Nakon poraza od Istre na Poljudu u prošlom kolu rezultatom 1:0, Hajduk je opet šokirao svoje navijače novim bolnim porazom od Gorice u Velikoj Gorici rezultatom 2:1. Bijeli su unatoč vodstvu uspjeli prosuti sve to u posljednjih 10 minuta susreta te u sudačkoj nadoknadi primiti gol koji je značio novi poraz.
Trener Gorice Dinko Jeličić je nakon utakmice izjavio da je očekivao bolji Hajduk te da im Bijeli iz igre nisu uspjeli ništa stvoriti što je u konačnici i jedina prava istina. Hajduk je bio loš.
Strateg Hajduka Ivan Leko je protiv Gorice napravio dvije promjene u prvih 11 u odnosu na susret s Istrom na Poljudu. Od prve minute je na lijevom krilu šansu dobio mladi Roko Brajković umjesto Ivana Dolčeka, dok je na stoperskoj poziciji umjesto Ismaëla Dialla svoj debitantski nastup upisao Filip Uremović.
Leko je pokušao s mladim potencijalom Brajkovićem dobiti na okomitijoj igri po krilu što se ispostavilo na koncu samo pokušajem jer kao što smo i do sada gledali, Hajduk preko krila opet nije bio opasan. S druge strane je Uremović odradio sasvim korektan posao i trebao bi biti pojačanje.
Brajković je izvađen iz igre na početku drugog poluvremena, a umjesto njega je ušao Filip Čuić. Izgleda da mlado krilo Hajduka još uvijek nije spremno za seniorski nogomet, ali sjajan primjer može naći u svlačionici u Rokasu Pukštasu koji je pokazao kako se predanošću i strpljenjem mogu postići sjajni rezultati u skorijoj budućnosti nebitno u kojem klubu se kalio kao igrač.
Leko je u drugom poluvremenu s izmjenana uvođenjem Yassinea Benrahoua umjesto Vadisa Odjidje-Ofoea te već spomenutog Čuića pokušao dobiti nekakav balans na terenu koji u konačnici nije ni postojao. Formiranim rombom u sustavu 4-4-2 su igrači na terenu generalno izgledali pogubljeno bez ikakvog mehanizma u igri što je zapravo rezultiralo poražavajućom statistikom u drugom poluvremenu. Podatak koji puno toga govori i zaista je zabrinjavajući. Gorica je uputila devet udaraca od čega tri u okvir, a Hajduk samo jedan iz kojeg je i došao do vodstva uz dozu sreće. JEDAN udarac!
Pogubljenost na terenu neizbalansiranim veznim redom je Gorica iskoristila te preuzela posjed i pokazala se boljim protivnikom. Uz malo sreće je došla do prvog pogotka, a kako se kaže sreću treba isprovocirati i zaslužiti u čemu su i uspjeli. Njihov drugi, tj. pobjednički je gol je pao u sudačkoj nadoknadi isključivo jer su Goričani nanjušili krv, htjeli su i vjerovali da mogu doći do potpunog preokreta i pobjede. Hajduk je bio u knockdownu, a to su puleni Jeličića iskoristili, a navijačima Hajduka priredili još bolan poraz.
Na kraju krajeva Gorica je u ovoj utakmici zasigurno zaslužila minimalno jedan bod, iako zbog pristupa i bolje igre može se reći da su i sva tri boda zasluženo uzeli.
Problemi Hajduka su se pokazali istima – neupotrebljiva krila. Zbog toga bi bilo idealno da se što prije Aleksandar Trajkovski osposobi za igru. Vjerojatno je došlo vrijeme da se Vadis Odjidja-Ofoe stavi na klupu s obzirom na to da Hajduk s njim u igri definitivno ne može igrati nikakav presing na protivničku liniju. Također bi bilo korisno da Livaja u napadu prestane samo mahati rukama i urlikati na igrače te prenositi nervozu na cijelu momčad. Odidja-Ofoe bi pak trebao biti igrač koji će ulaziti s klupe te sa svojom klasom pridonijeti napadu Hajduka i dodatnoj kontroli igre.
Ono što je još nejasno iz ove utakmice jest kada se Hajduk već svjesno ili nesvjesno povukao, zašto Leko nije uvodio Mihaela Žapera u igru da dodatno stabilizira obranu i pokuša sačuvati pozitivan rezultat. Leko je morao u 58. minuti ubaciti Yassinea Benrahoua umjesto Odjide-Ofoea jer Belgijac više nije mogao pratiti ritam utakmice.
Sljedeću izmjenu na koju se odlučio je Ivan Dolček umjesto Sahitija, što je već postala uobičajena njegova zamjena koja nema puno značaja. Posljednja izmjena koju je napravio jest ulazak Tina Blaža Lauša u 90. minuti umjesto Nike Sigura te je nejasno što može napraviti tako mladi igrač u trenucima kada ti je momčadi očigledno voda u ušima. Stoga ni sa izmjenama nije baš pogodio te izgleda kao da luta i nema konkretna rješenja za sterilnost napada Hajduka i balansiranje veznog reda. Na klupi je ostavio Ferra, već spomenutog Žapera, Dina Mikanovića i Josipa Eleza.
Uz sve navedeno, prodaja Jana Mlakara se pokazuje kao greškom s obzirom na to da je uistinu korektno odrađivao svoju ulogu na terenu iako pozicija krila nije njegova prirodna pozicija.
Kad se podvuče crta na posljednja Hajdučka zbivanja možda bi najbolje opisali stihovi pjesme “Vrtimo se” grupe Radio Aktiv:
Sanjam taj dan
Jer već sam umoran
Od repriza raznih
I riječi ispraznih
K’o da ni’ko ne vidi
I ni’ko ne čuje
Da vrtimo se, vrtimo se, vrtimo u krug
I ponavlja se sve
Hajduk se iz sezone u sezonu vrti u krug gdje na “malim” utakmicama gubi prvenstva i uvijek se ponavlja ista priča. Koliko još puta hajdučki navijački puk mora doživljavati ovakve stresne i bolne utakmice te nakon poraza slušati praktički iste izjave s ključnim riječima kao što su “nismo imali sreće, moramo podignuti glave i izvući pouke iz ove utakmice sutra je novi dan, sljedeća utakmica je najbitnija i slično”.
Što je najgore od svega, Bijeli su nanizali ova dva teška poraza, a izuzetno težak raspored slijedi. Može li se Hajduk iskupiti svojim navijačima u sljedećim utakmicama te ipak nagovijestiti da bi ova godina mogla biti “ta” godina? Izuzetno težak posao je pred Hajdukom, a trenutna situacija na terenu ne izgleda nimalo dobro, štoviše izgleda zabrinjavajuće.
