Iako je Liverpool u novu godinu ušao na čelu Premier Lige i Lige prvaka, oko kluba vlada neizvjesna atmosfera uzrokovana ne napetošću borbe za naslov, već neobnovljenim ugovorima. Mohamed Salah, koji je sve agresivniji u medijskim istupima ističući kako mu je ovo posljednja godina u klubu, uz Virgila van Dijka i Trenta Alexandera-Arnolda još nije potpisao produženje ugovora te je trojac od Nove godine slobodan pregovarati s drugim klubovima.
Unatoč Salahovim bombastičnim natpisima, prema svemu sudeći najvjerojatniji je odlazak ipak onaj Alexandera-Arnolda za čije je usluge već odavno zainteresiran Real Madrid. Ako je vjerovati španjolskim izvorima, desni je bek pred potpisom za Kraljevski Klub, no s Merseysidea poručuju kako njihov igrač i dalje nije stupio u službeni dopis s ostalim klubovima. Jedino što se može smatrati sigurnim je da Alexander-Arnold neće napustiti Liverpool u ovom prijelaznom roku. Neovisno o svojoj odluci, koju bi trebao donijeti uskoro, Englez će sezonu završiti na Otoku.
Trentov jedinstveni profil
Razlog je i više nego jasan. Kao ponajbolji igrač Liverpoola njegova je važnost klubu neporeciva, no odluči li otići, koliko će klub zapravo izgubiti njegovim odlaskom? Njegova je prirodna zamjena Conor Bradley koji se probio prošlosezonskim nastupima kada je uskočio umjesto ozlijeđenog Alexandera-Arnolda. Došavši iz Sjeverne Irske u Liverpool 2019. sa samo 16 godina, novi je proizvod Liverpoolove akademije, ali profilom potpuno drugačiji od svog klupskog kolege.
Trent Alexander-Arnold je posljednjih desetak godina najbolji bek na svijetu i malo tko će se usprotiviti toj tvrdnji. No čak i ako se zanemari kvaliteta njegovih nastupa, njegov ga razigravački profil sam po sebi izdvaja od ostalih bočnih igrača, toliko da je pronalazak zamjene istih ili bar sličnih karakteristika gotovo nemoguć.
Sa svoje 62 asistencije u Premier Ligi rekorder je natjecanja kada su u pitanju braniči, a već je u dosadašnjem dijelu aktualne sezone upisao četiri nove, što je jednako cjelokupnom prošlogodišnjem učinku. Upravo je Alexander-Arnoldova kvaliteta da s lakoćom pronalazi svoje napadače jedna od njegovih najvažnijih, pogotovo uzevši u obzir način na koji to postiže.
Priloženi dijagram otkriva da isključivo Achraf Hakimi i Álex Grimaldo upisuju više ključnih dodavanja na 90 minuta (pasovi koji prethode udarcu) od njega. Vrijedi napomenuti da i Hakimi i Grimaldo imaju znatno ofenzivnije uloge u svojim momčadima koje podrazumijevaju držanje širine što potom dovodi i do lakšeg “akumuliranja” asistencija kroz cutback dodavanja. Ne smije se ni zanemariti kvaliteta samih proigravanja. Šut poslije Alexander-Arnoldovog dodavanja prosječno vrijedi 15 % xG-a, što je bolje od prosječnog udarca Brentforda, koji ove sezone u Premier Ligi bilježi najbolji xG po šutu, i Atletico Madrida koji je predvodnik iste kategorije u ligama Petice.
Međutim, bilo bi pogrešno zaključiti kako je 26-godišnjakova glavna kvaliteta asistiranje jer je njegov najvažniji zadatak u Liverpoolu zapravo otvaranje igre. Iako se na spomen o bekovskom napadačkom doprinosu uvijek prvo pomisli na ubačaje, što i je Alexandera-Arnolda na početku karijere istaknulo (najrecentniji primjer ubačaj za gol Luisa Díaza protiv Tottenhama), Liverpoolov se desni bek još više izdvaja po svom plejmejkingu kada uspije izbaciti svoje suigrače u džepove praznog prostora između linija ili pak u same kontre s dugim loptama. Isto tako, kada se sam pronađe u halfspaceu, vjerojatno ne postoji odatle opasniji ubačaj od Trentovog, usprkos tome što posljednjih godina igra sve niže.
Dijagram “Otvaranje igre bekova” potvrđuje navedene teze. Alexander-Arnold bilježi drugi najveći broj dodavanja u suparničku trećinu i šesnaesterac po utakmici, izuzmemo li Daleyja Blinda koji je ekstrem i češće igra kao lijevi stoper u trojci nego li pravi bek poput Engleza. Jedan pogled na dijagram s opisom kvalitete dugih dodavanja je dovoljan da se zaključi kako se Trent i u ovoj statističkoj kategoriji nalazi na vrhu. Nitko ne šalje više dugih lopti od njega, a pritom zadržava i solidnu uspješnost istih. Upravo najveću estetsku privlačnost u Alexander-Arnoldovoj igri imaju njegove duge lopte. Usto su iznimne važne za igru Liverpoola jer omogućuju bržu cirkulaciju lopte i širenje posljednje linije suparnika koja se cijelo vrijeme mora pribojavati Trentovog pasa na lijevo krilo.
Trentovi nedostatci i Bradleyjeve prednosti
Alexander-Arnold je jedinstven igrač, što su i potvrdili prethodni dijagrami. Nijedan nogometaš se nije dvaput pojavio u blizini Arnolda na ijednom od njih. Conor Bradley, njegova zamjena u klubu, nije upisao dovoljno minuta ove sezone da bi bio uvršten u usporedbu, no ona svakako nije potrebna. Ne postoji igrač sličnog profila Trentu, barem ne u ligama Petice. Bradley je njegova sušta suprotnost, ali također izvrstan mladi bek koji bi, u slučaju Trentovog odlaska, bio logična opcija za njegovog nasljednika.
Koliko god Alexander-Arnold bio izvanredan u napadačkom dijelu igre, toliko se mora dotaknuti i kvalitete izvođenja njegovih obrambenih zadataka što mu i mnogi zamjeraju u njegovoj igri. Neki su čak punditi išli toliko daleko tvrdeći da je Trent slaba karika kluba zbog toga, no to je suludo. Ipak, jedan tekst o Alexanderu-Arnoldu ne bi trebao proći bez da se istakne njegova slaba koncentracija u obrani, često pogrešno i presporo čitanje zadataka u tranziciji i općenito u presingu i ispodprosječna snaga što ga čini užasnim čuvarom druge vratnice s obzirom na to da ga gotovo svaki centarfor može svladati u skoku. Bradley, iako jednake stature, nema ostale ranije navedene probleme u obrani.
Kada je igra prema naprijed u pitanju, i u tom segmentu se nastavljaju razlike između kapetana Sjeverne Irske i engleskog reprezentativca. Dok je Alexander-Arnold nenadmašiv kao dodavač, Bradleyja trkačke sposobnosti guraju u prvi plan. U skladu sa svojim sposobnostima probijanja strane driblingom, overlapova i underlapova Bradley je sličniji klasičnom beku nego Alexander-Arnold. Ipak, Liverpoolova je momčad naviknula na prisutnost 26-godišnjaka što je dovodilo do sudara Bradleyja s drugim igračima ove sezone. U utakmici protiv Reala kada je Bradley uskočio umjesto ozlijeđenog Alexandera-Arnolda, nerijetko se znalo dogoditi da uđe u isti prostor kao i Curtis Jones, Darwin Núñez ili Salah. Kada mu je Arne Slot očistio stranu za drugo poluvrijeme, napad je izgledao daleko fluidnije i Bradley je napokon izgledao kao član momčadi, a ne strano tijelo, zahvaljujući čemu je i upisao asistenciju za prvi pogodak na utakmici.
Financijska dilema
U slučaju da Alexander-Arnold u konačnici napusti Liverpool, roster bi bio vidno oslabljen, možda manje nego većina drugih klubova na svijetu, ali osjetile bi se posljedice. Prije svega zbog razlike u stilu igre Trenta i Bradleyja. Znatno više shematizacije bi Slot morao ukomponirati u igru svoje momčadi kako bi nadomjestio izostanak Alexander-Arnoldovih dodavanja koja otvaraju zicere ni iz čega. Bradley se u 40 nastupa za Redse pokazao kao iznimno talentirani bek, no Trent je u posljednjih pet sezona Premier Lige bio skoro svake godine i najbolji kreator. Prema očekivanoj prijetnji (expected threat, xT) ove je sezone prvi, prošle je bio drugi iza Kevina De Bruynea, 2022./23. treći iza Belgijca i Kierana Trippiera te 21./22. i 20./21. ponovno prvi. Šanse da Bradley uspije nadmašiti ovakav učinak gotovo su nikakve, no to ne znači da Bradley nije potencijalno odličan igrač, ali s razlogom je Trent najbolji bek svoje generacije.
Liverpool bi bio najsretniji kada bi Alexander-Arnold potpisao novi ugovor. Ali ako i ode, to će biti za besplatno na ljeto jer je toliko važan u ovom trenutku da ga je nemoguće zamijeniti usred sezone, a da vjerojatnost za osvajanjem bilo kojeg trofeja u tekućoj sezoni ne splasne, što bi bila velika propuštena prilika za Liverpool s obzirom na sadašnje stanje konkurenata u ligi. Slotov je mandat tek počeo i taktička disciplina potrebna za nadomjestiti Trenta nije moguća u tako malo vremena.
No ne treba se ni zavaravati. Ode li Trent na ljeto ili odmah na zimu (nemoguće), gubitak će biti enorman. Navijačima se neće svidjeti izgubiti dijete kluba i proklinjat će “škrtost” vlasnika i Richarda Hughesa i Michaela Edwardsa smatrajući da je Trent trebao biti potpisan pod svaku cijenu. Ali kako kaže nogometna poslovica – “nijedan igrač nije veći od kluba” – tako je i s Alexander-Arnoldom, što su već naučili i navijači Barcelone s Lionelom Messijem i Reala s Cristianom Ronaldom. Dođu li pregovori do točke gdje Liverpool bude morao birati između Trenta ili financijske stabilnosti, klub se ne bi trebao libiti pustiti igrača, posebice s obzirom na to da Bradley čeka na klupi.
Trent je neprocjenjivo važan, ali nije važniji od Liverpoola.
