu bila u najmanju ruku zadovoljavajuća. U obrani su se dobijali dueli i osvajale druge lopte što je generiralo znatan broj prilika koje su od realizacije i pogotka bile udaljene tek jedan dobar dodir.
Arbër Hoxha koji je u “kontroverznom” transferu u Dinamo došao iz osme momčadi lige kvalitetom možda nije očarao, ali je potvrdio zašto ga je Jakirović htio u rosteru. Razlog zbog čega je Dinamo tako lako mogao izlaziti od stopera i što su Bruno Petković i Martin Baturina mogli primiti loptu, okrenuti se i dodati u prostor suigračima bili su Hoxha i Takuro Kaneko.
Japanac je Dinamov trenutno najbolji igrač i svojim driblingom širi teren i sposoban je sam sebi praviti prilike. Hoxha zasad u karijeri nije pokazao jednaku učinkovitost, ali profilno želi raditi isto što i Kaneko. Čim primi loptu u kontri napast će suparnika i vertikalno napasti gol. Špikić koji je dosad startao umjesto njega gušio je kontre svojom neodlučnošću i nemogućnošću da suparnika izbaci driblingom.
Upravo zbog ovih dobitaka u vidu profila igrača poput Živkovića, Kaneka, KTC-a i Hoxhe, Jakirović mora biti optimističan za budućnost. Konačno ima sve pozicije popunjene igračima koji imaju karakteristike potrebne za sustav gdje bi glavnu riječ trebali voditi Baturina i Petković.
Činjenica je da je Dinamo u utorak protiv Lokomotive pokazao dovoljno za pobjedu, barem kada bi susret hipotetski izvrtili još desetak puta. Unatoč Lokomotivinoj sreći i spretnosti u završnici, Dinamo je u prvom poluvremenu bio na tragu stvoriti dovoljno za povratak. Živkovićem izlaskom, koji je trener opravdao žutim kartonom, u potpunosti se pogubio sastav. Svojim paničnim zamjenama, koje su direktno rezultat njegovih frustracija, Jakirović također nije pomogao uvesti mirnoću u igri.
No, jedino što je u konačnici Dinamo dijelilo od preokreta bilo je slabo zalaganje većine igrača koji su se često nakon odigranog pasa isključivali iz igre te prepuštali ostatku da završi akciju. Ista se stvar događala i na drugoj strani terena. Je li riječ o kondicijskom problemu ili nedostatku probuđenog žara i motivacije (što je upravo Perkovac istaknuo kao svoju najveću pogrešku protiv Islanda), Jakirović će morati riješiti što prije ako želi uhvatiti priključak za Hajdukom.
Prvenstvo je daleko od gotovog, Dinamo zaostaje samo sedam bodova za Hajdukom, ali za nadmašiti Hajduk Jakirović treba početi graditi optimizam unutar svlačionice čak i poslije ovakvih “katastrofalnih” poraza. Uistinu je frustrirajuće izgubiti kada znaš da si napravio sve dobre korake, no trener mora biti taj koji će u krizi povesti skupinu — u što se ubraja i javnost.
Nije ni Igor Bišćan zaslužio otkaz, ali navijači su ga otpisali i čelnici Dinama svakako nisu htjeli slušati svaki dan kako upropaštavaju klub. Lakše je bilo smijeniti trenera i učiniti ga žrtvenim jaganjcem, ali za Dinamo bi u ovoj situaciji bilo najgore proći kroz još jednu trenersku smjenu. Jakirović je na dobrome putu, ali za veći će uspjeh morati promijeniti svoj stav i nestrpljivost kada su u pitanju rezultati.
